Veliki preokret na Poljudu: Maglica i Kouassi spasili Hajduk, Lokosi pali u tri minute

Hajduk je napravio veliki preokret protiv Lokomotive. Splićani su gubili 0-1 i na kraju okrenuli taj rezultat u pobjedu 2-1 što je podiglo do maksimuma neizvjesnost ovog finala Kupa Hrvatske. Sjajna utakmica i velika pobjeda Hajduka. Večer za pamćenje za Bjelokošćanina Jeana Kouassija, gol i asistencija, bio je čovjek preokreta.

Bit će pravi užitak ako će revanš za dva tjedna na Maksmiru biti upola kao ovaj meč. Šteta je samo da se i ta ne igra na Poljudu, zbog broja gledatelja i ambijenta...

Dekor je bio dostojan finala kupa. Na tribinama Poljuda se našlo oko 15.000 gledatelja. Atmosfera je bila poticajna, posebno za domaću momčad koja je u ovoj sezoni pokazala da ne igra dobro utakmice u kojima se pred njih postave velika očekivanja i imperativ pobjede.

Možda je baš zato trener Hajduka Igor Tudor prvi proglasio Lokomotivu za favorita za ovom meču.

U kakvom su stanju hajdukovci puno je govorila slika pred sam početak utakmice kad je cijela momčad došla pred sjevernu tribinu pozdraviti se sa najžešćim navijačima koji su iz petnih žila pjevali i skandirali “Hoćemo pobjedu”.

Navijači su htjeli igračim razbiti strah i tremu, i u tome kao da su uspjeli. Barem je tako izgledalo po igri u prvom poluvremenu.

U prvih 45 minuta Lokomotiva uopće nije došla do izražaja. Momčad Tomislava Ivkovića igrala je podređenu ulogu, bez prave šanse, bez udarca na gol, potpuno su bili zakočeni srčanim Hajdukom.

Tudor je postavio momčad onako kako su igrali dosad i to im je očito odgovaralo. Hajduk je imao incijativu, posjed lopte i neke odlične šanse. Vuković je pokušao zaprijetiti Picaku iz slobodnjaka, Maloča je imao najbolju situaciju kad se nakon prekida našao sam ispred vratara, ali njegov pokušaj glavom nije bio opasan.

Najbliži golu bio je Tino Sušić koji je u 15. minuti zatresao stativu. Bila je to akcija koju je začeo Kouassi serijom driblinga, a onda je prebacio do Sušića koji je poklopio loptu sa 20 metara i pogodio stativu.

Kouassi je opet bio najagilniji u redovima Hajduka, a Tudor je imao peh što je vrlo rano ostao bez Andrijaševića kojem je otišao mišić već nakon pola sata igre.

Lima je imao odličnu šansu na početku drugog poluvremena, ali je Picak izvrsno reagirao i odbio njegov udarac.

Ali umjsto gola Hajduka dogodilo se da je povela Lokomotiva. Znalo se da je Lokomotiva previše kvalitetna momčad da bi mogli svih 90 minuta igrati “igru bez igre”. Hajduk je strepio da ne bljesne netko iz tog sjajnog terceta Pjaca-Kramarić-Šitum, a bljesnuo je iz drugog plana Antolić.

Veznjak “lokosa” prošao je kroz srce Hajdukove obrane, Maloča ga nije uspio zaustaviti nego se spetljao i onda se Antolić našao u matnoj situaciji pred Blažević. Gol je bio neminovnost. Lokomotiva je povela, a Hajduk se našao na mukama, imaju li uopće snage i moći da preokrenu ovaj zaostatak.

Hajdukovce su gurali navijači s tribina svojim pokličima i skandiranjem, ali je ključan bio potez Tudora koji je u 65. minuti napravio zamjenu, uveo je Maglicu umjesto neprimjetnog Vukovića. Maglica je odmah u prvom dodiru s loptom zabio za izjednačenje. Idealno ga je poslužio Koaussi.

Bio je to dodir sreće kojeg su Splićani priželjkivali i koji ih je nabrijao da krenu u juriš po preokret. Učinio je to Koaussi golom u 69. minuti poslije odlične akcije u kojoj mu je asistirao Jakoliš. Tribine su proključale, a hajdukovci su dobili dodatni impuls, na kraju i pobjedu koja im ostavlja veliku nadu u osvajanje trofeja. Još da je udarac Maglice u 88. završio u mreži, a ne na gredi...