Znate onu western priču o Ani četiri pištolja? E, pa imamo i mi jednu takvu Anu, doduše nema četiri pištolja, ali ima dva mobitela. I oba ne prestaju zvoniti. Srećom da su samo dva uha u pitanju...
Ana iz ove priče je osvajačica drugog mjesta na Snježnoj kraljici 2007. godine Ana Jelušić, slalomašica, koja je prije neki dan, 28. prosinca proslavila rođendan. Radno, naravno. Godina? Godište 1986. pa računajte...
Prošlo već 11 godina
Ana je nakon kraja skijaške karijere radila pet godina za Svjetsku skijašku federaciju, kao medijski koordinator za muške utrke, bila na svim utrkama Svjetskog kupa. Nakon toga je dvije godine radila za Međunarodni olimpijski odbor, odradila i Rio, gdje je bila zadužena za odnose sa sportašima. Od ove sezone se odlučila vratiti skijanju, kao voditeljica komunikacija za Hrvatski skijaški savez. Ovdje na Snježnoj kraljici je voditeljica pressa.
Nego, da se malo vratimo u povijest.
- Uvijek nekako dođe taj početak godine i onda krenem brojati, sada je već 11 godina od postolja... Za mene je Snježna kraljica vrhunac, jer su mi se u jednoj utrci posložile sve kockice. I to u godini u kojoj su ljudi bili skeptični što se hrvatskog skijanja tiče. Sjećam se k’o danas onih milijun pitanja oko mene, “kad će, kad će?” I onda ta činjenica da je taj “kad će” konačno došao na Sljemenu. Mnogi su me pitali kasnije, je li mi žao što nisam pobijedila, što sam bila “samo” druga, ali znam da bih vjerojatno pala u nesvijest da sam bila prva. Ovo drugo mjesto bilo mi je doista dovoljno, ma kako to možda sada glupo zvučalo.
Sljeme je stvarno bila njezina staza.
- Ja jesam Riječanka, ali Sljeme je na neki način moje, tu sam vozila neke od svojih prvih dječjih utrka, tu sam trenirala i jako sam vezana za to brdo. Drugačiji je osjećaj kad nastupaš pred svojim navijačima, kada znaš da su oni tu došli i zbog tebe, da nisi samo običan broj u utrci. Još me prolaze trnci kada se sjetim kako sam stajala na startu druge vožnje. Ako se ne varam, bila sam treća nakon prve vožnje, i znalo se da je u igri medalja. Stavljam štapove preko one letvice, dignem glavu i - skužim buku! Iz one potpune koncentracije kod zagrijavanja, gdje ne misliš na ništa drugo nego samo vizualiziraš stazu i razgovaraš s trenerima, dođeš na start, prebaciš štapove preko, čuješ kako ti sa strane govore, “još 10 sekundi”, digneš glavu i osjetiš svu tu masu navijača uz stazu. Wow!!! I mene je taj dan ta buka dovela do cilja, doista se naježim svaki puta kada se sjetim toga. Pamtim i onaj ulazak u cilj, pod zelenim svjetlom, pogled na vrijeme i spoznaja da imam medalju. Napravila sam to, fenomenalan osjećaj!
Imate li vi skijaši kakav kompjutor u glavi da točno znate nakon prvih nekoliko vrata jeste li “u utrci” ili ne?
Cure ‘furaju’ svoj film
- Ma, tu se događa teško objašnjiv fenomen. Znam da sam ja u svojim najboljim danima ulazila u cilj ne misleći da je to bilo toliko dobro, da bi me rezultat demantirao. Zašto? Zato što kada si u top-formi, onda imaš potpunu kontrolu nad situacijom i kao da se sve stvari oko tebe događaju usporeno. Zato i često bude osjećaj da nije bilo dovoljno brzo. No, događalo se i obrnuto, kada imaš osjećaj da letiš stazom, a onda u cilju pogledaš vrijeme i vidiš da zaostaješ sekundu, dvije. Jednostavno, neke se stvari događaju van naše kontrole.
Spomenula je Ana svoju Rijeku, koja će i sada imati svoje predstavnice na Sljemenu, Leonu Popović iz Mrkoplja i Riječanku Idu Štimac. Je li im podijelila kakve savjete?
- Ne volim se ja previše miješati, ipak je prošlo 11 godina. Cure “furaju” neki svoj film, razgovarale smo više puta, ali ono što im mogu pomoći je u tom prvom koraku prema Svjetskom kupu, jer znam koliko je to težak put. Znam kako je teško probiti barijeru i uhvatiti svoju priliku koja ti se pruža možda samo jednom. Pogotovo ako startaš u drugoj skupini, iza 30. broja. Taj trenutak moraš iskoristiti, a ne smiješ kalkulirati. Rekla sam im da se nemaju što štedjeti, jer nemaju što izgubiti. Svejedno je u konačnici, ako nisi uzeo bodove, je li to zato što si izletio ili što si bio spor.
Reklama u SAD-u
Svi skijaši i skijašice koji dolaze u Zagreb prepuni su komplimenata za sljemensku utrku.
- Ove je godine program jako gust, dva dana su utrke za redom. A što se skijaša tiče, volim ljude podsjetiti na izjavu Mikaele Shiffrin za New York Times prije nekoliko mjeseci kada su je pitali o Svjetskom kupu, i kada je rekla da joj je zagrebačka utrka najdraža jer voli prošetati Zagrebom, otići u mali shopping, a onda se za pola sata popeti na jednu stazu koja može po svemu parirati najboljim svjetskim skijalištima. Jedno je sam sebe hvaliti, a nešto sasvim drugo kada ti vodeća svjetska skijašica da takav kompliment.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....