Facebook

PRIPREME U AMERICI

SANDRA PERKOVIĆ ZA SPORTSKE NOVOSTI: Pravila pišu ljudi koji nemaju veze sa sportom, a glas sportaša uopće se ne sluša

AUTOR:
    • Vedran Božičević

  • OBJAVLJENO:
  • 18.04.2019. u 15:25

  • U trenucima kad su otkucavali posljednji sati lanjskog Europskog prvenstva u Berlinu, samo nekoliko minuta nakon što je njegova učenica primila peto kontinentalno zlato kojim je još jednom ispisala povijest, napravila nešto što nikome prije nije uspjelo, Edis Elkasević je u podnožju Olimpijskog stadiona poslao poruku koja je zvučala pomalo alarmantno.

    - Sandri se ove godine dogodilo dosta ozljeda, ali ne zbog psihe, nego zbog uvjeta u kojima smo radili. U Splitu smo imali buru i snijeg, u Medulinu kišu, obećali su nam zimsko bacalište, ali ništa od toga... Ne možemo raditi maksimalno, cijelo vrijeme radimo samo na održavanju. Mi ćemo morati ići van jer ona više ne može ovako. Sljedeće ćemo zime krenuti negdje.

     

    Odlična klima i objekt

    Scenarij koji je Edis najavio u njemačkoj metropoli nekoliko je mjeseci kasnije dobio i konkretne obrise. Prvi put u karijeri Sandra Perković se na dulje vrijeme otisnula od Hrvatske, zimske je pripreme odlučila odraditi daleko od poznatog terena, daleko od bure, kiše i snijega koje je spominjao njezin trener.

    Najbolja hrvatska sportašica, svjetska vladarica bacanja diska, upravo odrađuje drugi krug priprema u Americi, u trening-kampu na Floridi udara temelje za sezonu koja će vrhunac imati kasnije nego ikada, krajem rujna i početkom listopada na Svjetskom prvenstvu u Dohi.

    Zagreb, 040918.
Atletski stadion Mladost na Savi.
Zagrebacki IAAF atletski miting 68. Memorijal Borisa Hanzekovica.
Na fotografiji: Sandra Perkovic, bacanje diska.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
    Damir Krajac / CROPIX
     

    - Jako sam zadovoljna ovdašnjim uvjetima, napokon mogu trenirati bez ikakvih poteškoća i ne moram ovisiti o vremenu. A to je dosta bitno za vrhunski rezultat, pogotovo za sportašicu s mojim stažom u profesionalnoj karijeri - javila se Sandra iz Amerike.

    Nije lako promijeniti rutinu koja je stvarana godinama, pobjeći iz zone komfora, ali Sandra i Edis znaju zašto su se odlučili na ovaj korak.

    - Klima i ambijent su odlični, a objekt u kojem treniram je sto posto profesionalan. Za mene je to velika promjena s obzirom na to da sam posljednjih godina trenirala u Hrvatskoj i u našim uvjetima. Ali, ova je godina odlična za promjene jer znamo što nas čeka 2020. U njoj sve mora ići glatko, bez promjena ili iznenađenja.

    Disk treba ostati u DL

     

    Specifična sezona znači i da će Sandra krenuti s natjecanjima kasnije nego ikad. Konkretno - tek 30. svibnja.

    - Da, dogovor s Edisom je da će prvo natjecanje biti Dijamantna liga u Stockholmu. Imali smo u planu bacati u Americi, ali smo se odlučili ne propuštati treninge i odraditi do kraja pripreme jako.

    Budući da je i početak natjecateljske sezone još uvijek prilično daleko, kraljica diska je zasad suzdržana i kad su u pitanju dugoročni planovi i ciljevi za ovu godinu. Naravno, nije sporno da je naglasak na Dohi gdje će loviti treći naslov svjetske prvakinje, što je dosad pošlo za rukom samo Njemici Franki Dietzsch.

    - Jako sam pozitivna, da kucnem o drvo, imam malo poteškoća s ozljedama. Ali, to je i normalno kada radimo ovakvim intenzitetom. Doha je definitivno moj cilj sezone, dosta je kasno pa smo cijeli plan i početak treninga morali prilagoditi tome. Prvi put u karijeri sam imala dosta veliku stanku od treninga i jako lagan početak.

