Tjedan dana ranije, u intervjuu prije polaska u Berlin, rekla nam je da ne želi smišljati nikakve nove dramatične scenarije nastupa na velikim natjecanjima. Htjela je samo da se ponovi lanjsko svjetsko prvenstvo u Londonu kada je mirno otkrstarila do zlata, i u kvalifikacijama, i u finalu. No, nismo ni sumnjali da će se predomisliti i da će se dosjetiti novog scenarija za čupanje živaca. I sebi samoj i svima koji su je gledali i navijali za nju.
- Ma, stvarno više ne želim smišljati nove načine, želim biti staromodna. Doći, baciti i otići kući - smijala se Sandra Perković nakon dramatičnog i stresnog puta do petog europskog zlata.
Jako dramatičnog i jako stresnog puta jer s njom očito ne može biti jednostavno. A zašto bi i bilo, ovako je zanimljivije, zar ne?
U Berlinu nismo vidjeli X, X pokraj njezina prezimena nakon prve dvije serije, nije se dovela na rub ispadanja, ali sve do pete serije nije mogla baciti dalje od 59,97. Ne, nije tipfeler. Sandra Perković, čiji je osobni rekord 71,41 i koja je ove sezone bacila 71,38, u prve četiri serije nije mogla probiti ni granicu od 60 metara.
- Mislili smo svi, ja prva, da se veći problemi ne mogu dogoditi. Bolji su oni X-ovi od ovoga, zar ne? Tada misliš, ma, čekamo samo da jedan hitac uđe. A sad ulazi, ali ne prolazi, ha-ha-ha.
Prošao je napokon u petoj seriji, odletio je disk do 67,62. Za dlaku isto kao prije šest godina u Helsinkiju kad je drugi put postala europska prvakinja. Tada je u prva dva pokušaja imala neispravne hice, pa pogodila tih 67,62 za zlato.
- Da, i taj je Helsinki bio jako zanimljiv, valjda je i ovo moralo biti. Ako bude kao nakon Helsinkija, sad bi trebala doći tri laka zlata, prije novog “Helsinkija”. Ali neću se buniti.
Svašta joj je te subotnje večeri prolazilo glavom. Između ostaloga i Svjetsko prvenstvo u Pekingu 2015, jedino veliko seniorsko natjecanje na kojem je bila srebrna.
- Sjetila sam se i tog Pekinga. Posljednji hitac i nemam medalju uopće. Ali i bolje da nemaš medalju, nego da imaš srebro. Šalim se, naravno. Ma, svega sam se sjetila tijekom finala. Imam osjećaj da sam sva svoja europska zlata osvojila na stresan način. Uvijek je bilo dramatično. Osim u Zürichu 2014, to je bilo savršeno natjecanje, bez ikakve drame. Ali očito je ovo način na koji ja osvajam naslove.
Nije bilo panike, nego sam bila ljuta na sebe
Deseta velika medalja u karijeri prva je, kako sama kaže, koju je odlučila posvetiti samoj sebi. Petim naslovom europske prvakinje ispisala je povijest. Nikada nikome prije nje nije uspjelo skupiti pet zlata u istoj pojedinačnoj disciplini.
- Zasad sam još pod dojmom ovog prekrasnog natjecanja, nisam još svjesna cijele situacije. Sad ih imam pet, sad više nema tog pritiska, osjećam olakšanje. Vjerujem da će na sljedećem EP-u biti puno lakše. Idemo sada na šest, pa sedam, osam...
Ta “petica” ju je proganjala tijekom cijele godine, a posebno posljednjih tjedan dana u Berlinu. Simbolično, na kraju za peto zlato morala čekati sve do pete serije.
- Da, takav je bio tajming, baš sam tako planirala, ha-ha-ha. Sljedeći ću puta onda propustiti prvih pet serija. A kad budem išla po sedmo zlato, onda ćemo krenuti ispočetka, pa ću u prvoj baciti za pobjedu.
Je li u bilo kojem trenutku tijekom finala počela paničariti, je li pomislila da joj zlato klizi iz ruku?
