Još smo jednom dobili potvrdu da su sjajni nastupi i pobjede hrvatskih predstavnika najbolji recept za uspješnu sportsku priredbu. Ruku na srce, nije ovogodišnji Hanžekovićev memorijal obilovao spektakularnim rezultatima, rekordi mitinga nisu padali kao lani, ali ona dva najvažnija nastupa, najvažnija za domaće navijače, bila su vrhunska. Sandra Perković i Sara Kolak odradile su posao za čistu peticu, podigle tribine na noge i kreirale još jednu lijepu atletsku priču na Mladosti.

Put ka konstanti

Međutim, još važnije od toga što su hrvatske sportske dive zapalile atmosferu uz Savu je činjenica da su dobre rezultate ostvarile u predvečerje Svjetskog prvenstva u Dohi (27. rujna - 6. listopada), potvrdivši da im je forma u usponu i da će ponovno imati važnu ulogu kad krene borba za medalje. Jasno je da se od olimpijskih pobjednica takvo što i očekuje, ali i Sandra i Sara, svaka na svoj način, prolaze kroz prilično neuobičajenu i turbulentnu sezonu. I zato im zagrebački trijumf ima veliki značaj i trebao bi im biti, kako je to istaknula i Sandra, snažan vjetar u leđa.

Sara je u utorak prva razvukla osmijeh na lice - i sebi i navijačima i novom treneru, kopljaškoj legendi Andreasu Thorkildsenu. Iza Ludbrežanke je teško razdoblje, nikako ne treba zaboraviti da je godinu i deset mjeseci nije bilo na natjecanjima zbog ozljede i operacije lakta. Povratnički miting u Ostravi krajem lipnja prošao je gotovo savršeno, sa 64,45 m i ispunjenim normama za Dohu i Olimpijske igre u Tokiju. Ali, bilo bi potpuno nesuvislo očekivati da nakon tolike stanke neće biti oscilacija i da će tehnika biti savršena. Zato je u razdoblju koje je slijedilo bilo i nekoliko slabijih nastupa i nije Sara uspijevala nadmašiti rezultat iz Ostrave. Sve do utorka i lijepe zagrebačke večeri kada je njezino koplje najprije poletjelo do 65,82, a potom i do 66,42.

Damir Krajač / CROPIX

Upravo činjenica da nije, kao primjerice u Ostravi, izvukla samo jedan odličan hitac, pokazuje da je Sara na dobrom putu, da je sve bliže konstanti koju je tražila. Tehnika joj je sve stabilnija, a kad je tako, onda dolaze i rezultati. Možda je prerano za zaključak da novi trener radi odličan posao, ali prvo zajedničko natjecanje dvoje olimpijskih pobjednika je jako ohrabrujuće. Sa zagrebačkim rezultatom Sara je definitivno poslala snažnu poruku suparnicama...

Sezona je nije mazila

A napravila je isto i Sandra Perković sa svojih 67,78. Možda Kubanke Yaime Perez i Denia Caballero drže vodeća dva mjesta na svjetskoj ljestvici, možda su između sebe podijelile sve ovosezonske pobjede u Dijamantnoj ligi, ali ako su mislile da imaju otvoren put do trijumfa u finalu u Bruxellesu i na SP-u u Dohi, onda su se prevarile. Sandra je i dalje “živa” i sve je bolja i bolja. Nije ju ova sezona mazila, bila je potpuno drugačija od svih dosadašnjih, ali tko kaže da neće imati happy end?

Naravno da je Sandra u pravu kad kaže da nije mala stvar biti u Top 3 na svijetu i da bi se mnogi rado mijenjali s njom. No, svjesna je i sama, sigurni smo, da je nakon gotovo čitavog desetljeća apsolutne dominacije u bacanju diska ljudima neobično gledati je na nižim stepenicama pobjedničkog postolja. Nije to neuspjeh, ni pod razno, samo je neobično.

Sandra hvata zalet

Ali, ako smo u nešto uvjereni, onda je to da je ova situacija samo privremena. Jer, takva glad za pobjedama, takav pobjednički mod kakav ima Sandra, to se ne viđa često u svijetu sporta. S 29 godina na leđima, pred Sandrom je, sigurni smo, još puno dobrih sezona. A i ova, pored svih problema, zapravo na kraju još uvijek može ispasti bolja od lanjske.

Naravno, ne po ukupnom broju pobjeda, već po onima koje su najvažnije. Lani je osvojila europski naslov, ali joj je bolest odnijela ukupni trijumf u Dijamantnoj ligi. Ove godine su još uvijek pred njom i finale u Bruxellesu (već u petak) i Svjetsko prvenstvo. I prvenstveno će se kroz ta natjecanja ocjenjivati kompletna sezona. A sudeći prema nastupu na Hanžekovićevu memorijalu, čini se da Sandra hvata zalet...