Niki Lauda prije nešto malo više od godine i pol bio je gost Zagreba, stigao je u hrvatsku metropolu kako bi promovirao jednog od svojih sponzora, pa pri tome odradio i gomilu medijskih obaveza te, između ostalih, dao intervju i za Sportske novosti.
Vrijedi se prisjetiti riječi velikog Austrijanca pa ovdje prenosimo veći dio tog razgovora.
“Niki Lauda baš je u stilu trostrukog svjetskog prvaka Formule 1 odradio medijske obaveze u Zagrebu - brzo, s nogu, kirurški precizno i bez puno komplikacija.
- Došao sam privatnim zrakoplovom neposredno prije ovog događaja tako da nisam imao vremena ni prilike razgledati Zagreb. Odmah i letim natrag za Beč - ispričao se vozački as koji je u hrvatsku metropolu stigao kao ambasador lanca kasina.
Čovjek je u svojih 68 godina skupio itekako puno iskustva pa je navikao na sve te procedure, ceremonije, kamere, novinare. Teško ga bilo što može iznenaditi...
#RIP my friend #nikilauda nikilauda_official https://t.co/hYm8qp9cb3
- Nisam, doduše, prvi put u Hrvatskoj, bio sam već davno prije. Zašto? Pa zašto mi Austrijanci dolazimo ovdje kod vas nego zbog mora i kupanja - rekao je Lauda.
O Hrvatskoj, međutim, kao sportskoj zemlji ne zna previše. Ili se jednostavno ne trudi.
- Vaši sportaši? Dajte mi neko ime pa ću vam reći znam li ih.
Običan kao svi drugi
No, zato je on u rodnoj Austriji nacionalni junak, istinska legenda, nema tko ne zna za njega, a zbog svega što je prošao i načina na koji se nosio s problemima puno je štovatelja koji ga zovu i idolom, herojem. Osjeća li se takvim?
- Ne, ne osjećam se tako. Potpuno sam normalna osoba i pokušavam ostati normalan. Neki me ljudi vide na takav način, ali meni je važno da ostanem kakav jesam, obična osoba kao i sve druge.
Iako ste trostruki svjetski prvak u Formuli 1, iako ste prevarili smrt, iako, recimo, i to, dan-danas sa 68 godina sami pilotirate privatnim avionom?
- Upravo tako. Bez obzira na sve to, prizeman sam i ne mislim da sam poseban.
Prizori iz života Nikija Laude
Jednom ste rekli da imate sedam života. Osim što se preživjeli vatru u Nürburgringu, imali ste i dvije transplantacije bubrega, donor je prvo bio brat, kasnije i supruga. U kojem ste sada životu, koliko ih je ostalo?
- Ha, ha. Nadam se da ih imam još nešto u rezervi od tih sedam, ali ni sam ne znam više.
Ronnie Peterson i Gilles Villeneuve bili su mu i momčadski kolege, Jochen Rindt i Helmuth Koinigg sunarodnjaci, a svi su oni poginuli na stazi. Nije vas nimalo potreslo što ste te ljude, prijatelje, vidjeli kraj sebe, a samo nekoliko minuta kasnije mrtve?
- Na žalost, u to su doba godišnje stradavala barem dva vozača. To je bila činjenica, nismo poznavali drukčije uvjete. I dobro sam znao svaki put kada sam sjeo u bolid da moram odlučiti što želim - prihvatiti rizik ili ne. I kada ga prihvatiš, onda moraš znati da postoji vjerojatnost da ćeš poginuti.
Pilotirao zrakoplovima
Od tada je Formula 1 uvelike napredovala po pitanju sigurnosti. Iako tako ne izgledaju, zbog tehnologije i materijala koji se koriste u izradi, bolidi su danas gotovo tenkovi.
- Nikada Formula 1 ne može biti presigurna, ali mislim da smo danas došli do razine da smo otišli predaleko sa sigurnošću. Formula 1 oduvijek je bila top razina kvalitete, tamo gdje su najbolji vozači svijeta, ali ako postane prelagano, ako ne bude nikakve opasnosti, onda će svatko moći i smjeti voziti F1 bolide. Ne mislim da je to dobro za budućnost Formule 1, barem ne kako je ja doživljavam.
Lauda je jedan od direktora Mercedesove F1 momčadi, trenutačno najbolje momčadi, koja ima i Lewisa Hamiltona. Jednog od najboljih vozača današnjice ili, po Laudi, najboljeg. No, tko bi bio brži kada bismo današnjeg Lewisa stavili u bolid iz sedamdesetih ili Nikija iz sedamdesetih u današnje bolide?
- To se ne može uspoređivati, ali da bi bio brz, bilo u 1970-ima ili sada, moraš biti dobar vozač, to je jedino pravilo. A ne može se i ne treba uspoređivati različite ere i vozače iz različitih razdoblja. Lewis je najbolji sada, u ovoj generaciji vozača što dokazuje, recimo, i činjenica da kada nije imao najbrži bolid, svojim je vozačkim talentom uspio nadoknaditi te manjkavosti i biti prvak - ustvrdio je Herr Niki.
Kada ste se prvi put vratili na Nürburgring poslije nesreće 1976?
- Ne sjećam se zapravo, ali nije to bilo dugo poslije. Sljedeća utrka tamo bila je tek 1985. godine, no na renoviranoj i skraćenoj stazi, koja je bila daleko od mjesta moje nesreće. Nisam imao nekih posebnih problema opet otići tamo.
Osim što se naganjao u krug s bolidima, velika Laudina strast su i zrakoplovi. Točnije, letenje zrakoplovima. I to ne kao putnik, već kao pilot. Svojedobno je osnovao dvije avio-kompanije, a znao je i sâm sjesti u kokpit aviona i odraditi let. Na YouTubeu se mogu pronaći i snimke kao dokazi...
Čini li to i danas, sa 68 godina?
- Da, naravno, bez ikakvih problema, ali ne na komercijalnim letovima, nego samo s privatnim avionom. S njim sam i došao u Zagreb, Bombardier Global 6000, tako se zove model.
Puno ‘krivih’ faktora
Što je teže, upravljati avionom ili F1 bolidom?
- Današnje je bolide lako za voziti u odnosu na moje vrijeme, ali svejedno je pilotirati još lakše. Tu je sve po pravilima, moraš se držati limita i postupaka koji su određeni i ako je tako, sve će biti u redu. U Formuli 1 puno je faktora koji mogu otići u krivom smjeru.
Nije problem što u kokpitu imate “milijun” tipki, treba znati koja što znači i koristiti je u pravom trenutku?
- Nikakav problem, dapače sviđa mi se.
Eto, i to je jedan od razloga zašto ga neki zovu herojem i legendom. Makar se Niki Lauda ne osjeća tako...
I za kraj kratkog boravka u Zagrebu, nije moglo bez žena. Zašto ih nema u F1?
- To je i meni misterij. One su danas emancipirane, vode velike kompanije, u poslovnom svijetu imaju i neke bolje kvalitete od muškaraca, ali eto u našem ih sportu nema. Zadnje su bile prije 40 godina, iako recimo već odavno imamo servo volan, pa nije presudna snaga mišića kao nekada prije, zbog čega su muškarci bili u prednosti. Zato uvijek pozivam žene da počnu od kartinga pa možda završe jednog dana u Formuli 1 - zaključio je Niki Lauda.”