Zagreb, 280113.
Bazen Mladosti na Savi.
Press konferencija vaterpolo reprezentacije nakon povratka iz australskog Pertha, prije dva vazna gostovanja u Grckoj i Crnoj Gori.
Na slici: Niksa Dobud.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
Damir Krajac / CROPIX / CROPIX

Nikša Dobud

VELIKI POVRATAK HRVATSKOG MAJSTORA

BIO JE NAJBOLJI NA SVIJETU, PONOS HRVATSKE, A ONDA JE U JEDNOJ SEZONI NESTALO SVE Ne želim imenovati one koji su me izdali!

AUTOR:
    • Predrag Žukina,
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 16.04.2019. u 14:29

  • Sjeća li se netko Nikše Dobuda?! Dakako da se sjećaju svi, riječ je ipak o jednom od najboljih vaterpolskih centara na svijetu.

    Barem je to bio u vrijeme dok je na toj poziciji s hrvatskom reprezentacijom, između ostalog, osvojio europsko zlato u Zagrebu 2010. kao i ono olimpijsko u Londonu 2012. nakon čega je i službeno postao najbolji igrač svijeta.

    Bio je najbolji prije no što je zbog navodnog izbjegavanja dopinške kontrole 21. ožujka 2015., nakon utakmice između Hrvatske i Crne Gore, drastično kažnjen četverogodišnjom suspenzijom.

    Nakon što je posljednjih godina prošao sve “Scile i Haribde”, Nikša se vratio na velika vrata te je u prvoj utakmici za svoj, Rudićev, Bijačev i Bukićev Pro Recco zabio dva gola u Ligi prvaka protiv mađarskog Ferencvarosa. Osjećaj je poseban, minule su četiri godine “pakla”:

    - Došao je konačno i taj dan nakon duge, duge četiri godine. Ne znam što bih rekao, ispalo je čak i bolje od mojih najljepših očekivanja. Zabio sam dva gola, uspješno se vratio onome što najviše volim. No, to je bila samo jedna utakmica i ne smatram da je time sve završeno. Moj pravi povratak bit će također jedan dugačak proces kao i ovaj koji sam preživio kad sam se osjećao kao riba na suhom.

     

    Nema tko nije govorio da je Dobudova karijera zaključena, no on se nije predavao i strpljivo je čekao veliki “come back”:

    - Zaista nije bilo lako, sad su mi već 33 godine, ali to i ne gledam na taj način. Da sam nakon suspenzije razmišljao tako, ne bih se ni pokušavao vratiti. U jednom sam trenutku zaključio da moram razmišljati pozitivno te da je to jedini način da preživim pakao. Kako kažu Talijani, kako kaže pjesma: ‘penso pozitivo’.

    Tijelo očito nije “zahrđalo”, ako se može igrati u najboljem klubu na svijetu, onda je sve u najboljem redu:

    - I to gledam s pozitivne strane. Nitko mi četiri godine nije danonoćno skakao po glavi pa sam možda malo sačuvao tijelo.

    U tom smislu Nikša ne želi govoriti ni o nekim ljudima koji su ga tijekom “posta” od vaterpola povrijedili, na neki način i izdali:

    - Kad sam već sve ovo izdržao i vratio se, ne bih o tome govorio. Ostavit ću sve ružno iza sebe. Mogu samo govoriti o tome kako je moja supruga Zrinka potvrdila da je najbolji prijatelj, takvim su se pokazali i ostali moji najbliži, ali i većina kolega. I u Pro Reccu sam naišao samo na pozitivu, ne samo od Ratka Rudića čijom sam zaslugom i pozvan u klub, nego i od uprave, suigrača, baš svih. Kad je već tako, red je da i ja budem takav.

    Zagreb, 181114.
Bazen na Savi. Utakmica FINA Svjetske lige izmedju reprezentacija Hrvatske i Turske.
Na fotografiji: Niksa Dobud (Hrvatska).
Foto: Marko Todorov / CROPIX
    Marko Todorov / CROPIX / CROPIX

    Nikša Dobud

     

    Ne želi se Nikša također vraćati ni u detalje onoga što je dovelo do jako drastične kazne:

    - Bilo pa prošlo, velika mi je to bila škola, tako je valjda moralo biti. Najgore je u tome svemu bilo to što sam ostao bez vaterpola, onog jedinog što sam radio u životu. U vaterpolu sam od sedme godine, dan i noć, nije teško onda zamisliti u kakvoj sam bio ‘depresiji’. Netko mi je preko noći uzeo ono jedino što sam imao. Nije to kao kad čovjek dobije otkaz u firmi pa traži drugi posao. Ja ga nisam mogao tražiti...

    Bitno je da ga je sada dobio. A kako su prolazile te duge godine?

    - Dan po dan, jako polako, ali sam u jednom trenu prelomio u glavi i doslovno išao glavom kroz zid. Rekao sam si da se želim vratiti i slijedio sam samo tu misao. Bilo mi je teško, reprezentacija je i dalje bez mene bila dobra, Jug je uzeo Ligu prvaka. Bilo mi je užasno sve to gledati, a biti nemoćan.

    Odlučnost se ipak isplatila, sreća najčešće prati uporne i odlučne:

    - Cijelo to vrijeme dok je suspenzija trajala nisam dopustio da se zapustim. Na Šipadu, odakle mi je majka, imao sam idiličnu oazu te sam preko ljeta bio u VK Šipan, plivao sam stalno, igrao košarku, puno se kretao i radio na sebi što je sad na kraju veliki majstor Pero Kuterovac - velika mu hvala - dotjerao na razinu dovoljnu za novi početak. On uživa mučiti ljude, i dobar je u tome...

    Beograd, 171214.
Vaterpolo utakmica grupe B europskih sampiona izmedju Partizana i Juga na bazenu Banjica u Beogradu . Na fotografiji: Niksa Dobud .
Foto: Pedja Milosavljevic / CROPIX
    Pedja Milosavljevic / CROPIX / Pedja Milosavljevic

    Nikša Dobud

     

    Ako je prvi korak bio odličan, sada slijede oni još veći i povratak u reprezentaciju:

    - Ne idem tako daleko, sad mi je prvi cilj potpuno ući u igru i pomoći klubu da dođe do naslova prvaka Europe, bude li to moguće. Javili su mi se već i ljudi s Malte i tamo ću igrati ligu preko ljeta i te će mi utakmice pomoći da se potpuno vratim. Naravno da bih želio u reprezentaciju, ali zaista još ne razmišljam o tome.

    Reprezentacija je i bez Nikše odrađivala veliki posao:

    - To je stvarno lijepo, reprezentacija je i bez Sandra Sukna i bez mene uvijek u zoni medalja, osvojeno je i to svjetsko zlato. Ne zatvaram vrata reprezentaciji, ali trebam još utakmica, zato sam i prihvatio ponudu s Malte. Vidjet ćemo što me čeka, kako sam odradio suspenziju, tako i sada idem polako iz dana u dan. Ne razmišljam o SP-u, reprezentacija je dobro pokrivena na poziciji centra... Ponovit ću, nije još vrijeme.

    Iz drugih medija