Osmijeh kao "trademark", pozitiva kao ideal. To je Filip Krovinović, 26-godišnjak koji iza sebe ima vrlo dobru sezonu: povratkom u HNL, došao je do trofeja s Hajdukom, nekidan je od trenera, kapetana i igrača izabran u najbolju postavu 1. HNL-a, a reprezentaciju je pratio s Dalićevim pretpozivom u džepu. Poziv, zasad, nije stigao, ali...
Uglavnom, napunjen samopouzdanjem, u srijedu je započeo pripreme sa svojim Hajdukom, željan novih iskoraka, kako na klupskoj, tako i na individualnoj razini. O svemu tome, a tema je doista napretek, odlučio je dati intervju za Jutarnji.
Sumirajmo sada s odmakom prvu sezonu: jeste li zadovoljni?
- Za početak, iskoristio sam ovaj odmor kako bih se psihički rasteretio i odmorio, to je najbitnije. I slagao dojmove, a oni su iznimno pozitivni. Da je netko rekao na početku sezone da će Hajduk biti drugi i osvojiti Kup, rekli bi mu da je lud. I što se toga tiče, to je top, napravili smo veliku stvar i iskorak, i to nakon dugo vremena, ujedno se stvorila odlična ekipa, momčad, klapa, uživamo i družimo se i to mi se čini kao najvažnija stvar. Lovro, Nikola, Suba, Livaja, pa ekipa iz Rangersa i Benfice, dakle, slagala se momčad i stvorila se. Obožavam biti s njima, i ostvarivati rezultate. Stoga, da, rezultatski ali i momčadski, prezadovoljan.
Dolazak u Hajduk, trka s Dinamom, pa osvajanje trofeja, koliko vam je sve to značilo?
- Stvarno sam uživao, nitko nije mogao očekivati koliko će postati veliko ono što je Lovre Kalinić pokrenuo svojim povratkom, i sada kada se okreneš, shvaćaš koliki je to sve užitak. Boriti se do dva kola prije kraja, a vjerujem da će ovu sezonu biti do zadnjeg kola drama. Iako bih volio da bude manje drame (smijeh). Neopisivo mi je opisati dolazak u Hajduk, pogotovo kroz kontekst iskoraka i rezultata koji smo napravili, ali posebno navijača. To obožavanje, ta ljubav, sa svih strana "niste svjesni koliko vas volimo"... to je čudo. I drago mi je da smo uzvratili s trofejem. I nadam se da nećemo stati na tome, imamo dobar potencijal.
Uz sreću i zdravlje koji su bitni, idemo dalje, i opet ćemo živjeti neke naše snove. Prepoznali smo se međusobno, mi i navijači, i hvala im na tome, jer zbog toga živiš, a oni su onaj ključni "push".
Živjeli ste pritom pod strašnim pritiskom...
- Je, stavili smo se igrom pod pritisak. Pokazali smo da možemo, da znamo, to su svi shvatili i stigao je pritisak koji je dio života. Pritisak žive svi, i s time se moraš znati nositi, to moraš hendlati, pogotovo u Splitu, ali to je ono što te gura naprijed. Da igraš negdje laganini, gdje nema pritiska, to nije to. I svi ti koji igraju i žive na taj način, voljeli bi barem jednom ovo doživjeti. Individualno, jako sam zadovoljan i presretan što sam mogao igrati toliko mnogo, super sam se osjećao, psihički i fizički, broj golova i asistencija je bio dobar, ali mogu i bolje. Prvenstveno pomoći ovoj momčadi i ovom klubu. Tu sam na dispoziciji za sve.
Iz ovih riječi ostanak je siguran. Postoji li zapravo neki pakt vas najboljih o neodlasku?
