Hrvatska hokejaška reprezentacija nastupila je ovog tjedna u Beogradu na Svjetskom prvenstvu divizije 2A, ali u sastavu nije bilo Mate Tomljenovića, golmana koji je 2011. debitirao kao 17-godišnjak za seniorsku reprezentaciju i otad je njezin stalni član. Branio je hrvatska vrata na posljednjih osam SP-a, a na ovom ga nije bilo jer je u - Abu Dhabiju.
Nije, doduše, tamo na odmoru i radi zabave nego je otišao igrati hokej. Da, hokej na ledu, u Abu Dhabiju, u državi (Ujedinjeni Arapski Emirati) čijih 80% površine čini pustinja.
- Led i hokej su ovdje prava atrakcija - javlja se 25-godišnji Zagrepčanin.
Prijenos hokeja na TV
Kako ne bi bili kad led i pustinja ne idu baš u istu rečenicu, ali petrodolari čine čuda, pa tako u Emiratima postoji liga hokeja na ledu. Doduše, sastoji se od svega pet klubova, ali ako ćemo biti malo zločesti ni u Hrvatskoj ih nema puno više, barem ne onih natjecateljskih.
- Stvar koja je žalosna jest da U.A.E. imaju više hokejaških dvorana nego Hrvatska, dvije su u Dubaiju, po jedna u Al Ainu i Abu Dhabiju, a govorimo o klizalištima po standardima IIHF-a. Dvorane su samo za hokej i led je kroz cijelu godinu, nema skidanja.
Kad smo kod ledenih atrakcija, ipak je posebna ona u Dubaiju.
- Tamo imaju dvoranu smještenu usred shopping centra, Dubai Malla, jednog od najvećih na svijetu, tako da svi koji dođu radi shoppinga mogu usput pogledati i hokejašku utakmicu. Skupi se tako dosta ljudi, a kod nas u dvorani uglavnom je stotinjak ljudi po utakmici, uglavnom obitelj i prijatelji igrača, ali kad je finale lige i turnir President Cup dođe i 500 ljudi.
Tomljenović je stanovnik Abu Dhabija od kolovoza 2018., kada je postao član momčadi Abu Dhabi Storms. I nije jedini Hrvat tamo, Borna Šilović (25) i Luka Vukoja (24), prijatelji i suigrači iz reprezentacije također su tamo.
- Zašto? Pa, eto, bila je to čista sreća. Dobili smo ponudu naše agentice, a kada smo čuli uvjete nismo puno razmišljali.
Nisu ni prvi ni zadnji hrvatski sportaši koji su otišli “trbuhom za kruhom”.
- Financijski je situacija iznadprosječna u usporedbi s europskim ligama, puno bolja nego što smo imali u dosadašnjim klubovima u kojima smo igrali. Dobili smo velike stanove koji su praktički preko puta sportskog kompleksa u kojem je dvorana, nove automobile Hyundai Tucson i sve ostalo što nam je potrebno na raspolaganje. Dodatan nam je izazov što osim kao igrači ovdje istovremeno radimo kao treneri za mlađe uzraste, a ja sam još i trener golmana u seniorskoj reprezentaciji.
Ne treba posebno naglašavati kako je hokej ipak nekoliko kvalitativnih klasa ispod Europe.
- Prvo je službeno prvenstvo ovdje odigrano 2008., ali već kasnih 90-ih su počeli trenirati i igrati. A razina kvalitete me zapravo iznenadila. Kada sam dolazio mislio sam da idem u drugu najgoru hokejašku zemlju na svijetu pošto igraju u najlošijoj diviziji i osvojili su predzadnje mjesto, ali kada je počela liga dosta sam se iznenadio. Inače, samo naš klub Storms i Al Ain Theebs imamo lokalne igrače, odnosno Arape, dok u oba kluba iz Dubaija igraju sve stranci. Općenito ovdje jako žele podići razinu i kvalitetu hokeja i stvarno puno ulažu u razvoj, pogotovo arapskih igrača.
Kako Arapi izgledaju na ledu?
- Recimo da ih ima nekoliko koji bi sigurno mogli igrati Prvenstvo Hrvatske, ali za EBEL, recimo, nemaju kvalitetu.
