Devet od deset. Ili, ako hoćete, devet pobjeda i jedno drugo mjesto. To su brojke apsolutne rekorderke Krosa Sportskih novosti, danas uspješne 23-godišnjakinje iz malog mjesta Semeljci. Brojke Maje Pačarić, koja je posljednjih godina poprilično daleko od svoje Slavonije; upravo je diplomirala na Sveučilištu Toledo, ostvarivši veliki američki san.
- Za mene je sve počelo na Krosu SN-a, ali ja ipak nisam kao Maja, ona je to natjecanje puno više obilježila od mene.
Nebrušeni dijamant
Kad to kaže jedan od najvećih trkača koje smo ikada imali, kad to kaže legenda Branko Zorko, onda ta Maja mora biti posebna.
- Šteta zbog one desete prilike... - reći će Ivica Pačarić, ne Majin tata, koji se isto zove i preziva, nego Ivica Pačarić, Majin dugogodišnji trener.
- Često su me znali pitati jesam li joj otac, ali nismo ništa u rodu.
Otkrio ju je u drugom osnovne, već u trećem prijavio ju je na Kros SN-a. Točnije, nagovorio organizatore da je prime među petaše.
- Bila je puno mlađa od ostalih, ali ona je došla na Kros tako samouvjereno, iako nikoga nije poznavala, iako nije imala atletsko iskustvo, ni u jednom trenutku nije ni pomislila da bi mogla biti druga, samo je pričala o pobjedi i...
I pobijedila je. I otvorila velik niz koji će teško tko moći dostići. Niz koji je krenuo 2003. godine na Jarunu, gdje je triput zaredom pobijedila među petašicama, 2006. preselio se na Bundek, no za Maju je sve ostalo isto - i dalje joj nitko nije mogao ama baš ništa. Ništa se nije promijenilo ni kada je iz OŠ Ivana Kozarca Semeljci prešla u đakovačku gimnaziju. I njima je donijela tri pobjede, a onda tek u desetom nastupu na Krosu, tek kada je završavala srednju školu, prvi put nije stala na najvišu stepenicu.
- Nažalost, taj je dan bila poprilično bolesna - prisjetit će se trener Pačarić.
- Doslovno je zastala zadnjih 10 metara.
Kolegica iz reprezentacije Nikolina Hrelec iskoristila je priliku i s četiri stotinke bržim vremenom pobijedila ispred Maje.
- Maja je uvijek jako voljela taj Kros, nikada je nisam morao nagovarati da idemo na njega. Nekako nam je to bila i odlična provjera pred početak sezone na otvorenome.
Uvjeti za atletiku u njihovim Semeljcima bili su daleko od idealnih...
- Trenirala je na nogometnom igralištu jer tartan stazu nismo imali. Trenirala je samo na travi. Išli bismo nekada u Brod ili Vinkovce, jedan-dva puta mjesečno, ali te su nam nesretne financije uvijek bile problem. Ali, svejedno, ona je bila strašno uporna. Nije imala uvjete, ali bila je nebrušeni dijamant uz koji sam i ja učio. Možda bi uspjela i više da je imala iskusnijeg trenera, ali opet, neki mi treneri kažu da bi u tom slučaju možda odustala. Kako god, ja sam ponosan što sam je imao priliku trenirati velik dio života.
Otvorene mogućnosti
Pačarić kaže da je Maja uvijek bila sportašica kakvu treneri mogu samo poželjeti.
- Nikada nisam imao nikakvih problema s njom. Znao sam imati kakav seminar ili predavanje, ona bude sama na treningu, ja joj zadam što treba raditi, a iako primjerice vani pada kiša, ona odradi sve. Znali su joj se čuditi prijatelji, pitati je zašto malo ne zabušava, ali ona bi uvijek rekla isto: “Trener je rekao da to trebam danas odraditi.” Bila je maksimalno savjesna.
Toliko da nikada nije izostajala s nastave.
- Znali bismo otići na natjecanje u Split ili Makarsku, dođemo u 1 ujutro kući, ona ujutro ustane i - u školu. Ili natjecanje u Beču, dođemo doma u 4 ujutro, ali ona je u 8 u školskoj klupi. Idealno je povezala sportski i akademski put.
I jedan i drugi nakon srednje škole nastavila je u Americi.
- Rijetko dolazi doma jer je uz studij i radila tamo u fitness-centru. Vidjet ćemo gdje će je put sada odvesti. Mislim da bi se možda mogla vratiti u Europu. Ne vjerujem da će doći u Hrvatsku, ali negdje u Europu bi mogla.
Maja je na Toledu završila “Civil Engineering”, neku vrstu građevinskog fakulteta, bila je stalna članica sveučilišnog atletskog tima, a takav put preporučila bi svim mladima koji u Hrvatskoj nemaju takvu priliku za obrazovanje i bavljenje sportom. I koji, kaže, mogu dobiti stipendiju za studij.
- Najbitnije je što su mladima otvorene sve mogućnosti, samo je pitanje hoćeš li ih iskoristiti ili ne - rekla je nedavno Maja.
- Sve je samo pitanje truda i rada jer mogućnosti ima. Prva je godina studija najteža, prilagodba na novu okolinu, na udaljenost od obitelji, prijatelja, pa i na hranu, tempo života... Ali brzo se naviknete; nemate ni vremena od toliko obaveza razmišljati o tim stvarima. Sve je to pitanje hrabrosti. Po meni, svatko tko ima priliku kakvu sam ja dobila neka je iskoristi bez straha - poručila je Maja iz Amerike.
---------------------------------------------------------------------------------
Prijave se primaju večeras do ponoći: Zasad prijavljeno preko 4.000 učenika!
Sjajne brojke bilježe startne liste 34. Krosa SN-a. Iako lista još nije podvučena, iako se za jedno od najmasovnijih sportskih natjecanja u Hrvatskoj može prijaviti još danas, do ponoći (s četvrtka na petak), a zasad je stanje iznad svih očekivanja.
Naime, prijavljeno je više od 4.000 učenika, od toga više od 3.100 učenika iz 124 osnovne škole te gotovo tisuću učenika iz 57 srednjih škola.
Do utorka je zagrebačka Klasična škola bila jedina s preko 200 osiguranih startnih mjesta (233), no jučer su im se pridružili također zagrebački osnovnoškolci iz OŠ Savski Gaj s čak 210 prijava. Među na treće mjesto po broju prijava došla je OŠ Augusta Šenoe (Zagreb) sa 134 učenika, dok je Prirodoslovna škola Vladimir Prelog s 84 prijave skočila ispred Gimnazije Tituša Brezovačkog (71) i stala odmah iza “klasičara”.
Sve se te brojke povećavaju praktički iz sata u sat, no već se sada zna da će ovo biti jedan od najvećih Krosova SN-a posljednjih godina.