U eri Bilića 52 igrača prošla su kroz reprezentaciju: Srna, Modrić i Ćorluka ključni!

Slaven Bilić imao je dovoljno vremena za stvoriti novu reprezentaciju, na Španjolsku je krenuo sa sedmoricom igrača koji su kod njega debitirali u A vrsti; cijeli defenzivni blok – Vida, Ćorluka, Schildenfeld, Strinić, Vukojević i Rakitić, te Mandžukić, s dvojicom što su se europske vode napili tek u Bilićevoj eri, Modrićem i Pranjićem, kao i dvije “stare kosti”, Srnom i Pletikosom. U šest godina i 65 utakmica šansu su dobila 52 imena, a nekoliko ih se vrtjelo u krugu (poput Kelave!), bez ijednog nastupa. Od toga 29-oricu premijerno je gurnuo u A vrstu.

Vedran Ćorluka sa 58 nastupa i Luka Modrić koji je nosio dres 57 puta, bili su mu najčvršći potpornji. Rekorderi kontinuiteta, pouzdanosti i kvalitete. Eduardo da Silva, najbolji strijelac sa 22 gola, junak 2006. i 2007. ipak je izgubio utrku za mjestom u najvišem rangu ključnih ljudi, jer Dudua je Martin Taylor izbacio iz kopački na brutalan način.

Izbornik ga je poduže držao na rubu početne postave s kulminacijom u Poljskoj gdje je dobio tek sitniš od minutaže na svom jedinom velikom natjecanju. Eduardo je bio Bilićeva sreća, ali i sjena, imamo se pravo pitati bi li Vatreni i danas živjeli na Euru da mu je više vjerovao. Siguran odgovor nitko nema, evidentno je zato da je Dudu ostao nesretan i nezadovoljan.

Definirajući hijerarhiju, gradeći ih kao obitelj, vojsku i vladu istodobno, Bilić je Srnu proglasio premijerom, Šimunića i Olića zamjenicima, a Modrića, Ćorluku, Kranjčara, Rakitića, Pletikosu i Mandžukića ministrima. Bilo je to prije Eura. No, kad podvučemo crtu pod kompletan opus pa igrače na temelju utjecaja i važnosti razvrstamo po kategorijama, imao je šestoricu ljudi od najvećeg značenja: Modrić, Niko Kovač, Robert Kovač, Srna, Ćorluka i Šimunić, reprezentativci su s pet zvjezdica. Braća su davala poseban štih, bivali uzorima i vođama, a Šimunić je, sve do Poljske, držao nedodirljive pozicije. Joe je stijena na kojoj je gradio obranu. Srnu je prometnuo na kapetansku funkciju, Darijo je djelovao kao branič, veznjak i “ratnički” jurišnik, a Modrić igrački gazda. Vedran Ćorluka prošetao je kroz sve pozicije u posljednjem redu, na kraju postao šef defenzive.

Za stepenicu niže nalaze se Eduardo, Rakitić, Mandžukić, Pletikosa, Olić i Kranjčar. U biografijama se diče blistavim dionicama, međutim svakom nešto fali za elitni rang. Duduu posljednje četiri godine i veliki turnir, Oliću, Kranjčaru i Pletikosi stalnost, dok Mandžukić i Rakitić tek ispisuju nominaciju za “Oscara”. Koji im je sve bliže.

Slaven je dao golem poticaj HNL-ovim kadrovima, za njegove vladavine Dinamo je postao međunarodno tržišno jak klub. Kockasti su ispisali moćnu preporuku milijunima koji su se za Modrića, Eduarda, Ćorluku, Mandžukića... slijevali na račun hrvatskog prvaka. A niti Hajduk nije loše prošao ( Strinić, Kalinić...)

Bilićeva Hrvatska imala je širu lepezu rješenja nego ikad prije, jaku klupu na kojoj i danas “čuči” potencijal koji bi se tek trebao rasplamsati. Ipak, izostao je veliki rezultat da stane uz bok Brončanima. Najvećim promašajem ispostavilo se uključenje Ivana Jurića 2009. godine. Premda je riječ o dobrom veznom igraču, što zbog njegova britkog pristupa, svakako i okruženja u koje je došao, Jurić nije “legao”. Zato je i ekspresno nestao.