Otegnulo se subotnje Dvoransko prvenstvo Hrvatske na punih sedam sati, ali Ivana Lončarek svoj je posao dovršila dosta rano. I dosta dobro. Atletičarka Agrama najprije je zgrabila zlato na 60 metara prepone (8.30), što definitivno nije bilo neočekivano jer u ovom je trenutku najbolja Hrvatica na visokim preponama.
Samo 20 minuta kasnije ponovno je bila na startu, ovaj put u finalu na 60 metara. I ponovno je pobijedila (7.77). S rezultatima, kaže, i nije pretjerano zadovoljna, ali dva zlata su svakako lijepa najava godine u kojoj, uopće to ne skriva, ima velike ambicije.
Na EP-u idem na glavu
Prošle je godine prešla u Agram, počela suradnju s novim trenerom, ali nije se našla s njim na istoj valnoj dužini. Brzo su se rastali i Ivani je cijela sezona krenula u neželjenom smjeru. No, ove je godine posložila priču na malo drugačiji način i nada se da će joj se to uskoro početi vraćati.
- U Zagrebu treniram s Markom Katalinićem, a treninge tehnike odrađujem u Ljubljani sa slovenskim stručnjakom Albertom Šobom, tako da malo miksam. Još se uvijek malo navikavam na sve to, ali ide mi dobro i mislim da će na ljeto to dati rezultata. Izbornik Mladen Katalinić mi je preporučio takvu opciju. Znala sam Alberta od prije jer sam se natjecala u Ljubljani i kroz razgovor smo došli do toga da bismo mogli probati malo miksati - priča Ivana.
Šoba je, između ostalih, radio i sa sjajnim sprinterom Maticom Osovnikarom, čovjekom koji ima europsku broncu i finale SP-a na 100 metara, tako da je Ivana sigurno u dobrim rukama.
- U Sloveniji treniram u grupi, ima nas nekoliko preponaša. Tamo mi je lakše raditi jer stalno imam s kim trenirati. U Zagrebu sam uglavnom sama, a tamo sve startove radim s nekim u paru, a to te dodatno gura na treninzima. U Ljubljanu odem jednom tjedno na trening tehnike, a u prosincu sam bila sa Slovencima i na Tenerifima da se malo maknem od zagrebačke hladnoće. Bilo je super, baš je bila dobra atmosfera za treninge, mislim da su Tenerife postale top destinacija za pripreme atletičara. Tamo se ne može loše trenirati.
S 28 godina Ivana bi trebala biti u najboljoj fazi karijere, tako da i ne čude veliki planovi.
- Za zimu je bio u planu odlazak na Svjetsko prvenstvo u Nanjingu koje je, na žalost, otkazano zbog koronavirusa. U svakom slučaju, do kraja dvoranske sezone cilj mi je trčati ispod 8.20 na preponama, a vani se spustiti ispod 13 sekundi na 100 m prepone jer mislim da će to biti dovoljno za plasman na Olimpijske igre, s obzirom da se više ne gledaju samo norme, već i rang-ljestvica. Ako ostanem zdrava, ako nastavim trenirati ovako, mislim da će to ići bez problema - optimistično će Zagrepčanka.
Tokio će biti pravi izazov, ali zato ispunjavanje norme za kolovoško Europsko prvenstvo u Parizu ne bi trebalo biti upitno. Ispod tih 13.30 Ivana je trčala puno puta, osobni rekord joj je 13.09, tako da je izvjesno da će četvrti put u karijeri trčati na EP-u na otvorenom.
- Da, mislim da EP ne bi trebalo biti problem. Tamo je cilj proći barem u polufinale, a dalje ćemo vidjeti. Idem na glavu, pa možda bude i finale.
Ivana je, inače, vrlo svestrana, dinamična osoba. Atletika nije jedina stvar koja joj okupira život.
Želja je i doktorat
- Diplomirala sam računovodstvo i reviziju na Ekonomskom fakultetu, nakon toga sam završila i Akademiju za internetski marketing i sada imam svoj obrt za internetski marketing i web dizajn, tako da i to guram uz atletiku.
Koliko joj to vremena oduzima?
- Kako koji dan, kad više treniram, taj dan manje radim, pa onda vikendima imam malo više posla. Čisto da mi ne bude dosadno. Radim web-dizajn, web-stranice, SEO optimizaciju, Google i Facebook oglase, vodim profile na društvenim mrežama. Našla sam se u tome. I to sasvim slučajno. Kad sam 2017. slomila ruku, upisala sam tu akademiju jer me strina na to nagovorila. Nisam imala što raditi, ispalo mi je ‘full’ zanimljivo i krenula sam u tom smjeru.
Vodi li možda i internetsku stranicu ili društvene mreže i nekome od sportaša?
- Od sportaša samo sebi, ha-ha-ha.
Ako ste mislili da je to kraj njezinim ambicijama, varate se.
- Planiram upisati i doktorat na Kineziološkom fakultetu kroz koju godinu. Možda već i ovo ljeto, vidjet ćemo. Dok ide, zašto ne - uz osmijeh zaključuje uspješna sportašica, poslovna žena i buduća doktorica znanosti.