Kontaktirali smo nakon nesretnog poraza Azerbajdžanaca u Palermu kolegu Rustama Mikayillija u Bakuu. Htjeli smo čestitati na vrlo dobrom otporu i nesretnom porazu od velikog suparnika i poželjeti još jedan poraz za koji dan u Osijeku. No, naišli smo na razočaranje.
- Ma, čestitati na čemu? Pa to što Azerbajdžan igra, to je antinogomet. Berti Vogts i njegov autobus u šesnaestercu, sramota!
Uvjerio nas je da to nije samo njegovo mišljenje, već da dobar dio azerbajdžanske javnosti misli slično. Da legendarni Nijemac nije baš omiljena osoba u toj zemlji, mnogi tvrde da nije donio ono što je obećao, nogometni iskorak, pogotovo reprezentativni rezultat. Kad je došao 2008, Vogts je kazao:
- Moja je želja plasman na Euro 2012!
Kad je vidio da neće uspjeti, promijenio je ambicije, odjednom je cilj postao SP 2014. Međutim ni tamo se nije plasirao, pa je Euro u Francuskoj opet proglasio velikim ciljem. Ali, već na početku, poslije poraza od Bugarske, izabrao plan B.
- Na dobrom smo putu da budemo pravi 2020. za Euro u Bakuu. Ovo je momčad u stvaranju. Imamo puno mladih igrača, koji će tada biti u punoj zrelosti!
Ne žele u inozemstvo
I tako, već šest godina uzima Vogts oko dva milijuna eura godišnje, velik dio javnosti misli da je dosad dao premalo. Vjeruju i mediji i navijači da Azerbajdžan može igrati bolje i biti konkurentniji, s obzirom na to da u tamošnjoj ligi igra puno talentiranih igrača koji pritom vrlo dobro zarađuju.
- Možda je i to jedan od problema naše reprezentacije. Jer naši igrači ne žele pod svaku cijenu ići u inozemstvo, ovdje sasvim dobro zarađuju. Uglavnom se godišnji ugovori kreću od 200 do 500, pa čak i više tisuća eura. Takav novac azerski igrači mogu dobiti samo u najjačim klubovima, a tamo ih ipak nema - govori nam kolega Rustam, dok nam drugi novinar iz Bakua cinično odgovara na način Vogtsove igre.
- To je prepoznatljiv sustav 8-2-0. Bunker je osnovna filozofija, pa što bude...
Znači, Hrvatsku u Osijeku opet čeka težak, rudarski posao, protiv čvrste formacije. Koja teško može zadovoljiti navijače u Azerbajdžanu. Bez obzira na to što konačni cilj, treće mjesto, još nije izgubljen, bez obzira na to što su oba poraza, od Bugarske i Italije, bila minimalna (1:2), malo je onih koji se dive Vogtsovoj viziji.
- U Azerbajdžanu je trenutno hit momčad Karabaga, koju vodi mladi trener Gurban Gurbanov. Igra u Europskoj ligi, a svjetski mediji pisali su o njoj kao o istočnoj Barceloni. Jer Gurbanov teži igri i to izgleda lijepo. Velika većina igrača Karabaga danas čini i nacionalni tim, koji pak pod Vogtsom igra sasvim drugačije. Potpuno defenzivno. Ima li to smisla? - pita se Rustam. I objašnjava nam da je problem u tome što Karabag, unatoč svojim uspjesima, nije baš ljubimac aktualne nogometne vrhuške u Azerbajdžanu. Koja je i dalje naklonjenija Neftčiju, a sponzori naslonjeni na Savez također su vezani uz taj poznati klub iz Bakua, pa samim time ni Vogts nije baš naklonjen Karabagu.
- On sad mora pozivati igrače iz Karabaga, jednostavno, bolji su od ostalih. Ali problem je što on u reprezentaciji igračima mijenja mjesta, ofenzivni vezni igraju defenzivno, ili čak u obrani. Zar nije bolje da kad imaš desetak igrača iz istog kluba, samo preslikaš istu igru? Ali ne, Vogts to ne želi, već izmišlja toplu vodu - govori nam kolega Mikayilli.
Svaki nogometni savez, svaka država ima svoje “teorije zavjere”, svoje interesne skupine i vlastite anegdote. Međutim ono što je činjenica jest da je na utakmicama Karabaga u Europi prava ludnica, na stadionu u Bakuu okupi se 30 i više tisuća ljudi. Dok reprezentaciju gleda sedam-osam tisuća.
Mnogi vrte glavom i nakon Vogtsove izjave poslije poraza u Palermu.
- Mi bismo 2008, kad sam došao, izgubili od Italije 5:0 ili 6:0. Sad smo u jednom dijelu utakmice bili ravnopravni. Naš je problem spora igra, taktički također imamo mnogo toga naučiti. Conteova Italija bila je bolja od nas - rekao je Nijemac nakon susreta, ali mediji u Bakuu nisu baš toliko oduševljeni.
Njihovo je mišljenje da Azerbajdžan, s obzirom na igrače koje ima, mora igrati bolje. I da može do trećeg mjesta u ovoj skupini, mjesta koje bi donijelo repasaž za Euro. Što Vogts uporno ne smatra imperativom već senzacijom. I ostaje vjeran svom “autobusu”, svojoj formaciji 8-2-0. Koju ćemo, po svemu sudeći, vidjeti i u Osijeku.
Tko dakle danas igra u azerbajdžanskoj reprezentaciji? Zanimljivo, od 25 igrača koji su na popisu Bertija Vogtsa za utakmice s Italijom i Hrvatskom, čak 21 igra u domaćoj ligi. Od toga trenutno šestorica u najboljem klubu, Karabagu. Ima ih iz Gabale, u kojoj igra bivši Dinamov Brazilac Dodo, Neftčija, Simurga, Hazara, Sumgayita... Ona četvorica inozemaca igraju u Gaziantep BB-u, u drugoj momčadi Eintrachta i Branschweiga, njemačkom niželigašu Zweibrückenu te u Karlsruheu. Nije dojmljivo, ali svakako su nepoznanica i treba biti oprezan.
Momčad ukupno vrijedi jedva nešto više od sedam milijuna eura, najskupljim igračem Transfermarkt vodi Cihana Özkaru (900 tisuća eura) iz Sivasspora koji nije u aktualnom kadru. Kapetan reprezentacije i čovjek o kojem puno toga ovisi jest Rashad Sadygov, koji ima 98 nastupa za nacionalnu momčad; igra, naravno, u Karabagu. Važan je i veznjak Araz Abdulajev, igrač Neftčija, kojega je prije tri godine kupio Everton. Međutim, između ostalog i zbog radne dozvole, nikad nije zaigrao u Engleskoj.
Mlada je nada i 21-godišnji Gara Garayev, defenzivni vezni, a među novim je snagama i napadač Agabala Ramazanov. Još nije debitirao za reprezentaciju, ali nama je zanimljiv, jer je mlađi brat Zaura Ramazanova, legendardnog napadača koji je u dresu Hazara zamalo izbacio Dinamo iz Europe. Spomenimo i vratara Kamrana Agayeva iz Gabale, koji je u dresu azerbajdžanske selekcije obranio čak 10 od 13 penala koje su mu protivnici pucali. Doista majstor za kaznene udarce, pravi “ Franjo Glaser"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....