Svaki iole priseban Dinamov navijač zna da njegov klub nema sto godina, nego je osnovan 9. lipnja 1945. u prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici. Zašto se onda u zagrebačkom HNK proslavila njegova stogodišnjica?
Gradonačelnik Bandić, silom kajkavac, održao je motivacijski govor, a koliko je priredba bila ozbiljna govori i to da ju je vodio Ivica Blažičko te da se TV gledatelje pokušalo prikovati uz male ekrane skečevima Tarika i Renea, koji su, u skladu s nadaleko čuvenim purgerskim humorom, glumili homoseksualce (sviđaju im se Zoran Mamić, Beqiraj i Badelj) pa odmah potom Dalmatince. Još je nedostajalo samo da glume Srbe...
Priredbu je režirao Krešimir Dolenčić, naša Katica za sve, kojeg je od ovakvih “državotvornih” priredbi naprosto nemoguće odvojiti još otkako je 1995. na Jarunu režirao vojnu paradu s Tuđmanom u bijeloj uniformi na tribini i s lažnim, drvenim raketama u mimohodu.
Dinamovom “stogodišnjem korijenju” počast je odao i šef Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković, još jedan važni Dinamov “kajkavac”. U stvari, jedini se od važnih Dinamovih “kajkavaca u HNK pred 700-injak muževa i dvije-tri žene” nije pojavio Zdravko Mamić, stvarni šef ove fantomske priredbe.
Najkomičnije od svega izgledala je zgrada HNK, prigodno osvijetljena lampicama. To je valjda odgovor na nedavnu Hajdukovu proslavu stogodišnjice, kad su navijači tako rasvijetlili, po cijelom opsegu, dubrovačke zidine. O tome je izvijestio CNN, a o ovoj će priredbi izvijestiti, bez zrnca ironije, valjda jedino Dinamov portal. Hrvatski je nogomet odavno propao, zajedno s Hajdukom i Dinamom.
Prvi klub, koji zaista ima 100 godina, danas ne može pobijediti ni Karlovac, a drugi, koji zaista ima 66 godina, pak ne može na utakmici skupiti navijača ni koliko Karlovac. I što je ta istina očiglednija, to klub postaje sve stariji i stariji...