- Ne, ne razmišljamo o odlasku. Stvarno smo super klapa i ako govorim u svoje ime - ne razmišljam o tome! Nama je fokus na Hajduku, odraditi treninge, prijateljske, pripremiti se za sve što slijedi nakon toga. Govorim u svoje ime, ali znam i da drugi žele ostati i uživati u Hajduku. To je priča koju smo prepoznali i želimo ju živjeti. Do kraja.
Što Hajduku nedostaje da postane prvak?
- Ne bih rekao da nedostaje, već ću preformulirati i kazati da su Dinamo, Rijeka i Osijek kiksali, ali mi možda malo više. Ako je nešto nedostajalo, onda manje kikseva. Dakle, moramo sada svesti greške na minimum, i ako se to dogodi imamo velike šanse za uspjeh, jer mislim da smo zreli za to i mislim da to cijela Hrvatska zna. Ali treba ostati ponizan i pričati na terenu, ne razmetati se po novinama, i takvi smo kadri za svašta.
Što pomislite kada se spomenu Dinamo, Rijeka, Osijek...?
- Maksimalan respekt, znamo kakve su to momčadi, pokazali su to i prije, ali i sada kada sam ovdje. Tri najjače ekipe uz nas, teško je igrati protiv njih, i stvarno znam da će sljedeće sezone biti još teže, ali se veselim. Tom presingu i tim sudarima.
Najbolji ste nogomet igrali dolaskom u Benficu, kada ste bili na Dalićevom radaru. Koliko ste blizu toj formi i vjerujete li da se možete izboriti za poziv?
- U Benfici je bila uživancija, super sam se osjećao... Sad ću navršiti 27 godina, a tada sam u Benfici imao 21, i igrač nekako kada je stariji igra pametnije i zrelije, i sezonom u Hajduku sam se približio tome. U Benfici sam igrao malo više gore, ovdje više dolje, a ja volim kada je lopta tu više kod mene, da kontroliram loptu i tempo, dobio sam slobodu i uživam. Tada sam bio na radaru, onda je stigla ozljeda, no evo sada sam dobio pretpoziv i to je velika čast i veselje, da si blizu, da sam najbliže ikad, i ako se nastavi momčadski i individualni rast, mislim da mogu zaslužiti poziv, ali samo treba raditi. Da je to san, jest, ali ne treba se opterećivati, treba trenirati i igrati i uzdati se u zdravlje, i onda stvari dođu. A vjerujem da će mi taj san ispuniti.
Slažemo se jer imate za Hrvatsku zanimljiv set vještina, kako se to danas kaže, igrate baš na Kovačićevoj i Modrićevoj poziciji, a takvih u našoj vezi nema mnogo. To bi mogla biti prednost...
- Neću se sigurno uspoređivati s njima, ali način igre, istina, to je to. Uživam ih gledati, Luka i Mateo, njih dvojica su vrh vrhova, ali ako pričamo o stilu igre, onda smo blizu, da.
Livaja je dokaz da se i iz HNL-a može do reprezentacije, to je prije bilo nezamislivo?
- Želim biti dio tih promjena. Uvijek je moguće, ako mene pitate. Kad čovjek osvoji prvenstvo i Kup, to nitko ne može sakriti i pokriti. Kvaliteta ispliva i dođe. Može, naravno da se može.
Kako vas se, kad smo se već dotakli reprezentacije, dojmila Hrvatska?
- Uvijek kada netko posumnja, oni dokažu suprotno. Smatram da je prekvalitetna ekipa da može biti išta loše, krenulo je kao užas, a sada smo nadomak Final Foura. Samo velike reprezentacije mogu dobiti u Kopenhagenu i Parizu, a Hrvatska je još jednom pokazala da je ta.
Što Hrvatska može u Kataru?
- Uvijek treba i malo sreće i svašta nešto da se razigra i odigra. Ako se ovako nastavi, nema straha, tko god da je u skupini, može nas samo respektirati. Uz ovakve igrače i ovakvu igru može se daleko dogurati...
...s Krovinovićem?
- Bio bih presretan, ali red je prvo skočiti pa reći hop.