GRAZ - Hrvatska se ekspedicija u Austriji u Grazu smjestila u Das Weitzer hotelu u kojem imaju idealne uvjete boravka. Smješteni su u strogom centru grada, na samoj obali Mure, tek stotinjak metara udaljeni od najveće gradske atrakcije - artificijelnog metalno-plastičnog otoka (Murinsel) kojeg je posjetio svatko tko je barem jednom makar i na kratko došao do Graza.
Tek nešto malo dalje je stara gradska jezgra s tvrđavom koja dominira iznad grada. Hotel - kao iz snova. Boravišna destinacija poznata je našim rukometašima još iz prosinca 2008. kada su u Grazu igrali pripremni turnir za SP u Hrvatskoj. Vraćanje na “mjesto zločina”, svjedoči o zadovoljstvu koje su naši ponijeli iz istog hotela. Sve je, baš sve na dohvat ruke, tako i sama dvorana - autobusom tek pet minuta vožnje.
U hotelu svega ima, pa i “ptičjeg mlijeka” koje igračima s djevojačkom zaigranošću donosi naša bečka Vukovarka Mirna Jukić.
- Ni na minutu nas ne napušta. Zaista je odlična cura, u svemu nam je na raspolaganju. Oduševljeni smo što se ona ponudila za našu domaćicu - prenio je glasnogovornik HRS-a Zlatko Škrinjar.
A i ona uživa s rukometašima koji su ostali predivna škvadra iako se zlatna stara generacija poodavno raspala i ostala samo na petorici “Portugalaca”.
Koga nema bez njega se može - i mora, shvatili su stariji igrači - prvenstveno Balić, Zrnić, Valčić, Lacković i Vori. Od njih je gotovo nemoguće još koji put izvući jadikovku za bivšim suigračima Metličićem, Dominikovićem, Špoljarićem... Možda bi to i željeli, ali znaju da za to nije pravo vrijeme. Ipak:
- Žao mi je što više neću “surađivati” s Metličićem, ne znam da li i zauvijek - šturo poručuje Balić, no ekspresno dodaje da se mladima mora pružiti prilika da budu bolji od starijih i time izbore mjesto u postavi i status dostojnih nasljednika. Tek toliko - da ne kvari atmosferu koja je i dalje izvrsna - kao da stari nisu otišli, kao da u igri nisu neki novi klinci.
Na trenizima - kao i uvijek - neviđena zabava. Uvjetno rečeno - stari, srednja generacija i najmlađi - svi su kao jedan. Rukometa je tu zapravo najmanje - nogomet, “zrende” i neke, samo našim rukometašima svojstvene zanimacije. Jedan od načina “zagrijavanja”:
Netko od igrača glumi vratara, ali leđima okrenut terenu, pognut kako bi sakrio sve vitalne dijelove tijela. Ostali igrači prilično jako, jače od Luke Modrića - nogom pucaju na gol. Cilj, naravno, nije zabiti, već pogoditi vratara u najdeblji dio tijela - tamo gdje se leđa počinju zvati drugim imenom. Červar se ne buni, fizioterapeuti i liječnici također. Očito nije opasno po zdravlje.
Ivan Čupić je potvrdio da, ako nije opasno, sigurno je bolno - Lacković je bio vrlo precizan, pomalo čak i brutalan. Koliko smo shvatili, neka je to nova varijanta “trule kobile” i valjda služi dizanju atmosfere u momčadi. Barem to tako doživljavaju naši igrači. Onog u “živom zidu” prilično boli, drugima je to neviđeno smiješno - naravno sve dok i sami ne dođu na red glumiti metu.
Nismo uspjeli dokučiti koji maštoviti “genijalac” potpisuje “autorska prava” na ovu igru.
Svi će biti spremni za Ukrajinu i Rusiju
- Svih 19 igrača bit će spremno za nastavak natjecanja, za Ukrajinu koja je na rasporedu u četvrtak te za posljednju utakmicu u subotu protiv Rusije, poručio je s velikom dozom samouvjerenosti dr. Miškulin. Kompletan je zdravstveni “team” angažiran na oporavku ozlijeđenih te na preventivnim aktivnostima kako bi svi zdravi u takvom stanju i ostali.
Prošla su vremena kad se štedilo na zdravlju igrača i vremena kada je reprezentacija oskudijevala u tom vrlo važnom segmentu. Osim dr. Miškulina, u Grazu je i dr. Kukin, te čak četiri fizioterapeuta - Pavličević, Kajba, Šinković i Pervan. Iako ih je popriličan broj, nitko od njih ne razmeće se slobodnim vremenom jer su prohtjevi igrača očekivano i opravdano veliki.