Privatna arhiva

BAJKOVITI TOKAMACHI

HRVATSKI FENOMEN NA DRUGOM KRAJU SVIJETA Upoznajte grad koji je i nakon odlaska Vatrenih nastavio živjeti i disati hrvatski, i to na nestvaran način

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 16.01.2019. u 08:03

  • TOKAMACHI Prije 17 godina u ovom je japanskom gradu bio smješten kamp Vatrenih za vrijeme SP-a u nogometu

    Sjećate li se Tokamachija? Odzvanja li neka uspomena na spomen ovog toponima? Prije nepunih 17 godina Tokamachija su bili puni hrvatski mediji. Malo ćemo pripomoći. Godine 2002., od 17. svibnja do 2. lipnja, ondje su boravili Vatreni. To je bio pripremni kamp i uporište hrvatske nogometne vrste tijekom SP-a u Japanu i Koreji 2002. Ondje su bili sjajno primljeni, od domaćina, čak i bodreni tijekom turnira, svečano ispraćeni. No... To nije kraj priče, tek početak. I sada dolazimo do izvrsnog nastavka.

    Taj je grad i ‘debelo’ nakon odlaska Vatrenih nastavio živjeti i disati hrvatski. Čak i na pomalo nestvaran način. Primjerice, ondje lokalnim gradskim dužnosnicima mobiteli zvone s arijom Lijepe Naše, ondje imaju boce vode s hrvatskim grbom i drugim našim nacionalnim znamenjem, u tamošnjem jedinom hotelu “Belnatio”, u predvorju uz recepciju imaju Hrvatski kut s plakatima hrvatskih prirodnih ljepota i znamenja, hrvatskim suvenirima, ostala je jasno i fotografija Vatrenih iz 2002., lopta u staklenoj vitrini s potpisima naših reprezentativaca, videozapisi iz 2002. s druženjem naših nogometaša u Tokamachiju. Malo dalje u gradu, postoji bar koji nosi ime Davora Šukera.

    Facebook
     

    Hrvatsko igralište

    U gradu je i teren na kojem su trenirali hrvatski reprezentativci i koji dakako nosi naziv Hrvatsko igralište. Svake se jeseni organizira i Hrvatski nogometni kup, svake godine i Hrvatski tjedan. Niti to nije sve. Od srpnja 2012. uz Hrvatsko igralište stoji i prekrasna Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva. Kao trajni znamen povezanosti dviju država i nacija koje odvajaju možda tisuće kilometara, ali su međusobno bliskije nego mnogi susjedi. Ova je Kuća, kako to uostalom stoji i na spomen-ploči na japanskome, na hrvatskome i na engleskom jeziku, zasluga u najvećoj mjeri ideje Drage Štambuka. Liječnika, pjesnika, diplomata, a nadasve hrvatskog domoljuba. Čovjeka koji je bio našim prvim veleposlanikom u Velikoj Britaniji, kasnije i u Brazilu, Indiji, a od 2005. do 2010. u Japanu.

    Privatna arhiva
     

    - U Tokamachi (60.000 stanovnika) prvi put došao sam u veljači 2006. na Snježni festival po kojem je ovaj grad iznimno poznat. To je inače kraj s obiljem snijega, napada ga čak i do 7-8 metara - priča danas Drago Štambuk.

    - Po dolasku sam bio iznenađen svim tim i tolikim hrvatskim znamenjem u dalekom Japanu, daleko već iza boravka naše nogometne vrste. Tada se, da skratim, i rodila ideja o izgradnji Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva. Godine 2008. takvu je ideju prihvatilo i Gradsko poglavarstvo Tokamachija te je iza cijelog projekta stala lokalna vlast, bez ijedne kune iz Hrvatske.

    Privatna arhiva
     

    Kuća na tri razine

    Kuća je zamišljena i izgrađena na tri razine. Prva je sportska, druga je komunikacijsko-društvena s prostorom pogodnim za druženja, izložbe, predavanja, koncerte, dok je treća simbolička razina hrvatsko-japanskog prijateljstva i suradnje s Vječnim svjetlom u tu čast u obliku japanske lanterne i hrvatskog svjetionika. Kuću arhitektonski pak potpisuju ugledni hrvatski dvojac Krešimir Rogina i Vinko Penezić.

    - Odnosi među državama nisu samo trgovinska razmjena i njeni pokazatelji, već i emocionalno povezivanje među ljudima koje odnosima daje humanu dimenziji i čine ih snažnijima, punokrvnijima - kaže veleposlanik Drago Štambuk.

    Privatna arhiva
     

    Neraskidivo prijateljstvo

    Jasno, od ideje, pa usvojenog prijedloga i, konačno, otvaranja, nije sve baš išlo tako glatko (pa ni u Japanu). Ne smetnimo da je tu zemlju 2011. pogodio razorni potres praćen tsunamijem. Valjalo se i izboriti da ime zdanja ostane baš kako je zamišljeno, Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva, a ne kao tek jedan od ‘klubova’. Temeljni kamen Kuće postavljen je 28. listopada 2010., a Kuća je otvorena 14. srpnja 2012. Na svečanosti kojoj su pribivali japanski lokalni i nacionalni dužnosnici, naša tadašnja veleposlanica u Japanu Mira Martinec, a koncert je uz lokalni japanski ansambl održala i naša poznata violončelistica Ana Rucner. I danas, dodatnih sedam godina kasnije, Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva živi. Štoviše, s primicanjem OI u Tokiju 2020. godine Tokamachi je iznova vrlo aktualan i u našem sportskom svijetu. Uopće ne sumnjajte, Tokamachi će u ljeto 2020. opet biti u središtu medijske pozornosti.

    I da, ako vas zanimaju svakodnevne obavijesti o životu Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva i svega u hrvatsko-japanskim odnosima, pođite na službenu mrežnu stranicu grada Tokamachija. Nemojte ni sumnjati da i ondje postoji poseban “hrvatski kutak”. U Japanu! Čudesno i prekrasno, istodobno.

    Tokamachi čeka HR judaše, karataše, atletičare...

    Hrvatska kuća tijekom OI 2020. ipak neće biti smještena u Tokamachiju, potvrdio nam je to Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a uz obrazloženje.

    - Bit će u Tokiju, uskoro ćemo objaviti i gdje točno, a obveza je prema organizatoru Igara da svaka država koja želi imati svoju nacionalnu kuću, mora je organizirati u samom gradu OI.

    Međutim, to ne znači da Tokamachi neće biti hrvatskim središtem za pripreme i aklimatizaciju sportaša.

    - U Tokamachiju imaju savršene uvjete primarno za borilačke sportove kao što su judo, karate, taekwondo, ali i za streljaštvo i to baš trap, kao i za atletiku jer postoji otvoreni atletski stadion - veli Damir Šegota, pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za olimpijski program.

    - Iz Tokamachija nude svim hrvatskim sportašima sve potpuno besplatno. Naša je samo obveza let do Tokija, a od tog trenutka bi naši sportaši bili gosti Tokamachija. U tom pogledu je nedavno, krajem studenog 2018. potpisan i Sporazum o trening-kampu hrvatskih olimpijaca u Tokamachiju, a prije OI u Tokiju 2020

     

    Iz drugih medija