Za košarkaše Cibone, barem što se utakmica tiče, 2010. godina je završila. Kraj je bio tužan jer su protiv Partizana, u najuvjerljivijem porazu otkako postoji regionalna liga, ostavili dojam potpune nemoći.
- Bila je to kulminacija desetogodišnjih problema Cibone i Partizanovog rada - viđenje je Cibonina trenera Zdravka Radulovića.
S tom je utakmicom zaokruženo i prvo natjecateljsko razdoblje u tekućoj sezoni. Iza Cibone su 23 utakmice: u Euroligi su ostali bez ijedne pobjede (0-10), a nakon prvog dijela NLB lige su na mršavih 5-8, što ih smješta na 12. poziciju i ostavlja tek ispred Zadra i Crvene zvezde.
Radulović je potpisnik najlošijeg učinka u prva tri mjeseca sezone i prvi Cibonin trener koji je u sadašnjem formatu Eurolige ostao bez pobjede. Kao što su treneri zaslužni kad je rezultat dobar, logično je da snose odgovornost i kad je loš, kao što je trenutačno slučaj s Cibonom. Statistika je protiv Radulovića, ali u konačnom sudu ne možemo zaobići olakotne okolnosti, prije svega nikad težu situaciju u kojoj se klub našao.
- Kad sam sastavljao momčad nisam je sastavljao da bude neplaćena, da šute, rade i igraju ‘iz ljubavi prema Ciboni’. Nisam znao da neću imati Rozića, da će se na pripremama ozlijediti Lalić, da će otići Delaš, Pašalić i Johnson. Da su Rozić i Lalić bili od početka s nama, sve bi bilo drugačije. I ovako smo u NLB ligi izgubili dosta utakmica u završnici, recimo protiv Cedevite i Hemofarma, a jedinim pravim kiksom smatram domaći poraz od Nymburka - stat će Radulović u svoju obranu.
Sve su to objektivne okolnosti na koje je trener mogao imati malo utjecaja. No, on je bio taj koji je od prvog medijskog istupa tvrdio da u rukama ima najtalentiraniju momčad u Hrvatskoj, napadački najpotentniju, što su njegovi igrači na parketu rijetko prezentirali.
- Još uvijek stojim iza svega što sam tada tvrdio. No, puno toga se događalo u klubu što ljudi ne znaju. Pet mjeseci se nitko nije spustio u svlačionicu. Ja sam ih mogao “farbati” tri mjeseca, ali ne mogu zauvijek. I tko može zamjeriti onima koji su otišli za boljim financijskim ponudama.
- Roka sam doveo kao trećeg playmakera hrvatske reprezentacije. Boljeg u tom trenutku nije bilo. Želio sam i Davora Kusa, ali taj se transfer nije dogodio. Bilo mi je obećano da ću moći dovesti stranca, ali - s kojim novcem? Ne bježim od pogrešaka, ali koji trener ne griješi? Stao sam iza naših mladih igrača, promovirao ih u glavne uloge i opet bih to učinio. Logično bi bilo da su uz sebe imali dvojicu, trojicu iskusnijih, ali to nije bilo ostvarivo sa starom upravom. Sad smo, čini mi se, u pravim rukama.
Kritičari Radulovićevog opusa na prvo će mjesto staviti nedovoljnu količinu rada.
- Nije sporno da nam nedostaje treninga, ali iz objektivnih razloga nismo trenirali koliko smo mogli. Radošević je igrao pod injekcijama, Bogdanoviću otiču koljena. Bilo mi je preporučeno da preskoče neke treninge kako bi mogli igrati. Bilo je tu i drugih ozljeda. Često nismo mogli skupiti ni desetoricu igrača.
Radulović i dalje vjeruje da Ciboni domaći konkurenti nisu nedostižni.
- Cedevita nam bježi tri pobjede, Zagreb dvije. Protiv Cedevite smo imali šut za pobjedu, Zagreb pobijedili. Uz kontinuitet kvalitetnih treninga možemo ih dostići.
Radulović, barem zasada, još uvijek ima kredita kod nove uprave, ali sve ih je manje kod navijača.
- Pitali su me bojim li se smjene. Ne bojim se ničega. Ako je trener glavni problem ove momčadi, to je najlakše riješiti.