Još je jedan zadatak ostao pred Sandrom Perković prije odlaska na godišnji odmor. Sezonu će zaključiti danas u Ostravi gdje će, zajedno s Njemicom Nadine Müller, predstavljati Europu na Kupu kontinenata.
Ovo je natjecanje nekad nosilo ime Svjetski kup, bio je malo drukčiji popis reprezentacija koje su sudjelovale, a od 2010. i Splita se održava u novom formatu i pod nazivom Kup kontinenata. Natječu se četiri reprezentacije - Europa, Afrika i zajedno dvije Amerike te Azija i Oceanija. Boduju se sve discipline od prvog do osmog mjesta, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, te se na temelju toga formira ukupni poredak, u kojem su u Splitu najbolji bili Amerikanci, a prije četiri godine u Marakešu Europljani.
Pogazili osnovno načelo
Sandra je predstavljala Europu na oba ta natjecanja - na Poljudu je bila druga, iza Kineskinje Yanfeng Li, a u Maroku treća, iza Gije Lewis-Smallwood i Dani Stevens. U Ostravi će, dakle, pet dana nakon trijumfa na Hanžekovićevu memorijalu, loviti prvu pobjedu na ovom natjecanju, a do nje će se morati probijati kroz šumu zapetljanih i prilično komičnih pravila, koja su samo za ovu priliku izmislili čelni ljudi Međunarodne atletske federacije (IAAF).
Ukratko, u teoriji se može dogoditi da Sandra baci disk 72 metra i na kraju bude tek četvrta, a da pobjedu odnese djevojka koja baci - jedan metar. Zašto? Zato što su atletski autoriteti zaključili da natjecanje treba malo začiniti i napraviti dramatičnijim, ali su u svemu otišli predaleko.
Odlučili su pregaziti načelo “brže, više, jače” i od egzaktnog sporta, u kojem brojke vrlo precizno pokazuju tko je (naj)bolji, napraviti cirkus. Nadajmo se samo jednokratno.
Prvi je nonsens da u svim bacačkim disciplinama i horizontalnim skokovima atletičari u prve tri serije moraju biti bolji od svog ekipnog kolege da bi prošli dalje. Da povučemo paralelu, otprilike je to kao da u Davis Cupu Marin Čilić prvi dan igra protiv Borne Ćorića, a onda pobjednik tog meča ide na igrača iz suparničke reprezentacije. Sandra, dakle, u prve tri serije mora baciti dalje od Müller i uspije li u tome, ide u četvrtu rundu s još tri suparnice iz ostalih reprezentacija.
U toj seriji dvije najslabije otpadaju, a prve dvije idu u završni peti krug. U njemu se može dogoditi da ona koja ima prvi hitac baci disk u mrežu, nakon čega ovoj drugoj preostaje samo da izbaci disk iz kruga, pa makar i jedan metar, i pobjeda je njezina. Slično je, primjerice, i u skoku u dalj gdje se može dogoditi da prvi finalist prestupi, nakon čega ovaj drugi može samo lagano skočiti u pijesak.
U utrkama na 3.000 i 3.000 metara zapreke nakon svakog će se kruga, počevši od trećeg, sa staze izbacivati posljednjeplasirani atletičar ili atletičarka. U posljednjem će krugu tako ostati samo četiri natjecatelja.
Treba znati granice
Vodeći ljudi svjetske atletike već neko vrijeme mozgaju kako da atletiku učine dinamičnijom i približe je mlađim generacijama. Ali u svakom eksperimentiranju treba znati granice. Koliko god se pravila mijenjala, smisao bi trebao ostati da pobjeđuju oni najbolji, oni koji bacaju dalje ili trče brže. Sve ostalo je primjereno za nekakav show-program, ne i za službeno natjecanje u IAAF-ovu kalendaru.
Kako se Sandra snašla u ovoj zavrzlami, saznat ćemo danas od 17.10 sati. Dodajmo još samo da rekord natjecanja, još iz vremena kad se zvalo Svjetski kup, drži Ilke Wyludda sa 71,54 m. Na samom kraju sezone i nakon što se posljednjih dana borila s virozom i visokom temperaturom, možda je to malo prevelik zalogaj za Sandru, ali s njom nikad ne znate što je pripremila.