Kada je netko velikan u svojem sportu, a pritom i jednostavan čovjek, onda njegova karizma ne prestaje niti kada završi s aktivnom karijerom. Jedan od takvih je Norvežanin Andreas Thorkildsen, danas umirovljeni (ali još uvijek mladi) bacač koplja. I koji, sudeći prema atmosferi u lobiju zagrebačkog hotela Panorama, i dalje mami uzdahe ženskih osoba.
U Zagreb je došao kao vrlo svježi trener naše olimpijske pobjednice u bacanju koplja Sare Kolak, a 69. memorijal Borisa Hanžekovića bilo je njihova natjecateljska premijera nakon nepuna tri tjedna zajedničkog rada…
- Sara me nazvala prije nešto više od mjesec dana i bio sam sretan što mi se ostvarila prilika da mogu raditi s njom. Veoma me zanima koliko je mogu unaprijediti - pričao nam je Thorkildsen na dan zagrebačkog mitinga.
Što vam je rekla u tom prvom razgovoru, što je tražila od vas…
- Nakon što s nekime dugo radite potreban vam je svježi pogled na taj proces. Iskreno, nisam znao puno o njoj pa sam otišao na YouTube pogledati Sarine hice kako bih stvorio vlastitu interpretaciju i vidio što se može ispraviti.
Je li vas trebalo dugo nagovarati?
- Iznenadio me njezin poziv, ali sam sretan što se dogodio. Nadam se da ćemo zajedno napraviti velike stvari… Ona je prva atletičarka koju ću kompletno trenirati. Kod većine drugih radio sam samo bacanje koplja (primjerice, s višebojkom Ivanom Dadić) jer je u tome moja najveća snaga. Sa Sarom ću se baviti cjelokupnim treningom, što mi je novost, ali me i vrlo zanima. I ranije su mi se javljali ozbiljniji bacači e-mailom, ali sam oklijevao. Sara je prva vrhunska bacačica koja je rekla da je spremna ući ‘all-in’ u našu suradnju. Nakon toga mi je bilo lakše reći i da ću ja ići ‘all-in’. Ali mora biti u Oslu kako bismo mogli zajedno raditi.
I u čemu može najviše napredovati?
- Radi se o malim tehničkim stvarima koje bacač vidi, ali ih je gledateljima teško primijetiti. Nadam se da će ti detalji povećati daljinu Sarinih hitaca, ali ne mogu vam ih reći… Ipak su to tajne zanata, nasmijao se.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, kako biste je opisali kao kopljašicu?
- Sara je vrlo prirodna bacačica, s dobrom osnovnom tehnikom. Ima dobru ruku. Sviđa mi se i njezina radna etika, ali nekada nije potrebno trenirati više, nego raditi pametnije.
Kako će izgledati vaša suradnja?
- Vraćamo se u Oslo u kojem ćemo biti sve do Svjetskog prvenstva u Dohi (27. 9. - 6. 10.), ali i poslije toga će njezina baza biti Oslo, to je bio uvjet. Nismo još planirali gdje ćemo po zimi trenirati (Thorkildsen je u svoje doba najčešće bio u SAD-u ili u Južnoj Africi).
Dakle, već se planira i duža suradnja.
- Teško je usred sezone započeti, Doha je naš prvi fokus i nakon SP-a ćemo ocijeniti učinjeno, ali sve se više čini da ćemo ostati zajedno i sljedeće godine kad su glavni cilj Olimpijske igre u Tokiju.
I obrana zlatne medalje iz Rija?
- Možemo to i formulirati i kao osvajanje novog zlata, ha, ha…
Ozbiljno, koji su njezini limiti?
- Nema ih, ne želim ih postavljati. Radije neka me ugodno iznenadi s daljinom koju će baciti… Ne želim joj odrediti koliko daleko može ići, želim saznati koliko zajedno možemo napraviti.
Koja je glavna razlika između muškog i ženskog bacanja koplja?
- Daljina, ha, ha…
Osim toga?
- Osnove su vrlo slične, a postoji mala razlika u samom bacanju zbog leta koplja. Žensko bolje leti.
I čije najbolje leti u ovom trenutku, pratite li konkurenciju uoči Dohe? Kolak je trenutačno deseta sa 64,45.
- Ne gledam konkurentice, a proteklih tjedana nije niti bilo toliko natjecanja. Tek sada prvi put gledam Saru i uživo i najviše me zanima da uvidim na čemu ćemo trebati raditi sljedećih tjedana. Druge neka bacaju koliko bacaju, nevažne su mi. Odgovoran sam za Sarine hice i rezultate. Nadamo se zlatu u Tokiju.
Kako gledate na svjetski rekord Barbore Špotakove od 72,28 metara iz 2008. godine?
- Sara nije predaleko od svjetskog rekorda, ali prvo moramo vidjeti u čemu sve može napredovati.
Kolak je najbolja bacačica u vašoj trenerskoj karijeri. Olimpijska pobjednica i osvajačica bronce s EP-a. Osjećate li pritisak da s njom ostvarite minimalno takve rezultate, da je ne ‘pokvarite’?
- Svjestan sam toga, ali naš cilj će uvijek biti na vrhu. Za početak ću biti jako sretan ako neke stvari u kojima je napredovala pokaže već na prvom natjecanju i zbog toga sam jako uzbuđen došao u Zagreb. Ovaj miting je važan pokazatelj.
U karijeri se pokazala velikom natjecateljicom, najbolja je na najvećim natjecanjima…
- Meni je rano za takvu procjenu, ali takva karakteristika će nam puno pomoći. To je nešto prirodno, to se ne može naučiti. Ili imate takav stav, ili nemate. Samo se mora paziti da se ne izgubi…
Koje vlastite osobine primjećujete kod nje?
- U nekima baš vidim sebe. Oboje smo vrlo znatiželjni, željni učenja i napredovanja. Primjerice, kako skok može pomoći u bacanju koplja. Radna etika i posvećenost su nam na istoj razini.
Jeste li pričali o njezinom koplju s kojima je osvajala medalje, a po vama ga je nazvala “Torki”? Danas, nekoliko godina kasnije, postali ste njezin trener...
- Sjećam se da je Sandra (Perković) sredila da Sara dobije koplje, ali nisam znao da je s njim osvojila zlato u Riju. Zbilja? Pa to je baš vrlo zabavna, dobra priča.
Mogu li je dosadašnje ozljede limitirati u napredovanju?
- Ne primjećujem da je u ičemu ograničavaju, lakat će uskoro biti potpuno oporavljen, a dio mog zimskog rada bit će baš na prevenciji ozljeda. Za sljedeću sezonu ćemo sagraditi snažniju Saru. Ojačati rame, sve zglobove, kako bi se utjecaj bacanja prenio na više dijelova tijela.
Kakva je situacija s norveškim kopljašicama?
- Sigi Borge (osobni rekord 63,28, Sarina vršnjakinja, nap. a.) je bila ozlijeđena, ali nadamo se dobrom rezultatu u Dohi.
Kolak zlatna, Borge srebrna?
- Ha, ha… Ne bi bilo patriotski da se složim s time jer s kime god da radim u karijeri uvijek ću pomagati i njoj i njezinom treneru, pa koja god od njih završi na vrhu. Bit ću sretan ako obje odrade natjecanje najbolje što mogu.