Prije nego što će na scenu stupiti Marko Strahija i Gordan Kožulj, a nakon njih Duje Draganja i Sanja Jovanović i potpisati najuspješnije razdoblje hrvatskog plivanja, ovaj sport kod nas je tijekom devedesetih na svojim jakim plećima nosio Miloš Milošević (47), Splićanin s - već jako dugo - riječkom adresom.

Milošević je danas trener u svojem Primorju, ali i reprezentaciji Hrvatske, čiji je svojedobno bio direktor i izbornik, a u međuvremenu je radio i u Turskoj. Uglavnom, nakon vrhunske plivačke karijere i umirovljenja 2004. godine, Mićo je i uz bazen prošao sve, sakupio gomilu iskustva koje može prenositi na buduće generacije. A predvodnik najnovije u hrvatskom plivanju je Franko Grgić, friški dvostruki svjetski juniorski prvak i svjetski juniorski rekorder na 1500 slobodno.

- Osim što su dva svjetska zlata jako velik uspjeh, ono što stvari čini izvanserijskima i izvanzemaljskima su rezultati na 800 (7:45.92) i 1500 metara (14:46.09), koji pripadaju među vrhunske seniorske, a kad uzmemo u obzir da je Franko još mlađi junior, impresivno je čak i preblaga riječ za sve što je napravio ove godine.

Rad prvi uvjet uspjeha

Milošević ne sumnja da Hrvatska dobiva novu plivačku zvijezdu.

- Pod uvjetom da ne bude ozljeda, pred njim je, definitivno, velika karijera. Riječ je o izvanserijskom talentu kakav se rijetko rađa, u njegovim godinama na toj su razini bili, recimo, samo Ian Thorpe ili Michael Phelps, osvajači svjetskih i olimpijskih medalja u najmlađim danima. Sad, da bi Franko Grgić mogao realizirati taj svoj silan potencijal, potrebna je logistika, podrška Saveza, možda čak i države, jer njemu trebaju pravi uvjeti, a to košta.

Kako riješiti taj problem?

- Trebali bi se pronaći veći sponzori jer nije Franko sam, uz njega je i Marin Mogić, koji također već ima olimpijsku normu. Tu je i trener, kojeg također treba platiti.

Uspoređivati današnje vrijeme s onim u kojem je Mićo plivao, nema nekog smisla.

- Tada nije bilo interneta, puno je teže bilo doći do informacija, a danas se one lakše razmjenjuju. Ono što pouzdano znam je da Franko i Marin puno rade, što je u plivanju prvi preduvjet za uspjeh, pa im baš zbog toga treba osigurati logističku potporu. I znam ja da se kaže kako nije sve u novcu, ali bez novca se ipak ne može živjeti. Svojedobno smo Marko Strahija, Gordan Kožulj i ja, a kasnije i Duje Draganja i Sanja Jovanović, imali stipendije gradova ili klubova, a s isplivanom normom uslijedila bi i ona Hrvatskog olimpijskog odbora. Sada su, pak, klubovi u velikim problemima, muče se s financijama... I još nešto: u moje je vrijeme sve bilo jeftinije.

Bolja infrastruktura

Ono što ova generacija ima, a Mićina nije imala, to su bazeni u gotovo svim hrvatskim gradovima, po nekoliko njih u Zagrebu i Rijeci.

Infrastruktura je puno bolja, povećala se masovnost, pa smo tako dočekali dva fantastična dugoprugaša, vrhunske rezultate u disciplinama koje kod nas gotovo da nisu niti postojale.

- I za mene su Mogićevi i Grgićevi rezultati bili iznenađenje jer smo se mi plivači znali šaliti da Slovenci plivaju duge pruge, a mi smo sprinteri. Sad se to okrenulo. Međutim, definitivno se nije dogodilo slučajno i tu treba posebno istaknuti trenera Matu Ružića, koji zaslužuje sve pohvale. Činjenica da je Marin došao prije njega pokazuje da Frankovi rezultati nisu slučajnost, a obojica su u stanju napraviti ozbiljnu seniorsku karijeru.

Govori se da je nešto takvo nemoguće bez odlaska na američko sveučilište...

- Ja ne mislim da je tako - odmah će Milošević.

- Ako smo Sanja i ja mogli uspjeti bez odlaska u SAD, gdje je jednostavnije, ne vidim da, uz posložene stvari oko njih, to ne mogu napraviti Grgić i Mogić.

Što je s ostalima, kakav je aktualni trenutak hrvatskog plivanja?

- Imamo tu još Antona Lončara, Brunu Blaškovića, Nikolu Miljenića, Nikolu Obrovca, nekoliko talentiranih juniora i juniorki, jednu kvalitetnu generaciju koju trebamo zadržati u plivanju. Prebrodili smo smjenu generacija, brojne promjene nakon zabrane kostima, sve ono u čemu se nismo bili najbolje snašli. Imamo i velik broj mladih trenera, generacijski smo bliski, suradnja je puno bolja.

Još netko može iskočiti

Koliko sve to prati Hrvatski plivački savez?

- U veljači su došli novi predsjednik, Vladislav Veselica, i novi Izvršni odbor, razdvojene su funkcije direktora i izbornika reprezentacije, na koje su imenovani Klara Šiljeg i Goran Leko, a oni sada moraju napraviti planove za budućnost. Treba im dati vremena.

U prijelaznom razdoblju je Miloš Milošević na Svjetsko prvenstvo u Gwangju otišao kao trener i vođa puta, ali iz Južne Koreje se nije vratio zadovoljan.

- Očekivao sam više od jednog polufinala u kojem je plivao Obrovac. Tamo su podbacili Lončar i Blašković, za koje sam vjerovao da mogu barem do polufinala, ali to je sport, ne ide uvijek kako planiraš.

Na Olimpijskim igrama u Tokiju trebalo bi biti bolje...

- Imamo već tu dvojicu s normama, štafeta 4x100 mješovito je vrlo blizu jer mislim da možemo ući među 16 na Europskom prvenstvu, što donosi kvalifikaciju za Olimpijske igre, pa bi tako mogli imati i osam ljudi. Bez štafete bi optimalan broj bio četiri do pet, s time da godinu dana prije Igara uvijek treba računati na to da još netko može iskočiti - završio je razgovor u optimističnom tonu legendarni hrvatski “leptir”.