Said Ahmed Said 22-godišnji je napadač doveden ovog ljeta iz portugalskog drugoligaša Olhanensea. Predstavio se navijačima pogotkom u Rumunjskoj, sretnim, ali izuzetno važnim koji je Bijelima otvorio put prema 3. pretkolu europskih kvalifikacija.

Nakon toga izborio je kazneni udarac kontra Oleksandrije na Poljudu i to je zasad sve od Saida. Premalo da bi opravdao status pojačanja.

Navijači, oprostite nam

Svjestan je i Said da mora bolje, ali barem ne bježi od novinarskih pitanja nakon debakla 0:4 protiv Dinama. Navijači su puno očekivali u derbiju prošle srijede...

- Jedino što mogu jest ispričati se navijačima. Pokazali su nam veliku ljubav, zato još jednom isprika. Izgubili smo, ali znam da su očekivali više od teškog poraza. Međutim, moraju nam oprostiti i nastaviti nas podržavati kao dosad - kazao je Said na odličnom engleskom i potom dodao osobnu impresiju atmosfere u derbiju:

- Nikada u životu nisam igrao pred 30.000 ljudi. Za mene je to bila utakmica velike emocije, zbog toga mi je poraz teže pao.

Očekivanja su bila velika nakon šest pobjeda zaredom. Nadali su se navijači da će Hajduk napokon krenuti u borbu za naslov, ali ponovno je stiglo otrežnjenje...

- I mi smo očekivali isto, ali nije gotovo. U kolovozu smo, ima još 10 mjeseci do kraja sezone, moramo žestoko raditi. Dvostruko da bismo dostigli nivo Dinama.

Koja je stvarna slika Hajduka? Šest pobjedničkih utakmica prije ili igra iz derbija s Dinamom?

- Znate da je istina uvijek negdje u sredini. Kada smo pobijedili u šest utakmica, nismo bili Barcelona, kao što ni sada nismo Getafe ako se mogu tako slikovito izraziti. Kao da svi zaboravljaju da je Dinamo sjajna momčad. Jasno, nitko nije očekivao 0:4, ali Hajduk može napredovati samo zajedništvom. Trenera, igrača, navijača, novinara... Jedino zajedno možemo napraviti veliku sezonu. Dinamo je u ovom trenutku dosta bolji od nas, ali nešto možemo napraviti zajedno.

Iz spomenutog Olhanensea stigao je Said do Hajduka. Kako? Na čiji poziv?
- Imao sam dobru sezonu u Olhanenseu, igrao sam u drugoj ligi za Estoril, ali onda je Mario Branco nazvao mog menadžera i pitao bih li došao u Hajduk. Nisam dvojio, odmah sam pristao. Zašto? Zato što je Hajduk bio moja prva asocijacija na Hrvatsku. Kao Steaua za Rumunjsku. Znao sam Igora Tudora, trenera Hajduka, ali u Italiji inače svi znaju tko je Hajduk. Za mene je to bila i šansa igranja Europske lige, golem izazov.
Najveći izazov u karijeri nakon igranja u Genoi, Mantovi i Olhanenseu?
- Sigurno. Jedino je Genoa klub koji bi se mogao usporediti s Hajdukom, ali nema europski pečat. Hajduk je najveći klub u kojem sam dobio priliku igrati.
Nakon Intera u kojem je Said bio do 17. godine. Opisao je kako se iz rodne Gane preselio u Italiju.
- S četiri godine došao sam u Italiju koja je postala moj drugi dom. Došao sam s roditeljima i dvije sestre, jer otac je bio radnik u tvornici. I danas moji žive u Milanu. Počeo sam u jednom malom klubu u Milanu, onda sam sedam godina proveo u akademiji Intera, pa sam išao u Primaveru Chieva i potom u Genou.
Sa 18 godina debitirao je u Serie A, odigrao za Genou pet utakmica, postigao pogodak, upisao asistenciju i - nestao!
- Pored Borriella u ekipi nije bilo lako ući u startnu postavu. To je problem u Italiji, sa 18 godina ne može mlad igrač dobiti šansu. Jedino velike, velike zvijezde kao Balotelli dobiju priliku u tim godinama. U Hrvatskoj je druga priča, mladi igraju u svim klubovima. Mantova? Vodio me Ivan Jurić, najbolji trener u mojoj karijeri. Igrao sam i tamo s Ivanom Tomičićem, mojim dobrim prijateljem koji mi je pomogao adaptirati se u gradu Splitu i Hajduku.

Nije mi novac presudan

Kako biste ocijenili proteklih mjesec dana u dresu Hajduka?
- Čekam drugi gol, što drugo reći. Sada je najvažnije dobiti u Osijeku, pa neka i Kalinić pogodi, ja ću biti zadovoljan.
Koji je osobni cilj u Hajduku?
- Potpisao sam na dvije godine i očekujem iskorak u karijeri. Prekretnicu. Za mene je Hajduk novi početak karijere. Kada igraš nogomet, svi misle da igrači drže samo do novca, ali ja želim da jednog dana, kada odem iz Hajduka, navijači mogu reći “tu je igrao Said, sjećam ga se, bio je pravi igrač”.