Gošća na 36. Krosu SN-a bila je i naša sjajna maratonka Bojana Bjeljac (30), koja je samo tjedan dana ranije u Hannoveru istrčala osobni rekord i drugi rezultat svih vremena u Hrvatskoj (2;31:26). Atletičarka Dinamo-Zrinjevca bila je oduševljena atmosferom na Bundeku.
- Sviđa mi se ovo prvenstveno jer dolazim iz mjesta u kojem nije bilo takvih manifestacija. Možda bih se, da ih je bilo, i ranije počela baviti trčanjem. Ovo je pravi put da klinci vide koliko je super natjecati se, trčati, družiti se, baviti se sportom - istaknula je Bojana.
Počela sa 23 godine
Njezina je priča vrlo zanimljiva jer se tek s 23 godine počela rekreativno baviti trčanjem u rodnom Novom Gradu u BiH.
- Sasvim sam slučajno ušla u trčanje, krenula sam zbog sebe džogirati pet kilometara. Inače sam uvijek pobjeđivala kad smo se utrkivali na tjelesnom, ali nije bilo nikoga tko bi me usmjerio prema trčanju. Ni u gradu nije bilo trenera za atletiku, pa je sve krenulo kao džoging. Ali pozitivno je to što sada imam još dosta prostora za napredak. Tek tri godine treniram ozbiljno i profesionalno i još mogu pomicati granice.
Bojana nikad nije trčala na našem Krosu, ali jest njezin trener Mladen Kršek.
- Joj, davno je to bilo, još se u Maksimiru održavao Kros, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Mene nostalgija ipak vuče prema tamo, ambijent je bio lijep.
Nije tajna da je u Maksimiru često znalo biti kraćenja staze i iskakanja iz grmlja.
Problem zbog Svetica
- Istina, imam i jednu anegdotu. Bili smo u srednjoj školi i odvojili smo se Ivo Kelić iz Vinkovaca i ja. Kad odjednom, u posljednjih 200 metara, izleti čovjek iz šume i otrči do cilja. Kelić je ipak uspio pobijediti, taj dečko je bio drugi, a ja treći i nikako nismo mogli dokazati da je to bila prijevara.
Pitali smo Kršeka i kakva je danas situacija u njegovom klubu, imaju li više ili manje djece nego prije deset ili 20 godina.
- Otkad su Svetice u ruševnom stanju, otkad se ne zna tko je vlasnik, a tko korisnik, otkad tamo nema ni WC-a ni bilo čega drugoga, imamo veliki problem. Pokušavamo na sve moguće načine, zakupili smo i dvoranu na Ekonomskom fakultetu preko zime, a idemo i na Velesajam, ali oni najmlađi su premali da putuju svaki dan, a sve su to djeca iz istočnog dijela grada. I zbog svega toga nam je priljev djece manji. Naravno, Dinamo-Zrinjevac je veliki klub i uvijek imamo dobru selekciju. Ali ti ograničavajući faktori nas sprečavaju da bude još bolje.