    Opterećivati Sandru pričama o napadu na svjetski rekord nema previše smisla jer tih 76,80, koje još od 1988. drži Njemica Gabriele Reinsch, doista zvuči nevjerojatno. No, Sandra ne bježi od te priče, a jednom je prilikom spomenula da bi se najprije trebala ustabiliti na 72 metra kako bi uopće mogla razmišljati o napadu na Reinsch. Mogu li je ove pripreme približiti takvim daljinama?

    - Da, po dosadašnjim procjenama 72-73 m bi mi trebalo biti kao dobar dan da bih mogla razmišljati o napadu na svjetski rekord koji je stvarno velik zalogaj. Ali, kao što sam rekla, dosta sam kasno krenula u pripreme, tako da je još puno rada i treninga ispred mene da dođem do 68 metara, pa onda do 70 metara. I onda što Bog da dalje.

    A dok se Sandra i ostali atletičari spremaju za početak sezone, čelni ljudi kraljice sportova neprestano mudruju oko novih ideja i pravila. Međunarodna atletska federacija (IAAF) je tako najavila da od sljedeće godine kreće novi format Dijamantne lige sa smanjenim brojem disciplina. Boji li se Sandra, s obzirom na dosadašnji podcjenjivački odnos prema bacanjima, da bi disk mogao ispasti iz programa?

    - IAAF svake godine donosi nova pravila i oblike natjecanja, više ne znamo što možemo očekivati sljedeće od njih. Po mojoj nekoj procjeni, mislim da ne bi trebalo biti problema s diskom jer je to sada realno najatraktivnija ženska bacačka disciplina. No, kao što sam spomenula, od njih je trenutno svašta realno očekivati.

    Sandra se nikad nije bojala reći što misli o eksperimentima atletskih čelnika.

    - Prošle godine su nam smanjili vrijeme za izvođenja hitaca i skokova s jedne minute na 30 sekundi, dakle za pola, i to bez ikakve najave. Bilo je dosta pobune oko te odluke jer se sportaši nisu mogli koncentrirati na hice i skokove, tako da su ove godine to odlučili vratiti na staro. Kod novih pravila jedino ne volim to što se donose preko noći, bez ikakvog savjetovanja sa sportašima, ne slušaju se njihova razmišljanja. Nije tako samo u atletici, nego i u ostalim sportovima. Ljudi koji nemaju veze sa sportom ili menadžeri vode i pišu pravila sporta. A sjetimo se, primjerice, na koji su način prije održavana atletska natjecanja i kako su se bacali veliki rezultati.

    Athletics - IAAF Diamond League Final - King Baudouin Stadium, Brussels, Belgium - August 31, 2018 Croatia's Sandra Perkovic in action during the women's discus throw REUTERS/Francois Lenoir
    REUTERS/Francois Lenoir
     

    Atletika ide suprotno

     

    Ni promjena načina kvalifikacija za Olimpijske igre se Sandri nimalo ne sviđa. IAAF je odlučio dati veliki značaj svome novom sustavu renkinga, pri čemu je značajno pojačao rezultatske norme koje su dosad bile jedini kriterij za plasman na OI.

    - Norme su podignute na jako visoku razinu, sada je 63,50 m daljina koja te vodi na OI, a sjetimo se da je za Peking 2008. i ranije Igre trebalo 58 m. Mnogi sportovi rade na svojoj popularizaciji, a atletika radi suprotno. Nije isto podizati kriterije na visoku razinu, a ne činiti ništa da se i sportaši podignu na tu razinu. Iskustvo i osjećaj kad si sudionik Olimpijskih igara je neopisivo i za mnoge može biti velika prekretnica u životu, a oni ovime postavljaju kao normu rezultat koji je, primjerice, znao biti dovoljan i za medalju.

    Da ne bi bilo zabune, ne govori ovo Sandra zbog sebe, jasno je da je njoj 63,50 m “šala mala”.

    - Naravno, ja se ne opterećujem tom daljinom jer su moji ciljevi puno veći od toga, ali kao ambasadorica svjetske atletike imam potrebu izgovoriti ono što svi misle i zbog čega negoduju.

    Iz drugih medija