Screenshot: Twitter

BORILA SE S OGROMNIM PRITISCIMA

DETALJI SPORTSKE TRAGEDIJE: POLICAJCI SPRIJEČILI SVJETSKU PRVAKINJU DA JOŠ PRIJE DVA MJESECA NAPRAVI SOMUBOJSTVO Evo kako je sve objasnila javnosti

AUTOR:
    • Sportske Novosti

  • OBJAVLJENO:
  • 11.03.2019. u 09:58

  • Svijet sporta potresla je vijest kako je mlada biciklistica Kelly Catlin (24) počinila samoubojstvo. Catlin je bila trostruka i aktualna svjetska prvakinja u ekipnom dvoranskom biciklizmu, a na OI u Riju 2016. osvojila je s SAD-om ekipnu srebrnu medalju.

    Tragediju su potvrdili iz tamošnjeg saveza, a da je riječ o samoubojstvu napisao je njezin brat Colin na svojem Facebook profilu. Kelly je pronađena u svojoj studentskoj sobi na sveučilištu Stanford, a pronašla ju je njezina cimerica.

    Njezin trener Charlie Townsend je objavio potresnu poruku u kojoj je rekao da si je mlada Catlin pokušala oduzeti život prije još dva mjeseca.

    - Posljednjih nekoliko mjeseci je bila u teškoj situaciji. Morala je prestatati trenirati nakon potresa mozga ove zime, teško se nosila sa cijelom situacijom, mučila ju je depresija, a imala je i strašne glavobolje. U siječnju je prvi put dignula ruku na sebe, a obitelji i kolegama ostabila je dugačak e-mail u kojoj je sve objasnila. Napisala je da ne može zaustaviti crne misli i strašno se povukla u sebe. Čim smo dobili e-mail pozvali smo policiju i oni su je  u posljednji čas spriječili da si već tada oduzme život", objasnio je Townsend.

     

    Dan Mullan/Getty Images
    Getty Images

    Sestra Christine Catlin dal je dodatan uvid u probleme s kojima se posljednjih mjeseci nosila  slavna i uspješna sportašica, ali i diplomantica matematike na Stanfordu te vrlo talentirana violinistica.

    - Ona je jednostavno osjećala da se ne može nositi sa svim obavezama koje su stavljene pred nju i ovo joj je bio jedini izlaz. Otkada je prije nekoliko mjeseci doživjela potres mozga nije bila ista osoba.

     

    Bryn Lennon/Getty Images
    Getty Images

    Prije mjesec dana Kelly je objavila i tekst za portal Velo News u kojem je opisala svoje problem oko usklađivanja obveza na fakultetu s terminima vrhunskog sportaša.

    Tekst Kelly Catlin prenosimo u cijelosti:

    - Publika navija, zastave vijore dok nađa momčad silazi s podija. Svi smo prepuni adrenalina, bilo je teško zamisliti bolji ishod. Upravo smo završili kao drugoplasirani na Svjetskom prvenstvu u Berlinu što je bilo naše prvo postolje u sezoni 2018/19. Odlična najava za OI 2020. godine, konačno je sve krenulo nabolje.

    Barem je tako izgledalo.

    Počela sam se osjećati prestrašeno kada smo se otišli slikati, a razlog tome je bio što je naš trener Gary Sutton bio blijed kao krpa i gledao je baš mene.

    Pitala sam ga: Gary, što je bilo?

    Prišao mi je polako, stavio ruku na rame kao da će mi reći da su mu roditelji umrli ili nešto slično.

    Rekao mi je: Kelly, dobio sam e-mail od Stanforda, nešto nije u redu s ispitom iz statističke analize.

    Kada sam to čula kao da je jedan dio u meni umro.

    Biti student je lagano. Ali, biti student i u isto vrijeme biti državni reprezentativac je teško. Najteže je kada moraš na ispit koji traje tri sata nakon što si završio s dugačkom utrkom. Biti student, baviti se dvoranskim biciklizmom i cestovnim, ponekad se osjećam da mi treba vremeplov kako bi sve stigla obaviti. Sada sigurno očekujete od mene da kažem nešto u stilu 'Organizacija vremena je sve', ili nešto ohrabrujuće kao 'biti student me čini boljim sportašem'. Ali, kako god bilo uspijevam sve stići, zar ne? Naravno, može se tako reći, ali prava istina je da većinu vremena stvari ne funkcioniraju. To je nešto kao žongliranje s noževima, ali meni stalno ispadaju. Jedino dobro je što većina padne na pod, a ne na mene.

    Pitate se kako balansiram tri karijere?

    Jednostavno, ne balansiram ništa.

    Svaki profesionalni biciklist na svijetu to zna. Kada odlaziš na trening nakon dugog radnog dana, ne izgleda baš kao da balansiraš išta. Prioritet ipak daješ biciklizmu (vjerojatno suprotno željama vašeg partnera!) ispred bezbroj drugih obaveza kojima bi se mogao baviti u večernjim satima. Kada se baviš biciklizmom to nije kao posao od 9.00 do 17.00, a kada si na poslu sigurno ne bicikliraš.

    Od studenog do sredine prosinca imala sam trening kamp s dva SP-a u sredini. U tih 40 dana bila sam 100 posto posvećena biciklizmu. Kada sam se vratila bila sam 100 posto posvećena studiranju prije nego li sam se vratila treninzima. I tako je to trajalo, a jedini problem je bio kada je u vrijeme velikog natjecanja bio neki važan ispit.

    Stvari jednostavno ponekad ne funkcioniraju, bez obzira koliko se trudili organizirati vrijeme. Dogodi se život, i naravno, biciklizam i Murphyev zakon su zapravo jedno te isto. Strgane kosti, potresi mozga, izgubljene knjige, loša brzina interneta, ima toga kao u priči. Ne možeš planirati nešto što se ne može planirati. I da se vratim na spomenuto 'žongliranje', ti će vas noževi u nekom trenutku ipak pogoditi. Što napraviti kada se to dogodi?

    Sada ću reći jedan klišej: Najveća snaga je kada prepoznaš svoje najeće slabosti i kada naučiš potražiti pomoć kada ti treba. To je lekcija koju sam tek počela učiti, ali sporo i bolno ovih nekoliko prvih mjeseci kao studentica. Još uvijek se ne snalazim. Kao sportaši svi smo programirani da se znamo nositi sa svojom boli i problemima. Da nosimo svoje breme i da se ne žalimo čak i kada takav stoicizam dosegne točku gluposti i kada nam ti tereti počinju štetiti. Teško je prekinuti takve navike.

    Želite li primjer? Jednom sam učila 12 sati u komadu kada sam se oporavljala od ozljede, a onda sam shvatila da trebam odmor od tog dana kada sam se oporavljala.

    Stoga upamtite: Kao i vaši mišići, vaš um se može ojačati samo ako se redovito odmara. Tražite dan odmora, ili, ako ste toliko sretni da ste sami svoj gazda, dajte si slobodan dan.

    Kao i sve u životu, ne može vam štetiti.

     

    Iz drugih medija