Skijaš Lovro Dokić i nordijac Antun Toni Bošnjaković otputovat će na ZOI u Pjongčangu zahvaljujući pozivnici Međunarodnog paraolimpijskog odbora. To je štura, agencijska vijest. Bez krvi i mesa. Ali iza te vijesti krije se puno više od toga; kriju se ljudske sudbine, cijele filmske priče.
Jer život Tonija Bošnjakovića, 33-godišnjaka koji radi u Sportskim novostima, u grafičkoj redakciji, doista jest filmska priča. U travnju 2014. godine, negdje u Austriji, pao je pod vlak i ostao bez obje potkoljenice. Ta bi tragedija iz životnih tračnica izbacila mnoge, ali ne i našeg Tonija, koji je tek tada, izgleda, prodisao punim plućima. Dotada je bio tek “jedan od nas”, a otada je postao idol mnogima, urbani heroj, iako on odbacuje takve tvrdnje i gura u prvi plan recimo Josipa Zimu, svog “suborca” u skijaškoj reprezentaciji, koji je, po njemu, taj koji zaslužuje velik medijski prostor. Takav je Toni...
Rusi otvorili vrata
Uporan k’o konj, on je negdje u svojoj glavi utuvio da kad-tad mora doći na Paraolimpijske igre. Ljetne, Zimske, svejedno, u kojem sportu, opet svejedno... I ako već može birati, onda radije prije nego kasnije.
Toni Bošnjaković
Toni je već pokušavao izboriti Paraolimpijske igre u Riju, bavio se trčanjem, izrađivao proteze poput Pistoriusovih, plivao, vozio bicikl... Kasnije je to sve povezao u triatlon, iz kojeg se onda rodilo nešto sasvim drugo, iako, zapravo, vrlo slično - skijaško trčanje. Iako je i do njega došao na neki svoj, poseban način. Preko streljaštva.
- Počeo sam pucati kod Tome Lazića, izbornika parastreljačke reprezentacije i trenera Valentine Gustin, koji je tri puta bio u Riju. Rekao mi je da imam potencijala, ali da sam prevelik živac za streljaštvo. Pa je onda pala ideja da krenemo s biatlonom.
OK, samo što su za biatlon, osim puške, potrebne i skije, a onda i znanje skijanja, što Toni...
- Naravno da nisam znao skijati, ali naravno da sam rekao da ću naučiti. I to stojeći, iako su mi svi govorili da neću moći. HPO me poslao u Poljsku prošle veljače, u jedan kamp, tamo sam zadovoljio, ali što je još važnije, tamo sam se zaljubio u skijanje. Tamo sam prvi put u životu stao na skije, taj me sport dotad uopće nije ni zanimao, mislio sam da je preskup.
Toni Bošnjaković
I tako je krenulo.
- Iz našeg su me Saveza prijavili na Svjetski kup, ušao sam po kvoti razvojnog programa.
Na kampu prije toga bilo nas je odasvud, iz 25 zemalja, sve iz razvojnog programa. No moram odmah reći da Pjongčang ne bih vidio da Rusi nisu otpali sa ZOI. Oni su nam otvorili 10-15 mjesta, te su pozivnice išle nama, sportašima iz zemalja iz razvojnog programa. Ja sam ostvario normu, no to još uvijek nije ništa značilo. Puno mi je u svemu pomogao Dimitrije Lazarovski, bivši srpski skijaš a sada predsjednik Zimskog svjetskog paraolimpijskog odbora. Taj je čovjek za nas napravio nevjerojatno puno.
U hrvatskoj je nordijskoj paraolimpijskoj ekspediciji uz Tonija...
- Josip Zima, on je već prije ostvario normu, u Ukrajini, prije više od godinu dana. On se natječe u sjedećem skijanju. U kolicima je, ali je čovjek bez ograničenja, prije godinu dana mu se rodilo drugo dijete, s 19 godina pao je s balkona, baš prije vjenčanja, i ostao paraliziran od srca prema dolje. Vodi nas Dado Katunar, a tu je još bio i Marko Čanić, ali on je našao posao dva mjeseca prije kampa, pa nije mogao ići. Radimo dobro, super nam je. Ja se mogu pohvaliti da sam najbolji paranordijski stojeći skijaš među Austrijancima, a znamo kakva su oni skijaška nacija.
Toni Bošnjaković
Pokušaj i za Rio
Toni još nije siguran u kojim će se disciplinama natjecati u Pjongčangu.
- Najvjerojatnije na 10 km, to je srednja dionica, i u sprintu, to je 1.200 metara. No krajnji su mi cilj najduže dionice jer je meni izdržljivost jača strana od eksplozivnosti. Ali zasad još nisam spreman na utrku na 20 km.