Hrvatski hokejaški trojac u Abu Dhabiju ima ugovore na 12 mjeseci, a uz trenerske obaveze trebali bi tamo biti do najmanje svibnja, kada mogu doma. A onda? U kolovozu opet u Abu Dhabi ili je to bila jednokratna avantura?
- Rekli su nam da žele da ostanemo, ali čekamo kolovoz da i službeno dobijemo nove ugovore. Iskreno, želio bih ostati jer stvarno sam tu jako zadovoljan sa svime, plus ligu je preuzeo jedan Rus koji je obećao da će iduće sezone ligu igrati 10 klubova te da biti proširena na više država tako da bi to moglo biti zanimljivo. Počeo se hokej ovdje i više medijski pratiti, finale je bilo prenošeno na televiziji, pokrenuli su društvene mreže tako da sve to ide naprijed, i volio bih biti uključen u sve to.
Ne biste li htjeli čisto iz sportskih ambicija vratiti se u Europu? Ipak ste mladi...
Top hokeja ne manjka
- Dolaskom ovdje zapravo sam prekrižio Europu jer dok sam igrao u Slovačkoj ili Poljskoj pa čak i u Francuskoj bilo je jako teško naći angažman za pristojan novac. Ovdje pak radim ono što volim, nije veliki pritisak, ljudi su odlični kao i suigrači, imam taj neki izazov kao trener i uz sve to sam plaćen puno više nego što bih mogao dobiti u Europi. Sportski gledano igra se u studenom tu President Cup, turnir na koji dolaze Slovaci, Česi, Bjelorusi, Nijemci, a u siječnju idemo na turnir u Bjelorusiju gdje sudjeluje 15 momčadi iz cijele Europe, a manje-više su to bivši NHL, KHL i igrači iz jakih europskih liga, tako da mi top hokeja ne manjka. Kad se sve zbroji igram čak i više utakmica nego u prošloj sezoni tako da stvarno ni na sekundu nisam zažalio dolazak ovdje. Koliko me bilo strah na što će to ovdje sličiti, toliko sam sada dvostruko oduševljen svime. Imamo sve što poželimo praktički, opremu koju zatražimo naruči se i stiže bez puno priče, plaća sjeda u minutu točno, veliki su bonusi za uspjehe. Arapi, tj. lokalci jako su pristojni ljudi, cijene trud i uspjeh i znaju ga nagraditi.
Cijene su prihvatljive
Uglavnom, ako niste dosad shvatili, Mate, Borna i Luka uživaju.
- I grad je super za život, puno mirniji od Dubaija koji je praktički turistički grad i pun je stranaca. Cijene jesu malo veće, pogotovo ako se hranite po restoranima, ali ako si kuhate doma cijene namirnice su u trgovinama možda 2-3 kune veće nego u Hrvatskoj.
Jasno, jedino što je malo teže podnijeti su temperature.
- Je, sad je počelo toplije razdoblje pa temperature lako idu preko 30 stupnjeva Celzijusa, pa i do 40, preko ljeta će biti i do 50. Najbolje je doba od studenoga do veljače, onda su temperature od 20 do 30 uglavnom.
Dovoljno da cijelu godinu hodate u kratkim hlačama.
- Da, to je dopušteno, ja sam stalno u njima, nema nikakve zabrane. Ne treba vjerovati stvarima na internetu da se ne smije ništa živo. Možda je prije bilo tako rigorozno, sada nije. Žene recimo ne moraju nositi burke, osim lokalnih, odnosno ovisno o običajima moraju biti cijele prekrivene ili samo kosa. Nema nekih posebnih ograničenja, ljudi su pristojni i ako nešto trebate svi će pomoći i svi pričaju engleski. I djeca koju treniramo, već od treće-četvrte godine najnormalnije pričaju engleski. Tu nitko ne gleda u tuđe poslove, nema pljački, nema tučnjava i sličnih stvari jer se za sve dobiva velika kazna. Recimo, meni je nepojmljivo u Zagrebu u nekom noćnom klubu ostaviti novčanik ili mobitel na stolu pa otići na WC, a to je ovdje najnormalnije. Nikome ne pada na pamet krasti jer znaju da neće daleko stići, a kazna je velika - zaključio je Mate javljanje iz Abu Dhabija.