- Nije bilo panike, nego sam bila sam ljuta sama na sebe. Bacaš i imaš neispravne hice, a znaš da si dobar. Krug je brz i ne osjećaš ga u potpunosti, radiš sve, a disk i dalje leti u mrežu. Misliš si, “OK, promijenit ću ovo” i on opet završi u mreži, “promijenit ću ono”, opet mreža. I onda staneš i pitaš sam sebe “što da napravim”. Ma, fenomenalno...
Posljednji put ispod 60 metara još 2010.
Posljednji je put na jednom natjecanju ispod 60 metara bacila davne 2010. na mitingu Dijamantne lige u Oslu.
- Sjećam se, Trendžo (pokojni trener Ivan Ivančić) uopće nije htio upisati taj hitac. Ganjali smo te godine sve hice preko 60 metara i onda sam u Oslu imala X, pa opet X, pa 48, samo da uđem u Top 8 i završila sam natjecanje sa 59,70. Trendžo je uvijek u svoju bilježnicu upisivao hice, bilo je te godine 61, 63... Svi su počinjali s brojkom 6. I nije htio upisati 59,70, nego je napisao samo 9,70. U Berlinu bi dobio živčani slom, kao što ga je i Edis dobio.
Sjetila se još jedne stvari koju nam je spomenula u razgovoru prije puta u Berlin.
- To me Bog kažnjava jer u Dijamantnoj ligi bacam 69 metara, a onda kad bacim 65, iz protesta prestupim, ne želim da mi se mjeri. Jesam vam rekla prije nekoliko dana da će mi se to obiti o glavu? U subotu zamalo jest. E, neće više!
Kraljica mora biti na
Olimpijskom stadionu
Kad je 2009. nastupila ovdje na SP-u, svom prvom velikom seniorskom natjecanju, bila je premlada za postolje, završila je na devetom mjestu. Sada je napokon dočekala i da je veseljak Berlino, maskota EP-a, pronese Olimpijskim stadionom. Jednog malog Berlina dobila je i na poklon, a u mix-zoni se pojavila i s velikim plišanim konjem.
- To je mamin poklon. Mislila sam da se kod kuće nervira, a onda me iznenadila i došla u Berlin.
U glavni je njemački grad kao podrška stigla i brojna delegacija iz njezina kluba Mladosti. Svi u majicama sa simboličnim natpisom “Sandra, give me five”.
- Prekrasne su majice napravili. To je od sada moj novi slogan - give me five. Meni nisu donijeli majicu, ali nema veze. Ja imam medalju.
Jučer smo u njezinu čast ponovo slušali Lijepu našu. Na Olimpijskom stadionu, a ne na Breitscheidplatzu, trgu na kojem su organizatori napravili prostor nazvan Europska milja i na kojem je održana većina dodjela medalja.
- Normalno da je ovdje bilo proglašenje. Pa neće kraljica diska ići na tamo neku Europsku milju, kraljica diska mora biti na Olimpijskom stadionu. Sve su to i napravili zbog mene - šalila se dobro raspoložena Sandra.
Odmor se zasad ne nazire, pred njom je još dosta posla. Čim se vrati u Hrvatsku, nastavlja s pripremama.
- Slijedi finale Dijamantne lige u Bruxellesu, tamo moram biti malo ozbiljnija, ali to je moje staro odredište, jako dobro poznajem i krug, i mrežu, i cure s kojima u bacati. Nakon toga dolazi Hanžekovićev memorijal, pozivam sve da dođu u što većem broju u Zagreb, da bude dobra atmosfera, da imam dobar osjećaj i da jedan od ovih hitaca koji je ovdje završio u mreži, napokon izleti van. A vjerujte mi, bili bi to jako daleki hici, jako sam dobra. U tome mi može pomoći samo zagrebačka publika.
U Ostravi će treći put braniti boje Europe
Uvjerena je da ima u sebi hitac preko 70 metara kakav smo ove sezone vidjeli samo na njezinu početku u Dohi.
- Normalno da imam. Ali ovo u Berlinu je bilo toliko stresno da nisam mogla pogoditi ni hitac preko 60 metara, a kamoli preko 70, ha-ha-ha.
I za kraj sezone dolazi i nastup na Kupu kontinenata na kojem će, kao nova/stara prvakinja, braniti boje Europe.
- Da, osigurala sam Ostravu, to će biti moj treći nastup na tom natjecanju. I poslije toga “pa pa”, ode Sandra na odmor.