Kad u sportskom svijetu ovih dana ili tjedana spomenete izraz “borba za Tokio”, za većinu to znači lov na Olimpijske igre kojima će sljedeće ljeto domaćin biti japanska prijestolnica. Hvatanje normi, krstarenje kroz kvalifikacije, traganje za što boljom pozicijom na svjetskoj ljestvici...
I pred Chaunte Lowe (35) je takva borba, ali američka atletičarka, dugogodišnja suparnica naše Blanke Vlašić u skoku u vis, paralelno mora voditi još jednu borbu. Daleko težu i neizvjesniju. Borbu protiv raka dojke koji joj je otkriven u lipnju ove godine. Ali, kao što je u borbi s letvicom uvijek bila nasmijana, tako i ovu borbu vodi sa širokim osmijehom na licu jer zna da nije sama, da su uz nju suprug Mario i njihovo troje djece, kao i brojni, brojni atletski prijatelji.
Podizanje svijesti
Teška bolest dijagnosticirana joj je samo dva dana nakon smrti Gabriele Grunewald (32), nekadašnje američke trkačice, koja je nakon deset godina izgubila bitku protiv raka, ali je u tom razdoblju postala inspiracija mnogima.
- To baš i nije štafetna palica koju sam htjela preuzeti, ali je jako važno da se nastavi podizati svijest o bolesti i da se nastave istraživanja. Puno se žena bori s rakom dojke, a ni sama nisam obraćala pozornost na bolest dok se nije dogodila i meni - ističe Chaunte Lowe.
U trenutku kad je doznala dijagnozu, srušio joj se svijet. - Nisam mogla vjerovati, a prva stvar koju sam pomislila je da će mojih troje djece ostati bez majke. Ali, odmah nakon toga sam rekla sama sebi “nema šanse da ih ostavim”.
Lowe je u Helsinkiju 2005. bila svjetska doprvakinja, a tri godine kasnije je u Pekingu osvojila i olimpijsku broncu. Doduše, za tu je medalju doznala tek osam godina kasnije jer je na samom natjecanju završila na šestom mjestu, ali u međuvremenu se pokazalo da su čak tri visašice ispred nje bile dopingirane. U Istanbulu 2012. osvojila je i svjetsko dvoransko zlato, svoju posljednju veliku medalju, ali njezin sportski put nije završen.
Želi i peti put nastupiti na Olimpijskim igrama, ali ovaj put s drukčijim motivima.
- Znam kako je veliko to natjecanje, gledaju ga milijuni ljudi i ako svojim prisustvom mogu podići svijest i poručiti ljudima da se ovo može dogoditi, bit ću sretna. Uvijek sam skakala za sebe, za svoju djecu, svoju obitelj i svoju zemlju, ali ovo će biti nešto drugo - rekla je za NBC.
Rak ne bira žrtve
I putem društvenih mreža počela je širiti svijest o važnosti prevencije.
- Imam 35 godina. Ne pušim, ne pijem, živim zdravo i ništa od toga nije spriječilo bolest. Rak nije briga za to, rak nikoga ne diskriminira. To zlo vas želi ukrasti, uništiti i ubiti. Poznajete svoje tijelo bolje od bilo kojeg liječnika. Nemojte dopustiti da vam kažu da je to ništa. Rano otkriće raka spašava živote.
Zbog kemoterapije je počela gubiti kosu, nakon toga je i sama obrijala glavu.
- Kad me sin vidio bez kose, nije me htio zagrliti. Rekao mi je da se boji da će me ozlijediti.
A između kemoterapija Chaunte ne propušta treninge jer ima pred sobom cilj i odlučna je doći do njega.
- Nekad se treninzi sastoje samo od hodanja jer za nešto više nemam snage. Ali, želim ići u Tokio i poslati poruku.