Josip Rumac ima 23 godine, trenutačno, samo do srpnja, član je Meridiane Kamen, a onda će u inozemstvo, u Adria Mobil. Bio je u toj momčadi prije tri godine, prije toga i dvije u belgijskom Etixxu, koji je ga uzeo kad je bio još junior. Dodajte još tu dvije godine Synergy Bakua pa će vam biti jasno da je Rumac, a tek su mu 23, profesionalac već dugo.
I od lani prvak Hrvatske na cesti, pa se u pelotonu, na svakoj utrci ove sezone na kojoj nastupa može lako uočiti njegov kockasti dres. Napravio je u srijedu i četvrtak odličan posao. Bio je šesti u Zadru, sjajno je vozio po zadarskim ulicama, a onda, iako će sam reći da nije baš brdaš, odlično odradio Biokovo te se na cilju pojavio kao 15.
Ključna zadnja 3 km
Vozi svoju najbolji Tour of Croatia, no za njega tek ono najvažnije slijedi. Rumac je iz Poljane, mjesta podno Učke, karavana biciklista proći će kraj njegove kuće, a to je uvijek malo ludilo. Baklje, vatromet uključeni.
Zna to sve Rumac...
- Nadam se da će opet biti ugođaj, ne mogu reći da mi ne bi bilo drago. Nadam se da će biti spektakl, kako rezultatski, tako i navijački. Svake godine ova je utrka sve bolja i bolja, nadam se da će na Učki biti i sve puno, ne samo radi nas, nego zbog svih. Da slika ide u svijet. A mi kao momčad ćemo se potruditi.
Dogovor je u Meridiani Kamen bio da se nametnu, da pokušaju neki bijeg, da ih uoči kamera, da skrenu pozornost na sebe i to im za sada ide od ruke.
- Bio je to dogovor, radili smo to. Rezultatski nije loše, posebno kad smo u konkurenciji velikih momčadi. Sve skupa nije jednostavno jer utrka sama po sebi nije laka. Ali prolazimo kroz prelijepi krajolik, prošli smo i Biokovo...
I što nas onda čeka u kraljevskoj etapi, a Učka je baš to?
- Kratko i slatko, i tako dva puta. No, ključna će biti posljednja tri kilometra. Do tada očekujem da bude baš svašta.
I što se to promijenilo kod Rumca, koji je pokazao da može jako dobro voziti i po brdima?
- Kad si junior, tamo na utrkama nema puno brdskih etapa. Misliš da si dobar na brdu, ali to su većinom kraća brda, po tri kilometra. Na Biokovu smo se penjali 30 kilometara i držao sam se vodeće skupine desetak kilometara, a onda se odlučio držati svoj ritam, svoj tempo. Osjećao sam da su mi noge vrhunske, a vjerojatno sve dođe s godinama, iskustvom, pa i ta snaga. Treba tu i malo utrka, da se sve posloži.
Gdje bi se volio vidjeti na Markovu trgu. Kakav je cilj?
- Dogovorili smo se u momčadi da idemo dan po dan, ima još dosta kilometara odraditi do Markova trga pa tu može biti svašta. I da ostanem u 15, bilo bi savršeno, a sve bolje od toga bilo bi perfektno.
Josip Rumac dio je one generacije koja dolazi, kakvi su ti naši mlađi biciklisti?
- Mislim da naš biciklizam raste iz godinu u godinu. OK, nemamo puno mladih, ali ti mladi koji se pojave su vrhunski. No, premalo je utrka, trebalo više utrka da se svi oni mogu pokazati, da ih svijet vidi. I da dečki dobiju priliku. Sve je to dobro, samo dečkima nedostaje utrka. Ali naši su dečki odlični. Pa mi imamo dva Kišerlovska, Đuraseka, koji je Igre završio u 15, bio je tu i Matija Kvasina, a evo još traje i Rogina. I budućnost će doći.
Svaki dan novi izazov
Koliko je za Rumca dobro iskustvo, koje je stekao kao klinac u stranim momčadima?
- Imao sam sreće da sam bio u Belgiji, pa Adriji, pa u Bakuu. I dosta sam tu naučio. U Adriji sam puno upijao od Rogine ili Rogliča, koji je sada na najvišoj svjetskoj razini. Prije dvije godine dobili smo ovu utrku kad sam bio u Bakuu, Kvasina je tada bio prvi, tako da su to iskusni vozači i uz njih učiš. Teško je u ovom sportu sam, treba tu poslušati i puno, puno raditi. I što više utrka, utrke su ključ.
Je li teško biti mlad čovjek u Hrvatskoj i ponašati se kao profesionalac u ovom sportu?
- Normalno je da kad to voliš, onda te sve vuče prema naprijed. Svaki novi dan novi je izazov, novo zadovoljstvo. Govore i stariji biciklisti, kad prestanu voziti da i dalje nastave kao amateri. Mlad sam, moram misliti da je daleko za mene kraj.
Josip Rumac pristojan je dečko. I kad se bude penjao na Učku, obratite pažnju. Tamo gdje bude ludilo, to je njegova kuća...