Još jednom je Zagreb izvukao najbolje iz Sandre Perković, još jednom ju je energija koju joj daju gledatelji na stadionu Mladosti odvela do pobjede. Do osme pobjede na Hanžekovićevom memorijalu, šeste uzastopne na najdražem natjecanju, na mitingu u njezinom rodnom gradu. Slavila je djevojka iz Dubrave s hicem od 67,78 metara, što joj je drugi rezultat ove sezone, bolja je bila samo početkom kolovoza na Europskom ekipnom prvenstvu u Varaždinu (68,58).
Ponovno je Sandra ostavila iza sebe sve konkurentice, kao što je to radila gotovo cijelu karijeru. Istina, ova sezona možda nije izgledala tako, tražila se posljednjih mjeseci, ali Zagreb joj je uvijek bio lijek. Bilo je tako i lani kada je došla na Hanžekovićev memorijal samo nekoliko dana nakon što ju je bolest gurnula u poraz na finalu Dijamantne lige u Bruxellesu. I to nakon što je pobijedila na svim natjecanjima prije toga. Bila je uzdrmana, nije to ni skrivala, ali Zagreb ju je vratio na pobjedničku stazu, vratio joj je osmijeh na lice.
Ove je godine situacija drugačija, ali opet je Zagreb došao Sandri kao melem na ranu. Nije ove sezone pobijedila ni na jednom mitingu Dijamantne lige, ali pred njom je novo finale u Bruxellesu, novi lov na dijamant, lov u koji odlazi ohrabrena još jednim zagrebačkim trijumfom i jako dobrim rezultatom. Nije na Mladosti jučer bilo njezinih najvećih suparnica, Kubanki Perez i Caballero, ali i bez njih ova pobjeda za Sandru ima ogromnu važnost.
Pozvala je Sandra dan uoči mitinga gledatelje da dođu u što većem broju i da joj pomognu da u Bruxelles odu s pobjedom. I poslušali su je, još su jednom napravili odličnu atmosferu za svoju miljenicu, još su jednom nosili najbolju hrvatsku sportašicu do prvog mjesta.
Otvorila je Sandra natjecanje sa 62,18, vrlo dobro za zagrijavanje. Smjestilo ju je to na drugo mjesto, a u vodstvu je bila Njemica Kristin Pudenz sa 63,25. U drugoj je seriji hrvatsku rekorderku na treće mjesto potisnula reprezentativna kolegica Marija Tolj, a Sandrin je disk odletio u mrežu. No, u trećem je pokušaju sve sjelo na svoje mjesto, Sandra je lansirala disk do 64,75 i zasjela na prvo mjesto s kojeg se više nije dala izbaciti.
I u sljedećoj je seriji Sandrin disk odletio na sličnu daljinu (64,59), a onda su u petoj tribine eksplodirale, a Sandra je opet razvukla osmijeh na lice i s visoko podignutim rukama pokazala koliko joj znači tih 67,78. Samo je tri puta na zagrebačkom mitingu bacala dalje, a prošle je godine bila 18 centimetara "kraća".
- Jako sam zadovoljna nastupom, krug je nov i trebalo mi je malo vremena da mu se prilagodim budući da je dosta brz. Sretna sam da sam i u takvoj situaciji uspjela baciti 67,78, žao mi je samo što je zadnji hitac završio u mreži - rekla je Sandra.
Očito se plan da se izolira od svih ljudi i događaja posljednjih desetak dana pokazao kao pun pogodak.
- Bio je plan da se nakon svih tih mitinga Dijamantne lige, koji jesu bitni, ali ne toliko jer se pobjednik odlučuje isključivo u finalu, pripremim što bolje psihički i fizički za Hanžekovićev memorijal i da se nakon toga ponovno povučem jer slijede najvažniji nastupi sezone. Svjetsko prvenstvo je broj jedan, finale Dijamantne lige je broj dva, a moj Zagreb je broj tri. Nije nešto loše biti broj tri, ali ova dva natjecanja su ipak najjača. Jako mi je drago da je baš Zagreb bio neposredno pred finale Dijamantne lige, mislim da će mi ova pobjeda biti dodatni vjetar u leđa.
Generalna proba je prošla odlično, hoće li takvo biti i finale?
- Ja se nadam! U Bruxellesu sam pobijedila sedam puta od osam nastupa, nadam se da je to moja velika prednost.
Lani je pobijedila na svim kvalifikacijskim mitinzima Dijamantne lige, pa ostala bez konačnog trijumfa u finalu. Hoće li ove godine scenarij biti suprotan?
- Tko zna, možda sada ja upotrijebim takvo oružje, ha-ha-ha.
Ušla je Sandra u najzgusnutiji dio sezone, u petak je Bruxelles, a već u ponedjeljak će braniti boje Europe u dvoboju protiv SAD-a u Minsku.
- Nakon toga se vraćam u svoju bazu u Medulin i ostajem tamo sve do puta u Dohu - dodala je Sandra i poslala poruku za kraj.
- Hvala svim navijačima koji su me došli podržati, to mi puno znači. Hvala vam što ste uvijek uz mene, vidimo se i sljedeće godine na Hanžekovićevom memorijalu.