Hodačica Ivana Renić otišla je u Dohu kao prethodnica, tamo je već nekoliko dana, a tijekom ovog će joj se tjedna priključiti preostalih osmero hrvatskih atletičara koji će od 27. rujna do 6. listopada nastupiti na 17. Svjetskom prvenstvu.
- Već imamo četiri finala jer naše tri maratonke i Ivana Renić nemaju kvalifikacija - šali se izbornik Mladen Katalinić koji u Dohu odlazi u današnjoj skupini.
Istina, u cestovnom dijelu natjecanja nema kvalifikacija, tako da su maratonke Bojana Bjeljac, Matea Parlov Koštro i Nikolina Šustić Stanković tehnički stvarno već u finalu. A kad su u pitanju oni koji moraju finale izboriti, izbornik postavlja jasan cilj.
- Želimo barem tri finala i nadamo se jednoj medalji.
Jedan, ali jako vrijedan
Naravno, nije upitno tko je najveći hrvatski adut i na ovom natjecanju. Možda ove sezone Sandri Perković nije išlo sve onako kako je navikla i kako je planirala, ali nema sumnje da će u Dohi opet biti jedna od favoritkinja za zlato u bacanju diska. Bila bi joj to treća svjetska kruna u karijeri, pothvat kakav je dosad uspio samo Njemici Franki Dietzsch.
- Sandra je u malo drugačijoj situaciji nego što je bila prijašnjih godina. Nije pobjeđivala na svim natjecanjima na kojima je nastupila, ali mislim da to može biti i dobro. Na svjetskoj je ljestvici treća i dolazi na SP iz malo opuštenije pozicije nego inače. Vjerujem da joj forma ide prema gore i optimist sam - ističe Katalinić.
U bacanju diska ćemo imati još jednu uzdanicu, 19-godišnju Mariju Tolj, djevojku koja je ove sezone osobni rekord dovela do respektabilnih 62,76, tako da ni njezine mogućnosti nisu male.
- Marija je ove sezone rezultatski eksplodirala, mlađeseniorska je prvakinja Europe. Mislim da je realno očekivati finale iako to nije nikakav ultimatum.
Sara Kolak trenira u Norveškoj pod budnim okom velikog Andreasa Thorkildsena. Olimpijska pobjednica u bacanju koplja u povratničkoj je sezoni nakon oporavka od ozljede, a posljednje joj je natjecanje bio Hanžekovićev memorijal na kojem je sa 66,42 došla na šesto mjesto svjetske ljestvice.
- Sara je s novim trenerom u dobrom, pobjedničkom modu i nadamo se da će osigurati finale, a kad ona dođe u finale, onda je sve moguće. Dakle, nije isključena ni medalja - kaže izbornik.
Jedini naš muški predstavnik u Dohi bit će Filip Mihaljević. Jedan, ali itekako vrijedan, deveti na ovosezonskoj svjetskoj ljestvici u bacanju kugle.
- Filip je posljednjim nastupom u Minsku (21,60 metara, op. a.) najavio da je u odličnoj formi i sigurno može hvatati finale i jako dobar plasman, a to znači biti u krugu one osmorice koja će na kraju odlučivati o medalji.
Kao što smo spomenuli, hodačica Ivana Renić je već nekoliko dana na licu mjesta i trenira u noćnim satima budući da je start utrke na 50 km u 23.30 sati po lokalnom vremenu. U svakoj dosadašnjoj utrci na pedesetici 23-godišnja Zagrepčanka je popravljala osobni rekord, ne krije da joj je to cilj i u Dohi.
- Ivana mi redovito šalje snimke koje su dosta zabavne jer trenira u jednoj haljinici s obzirom da je tamošnja sredina previše konzervativna za uobičajenu sportsku opremu. Nadam se da bi, uz one koji su favoriti, ona mogla biti naša “crna mačka”, ona koja će napraviti iznenađenje.
U pozitivnom ritmu
Za kraj smo ostavili one koji će na borilišta prvi. Visašica Ana Šimić je jednom bila u finalu SP-a, ima i brončanu medalju s Europskog prvenstva 2014. Nije u samom svjetskom vrhu ove godine, ali...
- Ana je atletičarka koja već ima medalju s velikih natjecanja, tako da i od nje očekujem finale.
Tri maratonke sa starta će krenuti u petak u ponoć, točnije u 23.59 po lokalnom vremenu, kako ne bi trčali po najvećoj vrućini. Loša je vijest, ipak, da se temperatura ni po noći uglavnom ne spušta ispod 30 stupnjeva, što je daleko od idealnih uvjeta za maraton.
- Maratonke su u pozitivnom ritmu, vjerujem da mogu biti u gornjoj polovici poretka, a u konačnici izboriti i plasman na Olimpijske igre. Nikolina Šustić ima malo slabiji rezultat od Bojane i Matee, ali ona je svjetska prvakinja na 100 km, ultramaratonka, tako da joj ovo nije glavna disciplina.
I sad kad smo sve čuli, ispada da izbornik zapravo očekuje i više finala od ona tri koja je naveo na početku.
- Jedno su očekivanja, a drugo je realnost. A realna su ipak tri finala.
A ako se dogodi da svi uđu u finale?
- E, to bi stvarno bilo senzacionalno. Ali, nije i nemoguće!