Marijo Možnik proveo je prošli tjedan u Dohi u društvu gimnastičke elite kojoj i sam pripada, premda je u posljednje vrijeme više bio posvećen znanstvenoj, nego sportskoj karijeri. Doktor društvenih znanosti iz polja kineziologije odradio je u katarskoj prijestolnici nekoliko sastanaka i, dakako, pratio Svjetsko prvenstvo s tribina Aspire Domea. Nadao se da će svjedočiti novoj hrvatskoj medalji, ali branitelj naslova Tin Srbić je u finalu preče završio na četvrtome mjestu.
- Tin je napravio sjajan posao. Odraditi takvu vježbu, koju iz objektivnih razloga nije stigao niti utrenirati, dokazuje koliko je velik sportaš i koliko potencijala ima. Najbitnije je da je sam sebi, ali i sucima i kolegama pokazao da ima konstantu, da je u samom svjetskom vrhu. Nijanse, naravno, presuđuju hoće li biti medalja ili ne. U njegovu su slučaju, nažalost, išle u korist Amerikanca Sama Mikulaka, ali što se Tinove vježbe tiče, napravio ju ju stvarno vrhunski, možda je neki detalj mogao bolje, ali bilo je to jako blizu maksimalne izvedbe. Pod pritiskom tako odraditi, to je sjajno. Percepcija toga četvrtog mjesta je drukčija jer je u Dohu došao kao svjetski prvak, ali kad bismo to zanemarili, ovo je opet velik uspjeh - ističe bivši europski prvak na preči.
Naravno, nismo mogli pobjeći od teme o kojoj se posljednjih dana puno pričalo: je li Tin zakinut za medalju, je li dobio manju ocjenu nego što je trebao?
- Rekao bih da su suci zapravo objektivno ocijenili Amerikanca, ali su prema Tinu bili oštri. Kriterij nije bio isti, iako je to opet subjektivna procjena, nitko ne može reći da je 100 posto u pravu. Međutim, ako pitate velik broj sudaca, Srbić je trebao završiti ispred Mikulaka. U prilog tome govori i činjenica da bi, kada bi se koristio sustav ocjenjivanja kakav je na europskim prvenstvima, Tin bio treći. U tom sustavu u konačnu ocjenu uvijek ulaze ocjene referentnih sudaca, sudaca koji su najjača kategorija, koji su, možemo reći, po kompetentnosti iznad ostalih. To su dva suca na svakoj spravi. Ako bi se pogledala njihova ocjena na preči, bez ostalih sudaca, po njima bi Tin bio ispred Mikulaka.
Otkrio nam je Možnik i jednu zanimljivu novost koja bi u budućnosti mogla značajno promijeniti gimnastiku.
- Na ovom je SP-u prezentiran sustav koji je razvila tvrtka Fujitsu. Već je bio implementiran, ali samo neslužbeno, dok bi iduće godine mogao postati i služben. Sustav laserski analizira cijelu vježbu i u stvarnom vremenu u kompjutorskom obliku projicira na ekranu svojevrsni kostur gimnastičara koji suci mogu vidjeti na ekranu. Točno se mogu izračunati parametri koje želite, poput kutova, izdržaja i drugih stvari koje su zapravo ključne u gimnastici, stvari koje suci gledaju.
Zvuči kao nešto što bi moglo donijeti puno toga pozitivnoga gimnastici. Međutim...
- Vidio sam tamo da su Sudački i Tehnički odbor Međunarodne gimnastičke federacije dosta protiv toga jer bi to smanjilo utjecaj sudaca, a možda ih jednoga dana i potpuno izbacilo. Naravno, sucima iz velikih zemalja i blokova ne sviđa se ta ideja, ali nama koji smo iz manjih zemalja, koji nemamo tako jak utjecaj među sucima, takav bi sustav savršeno odgovarao. Po njemu bi i sada Tin bio objektivno ocijenjen i zauzeo bi poziciju koju je zaslužio, vrlo vjerojatno bio bi treći.
Subjektivni dojam sudaca nešto je što (pre)često u gimnastičkom svijetu izaziva prijepore i osjećaj pretrpljene nepravde.
Možda i tri Hrvata na OI
- U sadašnjem sustavu, osim što se morate boriti sa sobom i s konkurencijom, još se morate boriti i sa sucima, što stvarno nije pošteno. Kad se nađu tri suca koja imaju istu namjeru, vrlo lako mogu napraviti tako da prema van sve ispadne potpuno pošteno, a zapravo se zna da je u pozadini bila njihova želja da pomognu nekome ili da nekoga zakinu. To je prisutno u gimnastici već dugi niz godina. Robert Seligman, Filip Ude i ja smo probili led, sada Hrvatska ima malo bolji status, ali na ovom se primjeru moglo vidjeti da se i dalje, kada dođe do ključnog trenutka, teško boriti protiv velikih zemalja. Tin je zaslužio treće mjesto, ali bitno je da to ne utječe previše na njega. On je psihički stabilan, prihvatio je da na to ne može utjecati i vjerujem da će ga sve ovo samo dodatno motivirati da bude još bolji dogodine.
A dogodine kreće lov na Olimpijske igre u Tokiju. Pravila su napokon malo ublažena i specijalisti za pojedine sprave bi trebali imati nešto lakši put do Igara.
- Imamo sada jako dobru poziciju jer su napokon pravila poštenija i puno opuštenija. Možemo očekivati da ćemo prvi put imati barem dvojicu gimnastičara na OI, a možda čak i trojicu, što bi bio još jedan povijesni uspjeh. Mislim da sve ide u tom smjeru i ako ne bude ozljeda, ako sve bude išlo prema planu, možemo to ostvariti - optimistično je zaključio Možnik.