Nije mu ovo bio prvi put. Nastupao je već dva puta, oba puta bio drugi, ali nikada kao u utorak navečer nije pobrao ovacije Mladosti. I nije to bio pljesak samo za pobjednika utrke na 800 m; bio je to pozdrav novom juniorskom prvaku Europe u ovoj disciplini, Marinu Bloudeku. Velikoj budućnosti hrvatske atletike.
- Nadam se da je ispred mene puno ovakvih Hanžekovićevih memorijala - najavio je 18-godišnji Virovitičanin nakon što je pobijedio s 1:50.16.
Znao tek Bolta i Sandru
Njegov je osobni rekord, iz srpnja na ovoj istoj stazi, 1:48.16, europski juniorski naslov osvojio je s 1:48.70, no Marino je, praktički, još novo lice u atletici, kako će on reći, “tek se navikavam na ovaj sport”.
- Iskreno, ja o vrhunskoj atletici ne znam puno.
Nije čudno jer je do prije samo tri godine bio talentirani nogometaš kojeg su vrebali Arsenal i Dinamo.
- Mog je oca dotukao moj lom noge. I onda se u pravom trenu pojavio dosadni profesor tjelesnog Zlatko Tot, koji je namolio moje roditelje da dođem na jedan atletski trening. Tako je sve počelo. Sada mi često znaju reći da je najbolja stvar koja mi se dogodila u životu baš taj lom noge - smije se Marino.
- Bez obzira na to europsko zlato, meni je atletika nešto sasvim novo. Znao sam sve o nogometu, sve pratio, a o atletici nisam imao pojma do prije nekoliko mjeseci. Znao sam samo za Bolta i Sandru - priznat će.
- Ali sada sam pratio SP u Londonu, čak i zapamtio neke ljude - nastavlja kroz smijeh simpatični maturant matematičke Gimnazije Petra Preradovića u Virovitici.
- Ima svakakvih ponuda, ali mislim da moram još ovu godinu izdržati u Virovitici. Završiti školu, jer teško bi bilo sada mijenjati profesore, ipak moram maturirati, spremiti se za fakultet... Htio bih upisati fizioterapiju. Bili smo jednom na nekom natjecanju, mog je prijatelja boljelo rame i jedan je fizioterapeut napravio nešto i bol je nestala. Meni je to bila magija. Rekao sam si tada, moraš to završiti. Ne bih imao ništa protiv da jednog dana budem u sportu kao primjerice maser. Pa kome bi smetalo biti maser neke ženske ekipe? - prasnuo je u smijeh.
- Da, želio bih jednog dana otići na olimpijske igre, ali ne bih imao ništa protiv da tamo odem kao fizioterapeut ili maser.
Ne jedem u pekarnici
No dotad ipak želi biti vrhunski atletičar. Doduše, uvjeti su za atletiku u njegovu gradu užasni.
- Ništa se nije promijenilo s europskim zlatom, i dalje treniram na stazici u gradskom parku, s takvim sam uvjetima postigao veliku stvar, ali nisam siguran da ću do ozbiljnijih rezultata moći tako dalje. Vidjet ćemo, moram donijeti odluku koja je najispravnija i za moju karijeru i za moj život.
Nismo mu samo mi rekli da i izgledom i gestama podsjeća na našeg skakača s motkom Ivana Horvata.
- Kad razgovaram s njim, imam osjećaj kao da gledam u ogledalo. I njemu je često čudno koliko sličimo. A imamo i istu zezanciju.
Ali Marino je s 1,92 m gotovo 10 cm viši.
- Ljudi me često pitaju zar nisam previsok za 800 m? Mislim da nisam previsok jer je i svjetski rekorder David Rudisha jednako visok, samo što on ima 10 kg manje.
Marino je sada na 78.
- Stesao sam sve što sam mogao.
A i mama i tata imaju pekarnicu pa je to dodatni problem.
- Ove godine nisam jeo ništa iz pekare. Stvarno sam pazio na prehranu. Bilo bi odlično kada bih bar koju kilu skinuo. Kako bi moj trener rekao, “jel’ ti bolje kad trčiš sa 75 kg ili sa 75 kg i ruksakom od 3 kile na leđima”. Ali, ja imam teške kosti. Na mamu.
To je glavno oružje onih koji imaju viška kilograma...
- Haha, da. Ali stvarno, ne mogu više smršaviti. Jedino da pokušam gladovati... Pokušat ću svoje ciljeve ispuniti ovakav kakav jesam. Dogodine imam Svjetsko juniorsko prvenstvo, pokušat ću ispuniti normu za seniorski EP...
Hrvatski rekord Luciana Sušnja na 800 m (1:44.07) već 43 godine stoji netaknut, a baš to je jedan od Marinovih dugoročnih planova.
- Nadam se da ću ga za dvije-tri godine napadati.