Torcida je prejaka za ovaj Hajduk: Taj ambijent treba majstore, a ne nogometne mediokritete

Utakmica nije bila posebno zanimljiva, osim podatka da je na stadionu Broadhurst bilo 2916 gledatelja s plaćenim ulaznicama. Već u 12. minuti Chesterfield je vodio 2:0, na kraju je bilo 4:1, a nogometno skromni FC United utješni je pogodak zabio u 90. minuti. FC United of Manchester je rođen kada je američki biznismen Malcolm Glazer odlučio kupiti Manchester United. Dio navijača žestoko se usprotivio dolasku američkih profitera na svetu travu Old Trafforda, ali dolari su hladno ugušili pobunu, odnosno, preselili je u sjeverni Manchester. Tamo je 2005. osnovan klub, koji je krenuo iz desete lige prema gore. Financira se isključivo članarinama i donacijama...

Priča iz sjevernog Manchestera ima svoj refleks i u Zagrebu. Nezadovoljni klupskom politikom i vladavinom Zdravka Mamića, veliki dio BBB-a se odmetnuo i bojkotira Maksimir, ali redovito dolazi na utakmice Futsal kluba Dinamo. I na tribinama Doma sportova ili Šalati okupi se 3000 buntovnika i u pravoj nogometnoj atmosferi navijaju za malonogometni klub. U međuvremenu su se samo jednom ‘zabunili’ i svratili u Maksimir, i to kada je Zdravko Mamić bio u ‘reštu’...

Nešto južnije, u Splitu, sudaramo se s drukčijim problemom. Torcida stvara ambijent koji zaslužuje neusporedivo bolji sadržaj od onoga što mora gledati, takav ambijent zaslužuje majstore, a ne nogometne mediokritete, pa ispada da je Torcida nadvisila nogomet koji danas igra Hajduk. Torcida je jednostavno prejaka za ovakav Hajduk. Ona je rasla uz velikane, uz Kaliternu, Vukasa, Bearu, Matošića, Holcera, Šurjaka, Buljana, Žungula, Ivića i Mladinića. Zadnji bljesak velikog igrača bio je Zlatko Vujović. Parafrazirat ću jedan splitski grafit - grubo li je staviti igrače, koji spadaju u Žrnovnicu, u ambijent Barcelonina stadiona. Torcida je učinila Hajduk simbolom Splita i Dalmacije, oni drže Hajduk na životu, a sama se pretvorila u najveću snagu i najjaču (političku) stranku u Splitu. Njezina odanost, ali i ljutnja zbog nesposobnosti vlastite uprave usmjerila je bijes prema Zagrebu, Mamiću i Šukeru, umjesto prema Brbiću i ostalim vlastodršcima, koji odlučuju o Hajduku...

Dinamo je bliži Manchester Unitedu. Samo, na Old Traffordu je svakog vikenda 75.000 gledatelja, a u Maksimiru dvije do tri tisuće, a na Ligi prvaka do 17.000 ljudi. Navijačka grupa se raskolila na nekoliko frakcija, koje zaobilaze Maksimir. Prije 15 godina bili su pokret otpora, koji je za povratak Dinamova imena bio spreman zaratiti s tajnim službama i državnim autoritetima. Većinu njih ne može preobratiti ni što je Dinamo pod Mamićevim ravnanjem uspješan klub, s ‘uređenim’ financijama, koji se tri puta plasirao u Ligu prvaka. Bojkotiraju menadžera, kojega nisu uspjeli detronizirati ni politika, ni mediji, ni navijači.

U čemu je tajna? Vjerojatno u onih 200 milijuna eura, koliko je zaradio prodajom igrača. Nikakav rezultat ne može vratiti navijače u Maksimir, a stara je istina - bez publike nema velikog kluba. I sad dolazimo do apsurda, Hajduk ima publiku, a Dinamo ima gotovo neiscrpne mogućnosti sastaviti veliku momčad. Tko ima veću šansu? Torcida će ‘uživati’ u svom prkosu, Futsal Dinamo će, poput FC-a United of Manchester imati 3000 navijača na utakmici, iako se nijedan čovjek na tribini ne pali na njihov nogomet, a profitirat će Rijeka i Armada, koje jedine žive u skladnom braku. Imaju novac, ambijent, trenera, solidne igrače i odane navijače. Možda su i zato na prvoj poziciji.