Vratimo se još malo počecima. Skijate, ipak, tek godinu dana, koliko ste od toga zapravo proveli na snijegu?
- Pa, negdje oko mjesec dana, možda koji dan više. Uz pomoć Hrvatskog biatlonskog saveza nakupio sam kroz pripreme u Sloveniji, Njemačkoj, lani u Poljskoj, dva smo puta bili u Gorskom kotaru dosta dana na snijegu... No sada imam svoj auto, pa mi je puno lakše, ubacim samo stvari unutra i mogu ići kamo želim. Inače, moja je prednost što se već dugo bavim kompatibilnim sportovima, pa mi je problem bila samo tehnika.
Toni Bošnjaković
Prvotna je ideja bila otići na Paraolimpijske igre u Rio.
- Rekao sam već u jednom intervjuu u Sportskim novostima da mi je cilj odlazak na Paraolimpijske igre i da ću sve učiniti da to i ostvarim. I evo, jesam, a nakon ovoga će mi sve još biti lakše jer ću biti u paraolimpijskom programu, bit će mi dostupno mnogo stvari koje mi dosad nisu bile dostupne, od vitaminizacije do opreme, priprema, liječničke skrbi... Jedino me ozljeda može zaustaviti. Nego, ono što sam 2. srpnja prošle godine rekao za SN ostvarilo se. Tada sam najavio da će u siječnju biti kamp i da vjerujem da bih se mogao kvalificirati i dobiti pozivnicu. Vjerovao sam u sebe, vjerovao sam u to, i ostvarilo se.
Upornost i iskrenost
Kako su izgledali prvi koraci na skijama?
- Smiješno, stalno sam padao. Ma, i sada padam, u Njemačkoj sam na pripremama za ZOI pao, valjda, sto puta, ali što ćeš. Digneš se, ideš dalje, padneš, opet se digneš, opet dalje... Puno je sa mnom radio njemački trener, pokazao mi tehniku, namazali su mi skije prije natjecanja, što mi je strašno puno značilo. Rekao je da mu je bilo odlično raditi sa mnom jer brzo učim i strašno sam motiviran, a imam i dosta snage. Odlično smo se slagali.
Toni je ljeti u svoje treninge uključio i rolanje.
- To su mi sada klasični ljetni treninzi, skije na rolama, tu sam jako napredovao u tehnici, slobodno i skejt. Zapravo, učim iz dana u dan, puno improviziramo jer nemamo prave stručnjake za trenere. No zato su pomaci tim veći; kad usvojim neku tehniku, odmah se to vidi na rezultatu.
Toni Bošnjaković
Nemirna duha, Toni se dugo tražio u svom sportskom izričaju. Jel’ sada konačno pronašao svoj sport, jel’ to sada to?
- Je, to je to, sva su pitanja sada dobila odgovore. Dakle, skijanje i biatlon, a tijekom ljeta triatlon, znači plivanje, biciklizam i trčanje.
Osim upornosti, Tonija krasi i neposrednost i - iskrenost.
- Da se mi ne lažemo, ja sada u Pjongčang idem stjecati iskustvo, ako nešto napravim, sjajno, ako ne, opet dobro. Ali već u Tokiju moram biti konkurentan. Želim se natjecati u triatlonu ili biciklizmu, to ćemo još vidjeti, ali moram postaviti standard i onda ići na vrhunske rezultate. Treba mi baza da budem stalno spreman u tim sportovima, a onda, ovisno o tome što će doći na red, Paraolimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo, trenirati onaj sport s kojim se mislim pojaviti na tom natjecanju. Vjerujem da to mogu.
Još ni klub ne postoji
Član je nekoliko sportskih klubova.
- Triatlon kluba Swibir, Biciklističkog kluba Dinamo i Atletskog kluba Ulix, to je za zdrave, a za osobe s invaliditetom Bosuta iz Vinkovaca i Atletskog kluba za osobe s invaliditetom Agram.
Toni Bošnjaković
A skijanje?
- E, to još ne znam, ni nemamo klub u Hrvatskoj, tek ga moramo osnovati.
Nema veze što nema kluba, što nordijsko paraolimpijsko skijanje ne postoji kod nas, Toniju to nije nikakva prepreka. On se izborio za svoje prve Paraolimpijske igre. Namjerno pišemo prve jer poznajući ga, neće biti i posljednje.
I uzgred, za kraj, Toni Bošnjaković, naš kolega, osim odlaska na Paraolimpijske igre, ostvario je još jednu veliku pobjedu - u ponedjeljak je dobio sina Vinka. Mali se malo požurio, više od dva mjeseca, ali Tonijev je to sin, dakle mora biti poseban. I uporan, jer ako je on naumio odrediti si rođendan, onda ga u tome nitko, očito, nije mogao spriječiti. Tatin sin.