Kad se Ivan Matoković vine u zrak i smečom donese Mladosti Ribola bod, suigrači mu najčešće potrče u zagrljaj i odobravaju uspješan potez s:
- To, doktore!
Komplimenti su prije svega usmjereni zbog njegove odlične igre, ali itekako imaju veze s onime što 26-godišnji momak iz Našica jest. Doktor medicine!
- Tako je, završio sam šestogodišnji studij medicine, odradio sam i staž te u listopadu položio državni ispit. Dobio sam licencu, samo trebam otići po nju u Osijek. Taj ću detalj obaviti za vrijeme ovih blagdana, upravo se spremam otići roditeljima u Našice na zasluženi odmor, uživati u hrani. Ako nešto u našoj Slavoniji valja, valja klopa. Rekao bih da je jeftinija, a kvalitetnija i bolja od ove u Dalmaciji, ha-ha…
Malo tko se ne bi složio s njim, barem za vrijeme ovih blagdana kad se na trpezi nađu kobasice, kulen, kulenova seka, čvarci, divenica... A tek fiš, čobanac... Već nam sline cure.
- Čekam da se otvori natječaj za specijalizaciju - vraća nas Ivan u stvarnost.
- Ono što mene privlači jesu radiologija ili ortopedija, da ima veze s dijagnostikom i sa sportašima. To me jedino zanima. Ne bih se htio baviti kroničnim bolesnicima, nego baš sportašima, koje nakon ozljeda možeš vratiti sportu u što kraćem roku.
Samo što je Ivan u dvojbi - odbojka ili medicina? Čemu dati prednost, čemu se do kraja posvetiti?
- Vidjet ćemo kako će se sve skupa razvijati, još nisam donio odluku. Svjestan sam da odbojku ne mogu igrati cijeli život, ali ako uđem u reprezentaciju, ako odem u neki još jači klub... Još sam mlad, imam vremena, ali neću žuriti s odlukom i sigurno je da ću s roditeljima Krešimirom i Zlatom te djevojkom Emom doći do najboljeg rješenja.
Ponuda, da si ne lažemo, već sada ima. Odlične igre u MEVZA ligi nisu prošle nezapaženo, jer je Matoković u statističkom vrhu najboljih napadača, ali i servera. Druga godina u Kaštel Starom donijela je njegov ogroman napredak, drugi je u prosjeku iza Petra Đirlića (ACH Volley Ljubljana) kao napadač, drugi je u prosjeku po asovima iza Tijmena Laanea (Zadruga)...
- Iskreno, nemam pojma kako sam u vrhu, ali znam da to ne bih bio bez vrhunskog tehničara, koji većinu lopti šalje prema meni. Isto tako ne bi bilo dobro da nemamo odlične primače. Uglavnom, sve je to plod rada cijele ekipe. Korektor jednostavno mora biti najbolji napadač i najviše se primijeti. Zar nije tako i u nogometu? Eto, najboljim je proglašen napadač Bruno Petković, a ne oni koji su mu asistirali kod pogodaka kao Mislav Oršić ili Dani Olmo. Ja se u Mladosti osjećam jako dobro i da nije tako, ne bih bio tu. Postao sam glavna opcija u napadu, imponira mi što trener i suigrači vjeruju u mene.
Preskočili smo ovo oko ponuda, nije problem, Matoković i o tome spremno govori.
- Time se stvarno ne opterećujem, dok ne dođe vrijeme za to. Istina je, mnogi menadžeri zovu i nude da će me staviti u ovaj ili onaj klub. Ponovit ću da još ne znam što ću raditi u životu, isplati li mi se posvetiti odbojci i igrati, na primjer, još pet godina za neke sitne novce. Gledajte, nije lako završiti medicinu i nema smisla to baciti u vjetar. Zato još važem, vidjet ćemo što će biti do kraja sezone.
U osam utakmica MEVZA lige Matoković je zabio 21 as iz servisa. Istina je da as u odbojci i tenisu ne dolazi na isti način, potrebne su različite vještine, ali kako je on do 15. godine trenirao tenis, a kako je visok 205 centimetara, možda smo propustili imati novog Ivu Karlovića.
- Uf! Stvarno mi je žao što sam prestao trenirati s 15 godina, taman sam nakon toga počeo rasti, ali nastavio sam igrati do 19. godine. Onako, u prvoj ligi za klub, a servis sam mogao udariti preko 200 kilometara na sat. U Našicama su me zvali Karlović i nitko nije volio igrati protiv mene, pa pobjeđivao sam dečke i u toj prvoj ligi, makar sam bio rekreativac.
Kad je bilo stani-pani, njegov je izbor bila škola, u kojoj je, kaže, bio solidan. U prijevodu, stalno je bio na prosjeku 5,00, osim jedne godine u srednjoj školi kad je bio na 4,9 (četvorka iz matematike).
- Moguće je da bih uspio kao tenisač, ali postalo je preskupo za moje roditelje, nisam imao sponzora i sve skupa je bio veliki rizik. Koliko sam bio dobar? Moja generacija su Mate Pavić, Mate Delić, Duje Kekez, Filip Veger, igrao sam na završnim turnirima osam najboljih u Hrvatskoj. Servis mi je stvarno dobar, a to je najvažniji udarac u tenisu. Za razliku od Karlovića, moj je bekhend dvoručni i bio mi je drugi najbolji udarac. Kad sam se zaintrigirao tenisom, volio sam gledati Federera i Monfilsa, a sada najviše pratim Thiema, jer smo igrali na istim turnirima Europske teniske federacije. Te neke tri, četiri godine tata i ja smo svaki vikend na turnire putovali automobilom, bilo je to lijepo vrijeme.
