Atletika je definitivno krenula putem tenisa. Međunarodna atletska federacija (IAAF) nedavno je i službeno uvela sustav renkinga, odnosno ljestvica na kojima je valoriziran učinak više od 12.000 atletičara i više od 11.000 atletičarki iz cijelog svijeta. Nije to ništa novo, postojali su i prije slični sustavi, ali ideja je IAAF-a da novom renkingu da puno veću ulogu i važnost i da on u skorijoj budućnosti postane glavni kriterij za plasman na velika natjecanja.
Trebalo se to dogoditi već za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u Dohi, ali nakon primjedbi brojnih nacionalnih saveza IAAF-ov renking je poslan na doradu, a prije nekoliko je dana predstavljena konačna i službena verzija. Putnici za Dohu i dalje će se određivati na temelju normi, hoće li ih za Olimpijske igre u Tokiju zamijeniti renking još nije potvrđeno, ali sve vodi u tom smjeru. Savezi i sami atletičari zato imaju ovu godinu da vide kako sustav funkcionira u praksi i da mu se prilagode najbolje što mogu.
Stari rezultati ispadaju
Ukratko, IAAF je napravio ljestvice za svaku pojedinu disciplinu, odnosno skupinu disciplina (uz 100 m je, primjerice, dvoranskih 60 m), ali i ukupni renking. Za većinu se disciplina računa pet najboljih rezultata u posljednjih godinu dana. Svaki vrijedi određeni broj bodova prema otprije poznatim IAAF-ovim bodovnim tablicama, a njima se dodaju i bodovi za plasman na natjecanju. Pritom najviše bodova donose najveća natjecanja, poput Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva, a kategorizirani su i mitinzi, od Dijamantne lige prema onim slabijima. Prosjek pet bodovanih rezultata je konačni skor na temelju kojega se rade ljestvice. Zvuči komplicirano, ali na IAAF-ovoj se stranici može “kliknuti” na svako ime i vidjeti kako je i na temelju kojih rezultata izračunat konačni broj bodova za svakog atletičara.
Treba spomenuti i da je za one discipline u kojima se manje nastupa, poput maratona ili hodanja, razdoblje koje se gleda produljeno na 18 mjeseci, a broj rezultata koji se uzimaju u obzir smanjen na dva ili tri. Ljestvice će se, kao i u tenisu, osvježavati jednom tjedno, svake srijede. Rezultati stariji od godinu dana (ili 18 mjeseci) ispadaju iz izračuna, a ulaze sljedeći najbolji unutar tog razdoblja.
Jedna od glavnih primjedbi Saveza je da se atletičari iz manjih zemalja, osim zvijezda svjetskog kalibra, teško probijaju do većih mitinga, a mnogi si ne mogu niti financirati putovanja, čak i ako imaju priliku nastupiti negdje u inozemstvu. To značajno utječe na položaj na ljestvicama jer veći miting donosi i više bodova. Primjerice, Stipe Žunić je najbolji rezultat prošle godine ostvario na malom splitskom mitingu na kojem je bacio kuglu 21,36 m i osvojio prvo mjesto.
No, u konačnici mu je više bodova donijelo osmo mjesto na mitingu Dijamantne lige u Lausannei gdje je imao više od metra kraći hitac. To su stvari na koje će atletičari, ne nužno Žunić jer on je svjetska marka, morati paziti kada IAAF-ov renking postane osnovni kriterij za plasman na velika natjecanja. Ali, kad prođe razdoblje prilagodbe, možda ipak sve i neće biti toliko loše jer za odlazak na svjetska ili europska prvenstva više neće biti dovoljno ostvariti samo jedan dobar rezultat unutar godine dana, nego će ipak trebati pokazati određenu konstantu.
Medalja je najvažnija
Mnogi tvrde da je u ukupnom poretku, unatoč IAAF-ovu trudu, ipak nemoguće uspoređivati, primjerice, bacače kugle i maratonce. Ili troskokaše i hodače. U svakom slučaju, nama je trenutačno najzanimljivije da je u ukupnom svjetskom poretku Sandra Perković na visokome šestome mjestu. Prva je Kenijka Beatrice Chepkoech koja je lani na mitingu u Monacu srušila svjetski rekord na 3000 m zapreke, a od Europljanki je ispred Sandre samo ruska visašica Marija Lasickene.
Kod atletičara je prvi na ukupnoj ljestvici Kataranin Abderrahman Samba koji je lani ostvario seriju sjajnih rezultata i pobjeda na 400 m prepone. Od Hrvata je najbolji Stipe Žunić, tek na 425. mjestu. No, puno važnije, Stipe je na posljednjem SP-u osvojio brončanu medalju. I to je, ipak, poanta priče. Koliko god je IAAF-ov renking zanimljiva novotarija i bit će zanimljivo pratiti promjene, uvijek će medalje na najvećim natjecanjima za svakog atletičara biti ono što je najvažnije.