KRALJICA ZAGREBA NAPADA REKORD HANŽEKOVIĆEVOG MEMORIJALA 'Čujem da je napravljen novi krug. Red je da ga krstim večeras nekim pravim, velikim hicem'

Raspoložena se vratila iz karantene u Medulinu. Kaže, “trebalo mi je malo mira nakon Svjetskog prvenstva u Londonu”. I za dvije eksplozije koje je čekaju ovog tjedna; prva večeras od 20.20 na njezinu stadionu u Zagrebu, a druga u petak na finalu Dijamantne lige u Bruxellesu.

- Spremna sam. Ništa me neće moći iznenaditi - smješkala se jučer Sandra Perković najavljujući svoj 10. nastup na Hanžekovićevu memorijalu.

- Hvala što me posjećate na moje krasne godine - nastavlja u istom tonu.

- Meni je definitivno najbolji Hanžekovićev memorijal bio onaj 2010, kad sam na Mladost prvi put došla kao europska prvakinja. Prvi sam put bila među zvijezdama mitinga, a imala sam samo 20 godina.

Danas, sedam godina kasnije, definitivno je zaštitno lice zagrebačkog IAAF World Challengea.

- Nanizalo se dosta mitinga u Zagrebu, svaki je imao svoju posebnu priču, a za mene je jedna od posebnijih bila ona 2015, kada sam bacila 69,88 m, kad sam vratila rekord u svoje ruke. Kad bolje razmislim, ja stalno nešto moram vraćati u svoje ruke - opet će kroz smijeh nova-stara prvakinja svijeta.

- Volim se u Zagreb vraćati s novim zlatima. Volim zahvaliti svojim navijačima što su uz mene.

A njezina se zahvala uvijek mjeri u metrima.

- Zamjerila sam sucima 2015. jer linija od 70 m nije bila na 70 m, nego na 69,90. Disk je dva puta pao na tu liniju, što znači da je to trebao biti hitac od 70 m, a ne 69,88 m. Zato ove godine molim suce da stave liniju na 70,10 m, pa kad disk padne na 70, da znamo da je 70!

Pet je puta slavila u Zagrebu, tri puta rušila rekord mitinga, no nije joj dovoljno.

- Nikada dosta ni medalja ni pobjeda. Jedino mi je žao što nije došlo još više djevojaka. Pozvane su bile i Kubanke i Francuskinja i Australka, ali očito su mi pripremile sačekušu u petak u Bruxellesu.

CROPIX

Ali zato su u Zagreb došle opasna Amerikanka Gia Lewis Smallwood, Sandrina prijateljica Nadine Müller, još jedna dobra Njemica, Julia Harting...

- Gia me pobijedila ovdje 2013, moram biti oprezna i danas. Bacat ću na 100% od prve serije.

I to pod novim uvjetima. U novom krugu.

- Da, čujem da je napravljen novi krug. Nisam ga još isprobala, ali red je da ga krstim večeras nekim pravim, velikim hicem - najavila je Sandra.

- Novi je krug prednost jer nema padova, ravan je, brz, a vjerujem i da će, kao i obično, atmosfera biti odlična, a to su preduvjeti za daleke hice.

Sandrina sezona traje još od veljače. Osvojila je svjetsko zlato, upisala tri dijamantne pobjede, od 16 najboljih rezultata ove sezone njezinih je čak deset. I prva četiri. Usto je tri puta bacala preko 70 metara: hrvatski rekord od 71,41 m u Bellinzoni, svjetsko zlato u Londonu osvojila je sa 70,31 m, a u Splitu na startu sezone bacila 70,23 m.

- Imam još snage. Imam snage do 1. rujna u Bruxellesu, ali za subotu, 2. rujna, ne garantiram ništa.

Od subote je na godišnjem. Zasluženom godišnjem.

- Polako, trebam ga još zaslužiti danas i u petak. Onda se dobro odmoriti, pa krenuti jako u novu sezonu.

A za 2018. zacrtala si je nove velike planove.

- Glavni su cilj moje karijere velike daljine. To me vodi, to me gura naprijed. Nikada nisam zadovoljna i znam da mi je samo nebo granica. Protivim se toj najavi brisanja starih svjetskih rekorda jer da je tih 76,80 m Gabriele Reinsch bilo lako baciti, bacao bi svatko. Samo najjače vjeruju da ga mogu srušiti, a ako ga je ona mogla baciti 1986, mogu onda i ja ili neka druga bacačica. A na tom putu lova na svjetski rekord ipak su medalje ono što se broji. Rekordi su nešto što ti daje osobno zadovoljstvo, a medalje skupljam. I nikada ih se neću zasititi - poručila je kraljica diska.

I kraljica Zagreba...