Sport mu je tako postao hobi, u srednjoj je školi prakticirao tenis i basket s prijateljima, dok nije došao na fakultet u Osijek i dok ga nisu ubacili u sveučilišnu odbojkašku momčad, jer je potvrdio da zna smečirati.
- To je sličan udarac kao u tenisu, ha-ha… Ništa drugo nisam znao, nisam igrao odbojku. Uostalom, tehnika mi ni sada nije ništa posebno, ali srčan sam i borben, nije mi problem baciti se za svakom loptom.
Preko fakulteta je došao do drugoligaškog Željezničara.
-... pa me trener Davor Meringer primijetio i pozvao u superligaša Mursu. Iz Osijeka sam došao u Kaštela, ovo mi je druga sezona. Ostao sam jer je trener Ivan Rančić rekao da ćemo igrati MEVZA ligu i Challenge Cup. To me oduševilo, htio sam igrati protiv što kvalitetnijih suparnika da i sam vidim gdje sam u tom društvu.
Statistika kaže da je pri vrhu. Kao što je Mladost Ribola na 4. mjestu u MEVZA ligi, a u Challenge Cupu su nakon zlatnog seta eliminirali estonskog prvaka Pärnu i plasirali se u osminu finala, gdje će im protivnik biti Allianz Powervolley Milano.
- Iskreno, ovi naši rezultati su neočekivani, ali kako je odmicalo vrijeme, mi smo se uporno dizali. Trener nam je stalno govorio da će sve doći na svoje, da rezultat neće izostati ako nastavimo raditi. U oba smo natjecanja ušli kao autsajderi. Presretan sam kakvu momčad imamo, s koliko angažmana ulazimo u svaku utakmicu. Ovo nije mala stvar za naš klub, mi jesmo drugi u Hrvatskoj, ali financijski jako zaostajemo za klubovima iz MEVZA lige. S druge strane imamo tu srčanost, trudimo se i dajemo maksimum. Zato ne bih izdvajao nikoga od suigrača, pa ni sebe. Posebno sam sretan zbog toga što igramo MEVZA ligu, trener nam je to obećao na kraju prošle sezone i zato sam ostao. Tu je svaka utakmica “na nož”, apsolutno je nepredvidljiva svaka utakmica, a ono što je najbolje, mi svi postajemo bolji igrači.
Posljednje tri utakmice u Kaštel Starom su zbog dramatike i neizvjesnosti bile za prste polizati. Najprije je Mladost okrenula 0:2 protiv austrijskog Zadrugara, potom je na isti način doživjela poraz od zagrebačke Mladosti, a za kraj godine je svladala Pärnu u zlatnom setu. Imalo se što vidjeti i uživati.
- Eto, protiv toga Zadrugara smo se nadali setu, možda dva za jedan bod, a na kraju smo iskoristili neke njihove izostanke, okrenuli utakmicu, jer na našem parketu uvijek idemo do kraja. Šteta što nas je protiv Zagrepčana pojela želja, imali smo ih priliku zakucati nakon 2:0. Imali smo prednost u trećem i četvrtom setu. Mislim da je bila sreća na njihovoj strani.
Sada vam se otvara prilika za plasman na Final Four, izvjesno je da ćete se pojačati, jer sljedeći tjedan trebao bi doći novi igrač.
- Najvažnije je ići iz utakmice u utakmicu. Očito je da je Ljubljana ispred svih, najjača, imaju jako širok roster. Svi ostali se ravnopravno bore za preostala tri mjesta. Mi smo u stanju svakoga dobiti, ali i od svakoga izgubiti. U siječnju imamo jako težak raspored, šest utakmica nakon što završi pauza. Nakon toga ćemo biti pametniji.
A na kraju toga siječnja u Kaštel Stari dolazi snažni Milano. Nakon Pärnua ste se radovali kao da ste osvojili Challenge Cup.
- Nama je taj Milano bio strašan motiv, a radost je bila tim veća, jer nitko od nas nije tu utakmicu odigrao briljantno, nego je presudila naša energija. Oni su dobili prvi set, ali kad smo mi krenuli, vidjeli smo na njihovim licima da su u strahu i znali smo da ćemo dobiti. Najveći motiv je imao naš Amerikanac Dalton Solbrig. Život stvarno ponekad piše romane. On je prije dolaska kod nas imao s njima potpisan ugovor i oni su mu ga otkazali. Nevjerojatno je da ždrijeb nakon toga spoji baš ta dva kluba, a Dalton se silno htio osvetiti. Zato je imao sedam blokada, letio je iznad mreže.
Leti i Matoković, sve ubojitije kaštelansko oružje. Nesuđeni tenisač, koji se s odbojkom sreo u 19. godini kad je već znao da želi biti doktor. Doktor je postao, iz dana u dan je sve bolji odbojkaš, a valjda će se naći netko da organizira teniski dvoboj s Ivom Karlovićem. Možda Marin Čilić sa svojom humanitarnom ekshibicijom “Gem, Set, Hrvatska”?