Lanjsko je Svjetsko prvenstvo prošlo bez njega, bila je to jednostavno sezona u kojoj mu je od samog početka sve krenulo u krivo. Nakupilo se ozljeda i drugih problema, nikako nije uspijevao uhvatiti pravu formu i kad je na Europskom prvenstvu u Glasgowu završio na razočaravajućem 15. mjestu, odlučio je reći - dosta. Otkazao je SP u Plovdivu, odlučio riješiti sve što ga je mučilo i ove se sezone vratio onakav kakvog smo ga znali, vrijedan borbe za vrh. Damir Martin, olimpijski doprvak u samcu, danas kreće s nastupom na SP-u u Linzu, zdrav, spreman i u dobroj formi.

Veslački eldorado

- Mogu reći da se velika količina treninga nakupila na Ramskom jezeru, bio sam tamo dvaput po deset dana, s pet dana između toga u Zagrebu. Znači, ugrubo 25 dana priprema. Dosta se radilo i bilo je pri kraju i umora, što je i očekivano, ali ovaj sam tjedan iskoristio na Jarunu za superkompenzaciju, znači malo manje opterećenje, te još jedno mjerenje i mogu reći da je to to. Sviđa mi se kako ide čamac, kako se ponaša i kako izdržavam napore - zadovoljno priča Martin.

Kad je spomenuo mjerenje, što pokazuje štoperica?

- Najvažnije mi je da je brzina stabilna, da ne varira, da imam konstantnu kojom mogu veslati. Nije bilo pravog vjetra da bih uspio skinuti neke svoje rekorde, ali ovo što sam odveslao bez tog pogodnog vjetra bilo je stabilno i rezultati su bili zadovoljavajući.

Ramsko jezero mu je postalo stalna baza za pripreme, baza u kojoj ima sve što mu treba.

- Prvi put sam išao tamo 2015. godine. Na Rami imam svoj mir, tamo su najviše dva, tri čamca. Evo, sad je na ovim pripremama bio sa mnom i Luka Radonić sa svojim trenerom i to je bilo otprilike to. Dva čamca na cijelom jezeru. Spavaš u tišini, ne treba ti klima-uređaj jer su u sobi debeli samostanski zidovi, a i sama klima je tamo pogodnija. Završiš trening u 11.30 i nemaš nikakav osjećaj vrućine i sparine jer je sve okruženo zelenilom. Za mene je to prava oaza za veslanje, veslački eldorado.

Imao je tamo priliku odrađivati dulje dionice, što mu je bilo itekako bitno u toj fazi priprema.

- Najduži dio jezera ima 7,5 km, što ispadne oko 35 minuta veslanja u komadu, a to je sasvim dovoljno za sve dionice koje vam trebaju. Jarun ima dužinu od dva kilometra, to je otprilike osam minuta, a ipak je velika razlika između 8 i 35 minuta. Ima i mnogo zaljeva, tako da si zaštićen od vjetra i možeš sakriti ili možeš baš ići u vjetar, pa vježbati u takvim uvjetima. Dnevno sam odrađivao od 20 do 25 km. Nismo pretjerivali s kilometrima jer znamo što je prije bilo s leđima, preveliko opterećenje u čamcu i u kilometraži. Sile se poigraju, pa brzo dođe do ozljede.

Iza njega je ove sezone pobjeda na nešto slabijem Svjetskom kupu u Plovdivu, pa peto mjesto u finalu EP-a u Luzernu i na kraju treće mjesto na jakom Svjetskom kupu u Rotterdamu.

- Stvarno sam zadovoljan, iz starta u start, iz utrke u utrku išlo je sve bolje i bolje. Rekao sam na početku sezone da mi je bolje krenuti s malo lakšom, mekšom konkurencijom, a na kraju je ispalo da Bjelorus Pavukov koji je bio na prvom Svjetskom kupu uopće nije loš, bio je treći na EP-u. Mogu reći da otpočetka, od zimskih priprema, pa sve do sada sve ide uzlaznom putanjom.

Sve sam odradio 100%

Konkurencija će u Linzu biti opaka, najbrojnija baš u njegovoj disciplini.

- O tome ne treba ništa niti reći, dovoljno je vidjeti brojku od 44 prijavljena veslača, a ima devet mjesta za OI u Tokiju. Velika je to koncentracija kvalitete, ne samo velik broj veslača. Mislim da će nas biti 12, pa čak i 15 koji ćemo se boriti za olimpijsku normu, a neki od favorita neće ući ni u polufinale.

Glavna bi mu konkurencija trebali biti branitelj naslova Kjetil Borch, europski prvak Oliver Zeidler, pobjednik posljednjih dviju regata Svjetskog kupa Sverri Nielsen, peterostruki svjetski prvak Ondrej Synek...

- Ma, sve ovisi o tome tko se kako pripremio. Prijašnjih je godina uvijek među favoritima bio Novozelanđanin Robbie Manson jer bi Svjetske kupove odradio nenormalno i onda bi na SP-u bio peti. Tako da je jako teško procijeniti, ovisit će o tome kako je tko odradio posljednje pripreme.

Od početka sezone ističe da mu je cilj u Linzu izboriti olimpijsku normu, dakle biti među najboljih devet.

- U prijevodu, cilj je treće mjesto u polufinalu. Znači, da se domognem finala i da onda guštam. To je rezultatski cilj. A ono što bih ja volio je da svaku utrku odveslam najbolje što mogu, pa ako me tko pobijedi, svaka čast, čestitat ću mu.

Olimpijska norma je važna, ali nije li to ipak malo preskroman cilj?

- Sve se bojim što će biti ako odveslam savršenu utrku. Sve je moguće, ali mislim da tako misli svih 12 potencijalnih polufinalista. Tko god odvesla super utrku, može biti favorit za medalju zadnji dan. A dotad je cilj domoći se tog finala.

U svakom slučaju, bez obzira na oprezne najave, dojam je da se Martinovo samopouzdanje nakon svih lanjskih nevolja u potpunosti vratilo.

- Mogu reći da jest. Ovih nekoliko utrka koje sam imao, pa treninzi koje sam odradio na pripremama i činjenica da nijedan nisam morao prekidati zbog neke ozljede ili problema i da sam zbilja sve odradio 100 posto - sve me to napunilo samopouzdanjem. Ponovno se osjećam odlično.