'U ovom bi Dinamu ostao doživotno, sve dok me gazde ne potjeraju!'

Tomislav Butina ima 35 godina, u Dinamu, Clubu Bruggeu i Olympiacosu osvojio je brojne trofeje, ali rijetko je kada u karijeri uživao kao ovih dana. Zbog sjajne završnice sezone, u kojoj se Modrima smiješi dvostruka kruna, također i vlastiti izvrsnih obrana. Ovoga proljeća gotovo je nepogrešiv.

Razgovor smo otvorili pitanjem je li očekivao da će se tako brzo i rano rasplesti utrka za naslov?

- Nije baš tako rano, ostala su još samo tri kola do kraja. I odmah naglašavam, ona su također jako bitna. Želimo u završnici igru podignuti na još višu razinu, u velikom stilu zaključiti prvenstvo. U utakmicu sa Slavenom Belupom ući ćemo 300 posto i idemo definitivno sve riješiti.

Nakon jeseni bez prave atmosfere, proljeće je vratilo i ambijent i barem dijelom publiku na stadion.

- Zbog toga i igramo nogomet. Osim osobne satisfakcije, jedino želimo da su naši navijači sretni, stadioni lijepo popunjeni, da je Dinamo tema broj jedan u Zagrebu. Smisao Dinama je publika.



Kad ste proigrali, sve je išlo glatko. Kako je došlo do toga?

- Osnovni razlog je kvaliteta treniranja koja je podignuta na europsku razinu, to mogu tvrditi jer danas radimo neke stvari koje sam susretao u inozemstvu. Dečki su koncentrirani, sve što šef traži pokušavaju provesti u djelo. Takav rad dolazi na naplatu.

Što je to novo ponudio Kruno Jurčić?

- Europski duh, stav i razmišljanje. Taktički jako puno radimo, a energiju koju isijava prenio je na nas...



Imate li ikakvih sumnji u dvostruku krunu?

- Jako sam oprezan, dok nije gotovo i za mene je tako. Kad se ispuni teorija, tek tada će za mene biti kraj. Ne bih dopustio euforiju i razmišljanja da su trofeji već osvojeni. Samo sam usredotočen kako svladati Slaven Belupo. Igramo doma, vjerujem pred punim stadionom, idemo od prve sekunde napraviti rezultat, a onda, bude li sve u redu, lako ćemo proslaviti. Isto tako u uzvratu Kupa važno je da budemo na visini zadatka.



Zašto je titula bila upitna? Je li uzrok Dinamov pad ili Hajdukov uspon?

- Neću ulaziti u minule sezone modre dominacije, no Hajduk je ove godine dokazao da je stvarno dobar. Međutim, niti druge momčadi nisu loše, one su odlične. Svi igraju, ti dečki iz, uvjetno, manjih klubova puno ulažu. Liga nam nije slaba, naprotiv, mislim da je dobra. To su razlozi.



Usporedite HNL s Belgijom i Grčkom?

- Obje te države imaju bolju infrastrukturu, te veću posjećenost, što je uvjetovano i činjenicom da su mnogoljudnije zemlje. Opet, mi smo na dobrom tragu, samo nisam siguran da je Liga 16 pravo rješenje, da će donijeti pozitivan pomak. Ako moram ocijeniti, činjenica je da su ove dvije lige bolje od naše.

U trenutku kad je IO HNS-a doživio debakl na temu “strani suci” činilo se da Hajduk ima logističku prednost. Kasnije to nije potvrđeno. Štoviše, sad se Splićani bune. Jeste li se ikad pobojali da biste mogli biti podređeni kod sudaca u odnosu na Bijele?

- Nisam razmišljao o toj temi. Bili smo koncentrirani na trening, samo to. Niti se u te stvari razumijem, niti imam pravo komentirati. Kakvo je to uopće pitanje? Moramo biti dostojanstveni u svakom trenutku i radovati se nogometu, a ne se baviti sucima.



Kako vam se čini vratarska perspektiva kod nas?

- Imamo svijetlu budućnost. Svaka momčad posjeduje izvrsnog čuvara mreže. Eto primjer je Subašić ili, recimo, Delač, koji je čudo. Ne mogu vjerovati da netko može sa 16,5 godina tako dobro izgledati na golu.

Je li Subašić klasa?

- On je reprezentativac, to sve govori o njemu. I potvrđuje da je klasa.



Može li ovaj Dinamo u Ligu prvaka, sada u slabijoj konkurenciji?

- Liga prvaka ili Europska liga, za mene nije ključno. Najbitnije je da imamo konstantu sudjelovanja u skupini, 12 međunarodnih utakmica u polusezoni. Ne treba biti megaloman, ali se šansu, ako se otvori, mora iskoristiti.

Kako branite, izgledate spremni za reprezentaciju. Roje li vam se takve misli po glavi?

- Puno mi ljudi priča proteklih dana da mi je mjesto u nacionalnoj momčadi. U reprezentaciji sam proživio najljepše trenutke u karijeri, premda su mi kao dinamovcu neki uspjesi s klubom i draži, no u 36. godini deplasirano je da se namećem ili vraćam. Tu sam knjigu zatvorio. Sad sam samo navijač. Uostalom, Hrvatska nikad nije imala problem s golmanima, uvijek su bili čvrst oslonac. Nemojmo gurati auto na puni parking. Bio bih zločest dečko da se uvaljujem reprezentaciji.

Ugovor vas veže još godinu dana, dokad mislite stajati među vratnicama?

- Izvrsno je ozračje kod nas, ljudi su nasmiješeni, svaki razgovor pozitivan, divno je u takvom ambijentu. Sada kako gledam, branio bih u Dinamu doživotno. Da budem iskren, kad sam se vratio, odlučio sam ovdje zaključiti karijeru i bit ću na golu dok me ne potjeraju. Makar, godi mi što me gotovo svakodnevno zovu ljudi i nude angažman u zapadnoeuropskim klubovima. U ovim godinama to je veliki kompliment. Naravno da ne mislim otići, osim da se ne dogodi zbilja nešto neracionalno, da me neka ponuda doista “izuje iz cipela”.