Jedini naš sportski dnevnik, popularno zvan i sportska enciklopedija, ove su godine obilježile 70. godina postojanja i svakodnevno čitatelje informiraju i uče o svim aspektima sporta. Kao i svake sezone konkurencija je u hrvatskom sportu bila oštra, osvojeno je pregršt medalja, ali na vrhu je bilo mjesta samo za jednog ili jednu u svakoj kategoriji. Kod sportašica je sjajna diskašica Sandra Perković četvrti put zaredom osvojila nagradu. Ivan Rakitić je slavio kod sportaša i to je tek peti nogometaš kojem je to uspjelo. Sinkovići su najuvjerljivije osvojili trofej za momčad godine, a ekipa godine su kao i 2013. karatistice.
SPORTAŠ GODINE - IVAN RAKITIĆ
Pogodak u finalu Lige prvaka zaokružio je sezonu iz snova ovom Hrvatu, koji se na novo okruženje prilagodio glatko kako se to, uostalom, i očekuje od čovjeka koji govori šest jezika, ne štedi superlative FourFourTwo dok objašnjava zašto je Ivan Rakitić dvanaesti igrač globusa u 2015. godini. U izboru vodećeg nogometnog magazina, Barçina "tri amigosa", Messi, Neymar i Suarez nalaze se u top 5 klubu, Rakitić je prvi do njih u "blaugrana" obitelji, njegov doprinos nezapamćenoj trofejnoj berbi kluba ocijenjen je značajnijim od Busquetsova, Iniestina ili Piqueova. U šampionsku sezonu Barcelone 27-godišnji veznjak ugradio je 32 ligaška nastupa, postigao je sedam pogodaka i sa 91 posto precizno isporučenih dodavanja učinio usput da navijačka čežnja za Xavijem ne preraste u tešku nostalgiju.
Takav učinak honoriran je (već početkom listopada) nagradom najboljeg hrvatskog nogometaša za 2015. godinu u tradicionalnom izboru Večernjeg lista, a sada Ivan Rakitić upotpunjuje priču i našim sportskim Oscarom, nagradom najboljeg sportaša godine u izboru Sportskih novosti. Ultimativno priznanje samo je zabunom na prijelazu dva stoljeća moglo sletjeti u ruke nogometašu. Davor Šuker 1998. i Mario Mandžukić 2013. godine, i tu je priči kraj, što Rakitićevu trofejnom putovanju daje dodatnu težinu.
Premda su nogometaši Barcelone dežurni sumnjivci kad god se dijele zlatne lopte, kopačke i kipići praćeni slapovima konfeta, Ivana Rakitića na startu kampanje samo su najzadrtiji fanovi vidjeli u igri za nagradu hrvatskog sportaša godine. Transfer iz Seville na Camp Nou ispraćen je mješavinom oduševljenja i skepse, jer ipak govorimo o dva svijeta različita. Rakitić je kultna pojava u svijetu "nerviona", tamo je funkcionirao kao šerif sa svim ovlastima, ideolog, strijelac, dribler, izvođač prekida u jednoj osobi, dok je u Barcelonu stigao kao neka vrsta Xavijeva dvojnika, osuđen na život u sjeni barem tri velika baobaba. Pokazalo se, međutim, da Rakitić pored igračke klase posjeduje i izbrušenu socijalnu inteligenciju. Uklopio se lakše i brže od očekivanja, tako da ga nakon samo godinu dana navijači i kritičari drže jednim od najvažnijih ljudi u Barçinoj tvornici trofeja, tvornici koja do kraja godine želi počastiti fanove i peharom Fifinog klupskog prvaka...
SPORTAŠICA GODINE - SANDRA PERKOVIĆ
Kraljica sportova je i kraljica izbora SN-a za sportašicu godinu. Najviše različitih laureatkinja, najviše pobjeda. I 2015. godina je prošla u istom stilu.
Posljednji olimpijski ciklus, od zlatnog Londona 2012. godine do predolimpijske 2015. u znaku su Sandre Perković. Četiri vrhunska ljeta, četiri pobjede u anketi sportskih novinara.
Aktualnu godinu je, kao i obično, započela na zimskom natjecanju u Splitu početkom ožujka i hicem preko 70 metara (70,08) poslala poruku konkurenciji. Poruku na koju je samo jedna jedina bacačica diska na svijetu uspjela odgovoriti.
Ljetna sezona ponudila je niz iskušenja. Dijamantna liga i kao vrhunac Svjetsko prvenstvo u Pekingu. Iz Ptičjeg gnijezda spava je odletjela do od 67,39 metara i srebrne medalje. Sparne kolovoške večeri Sandra nije imala moći za nadmašiti Kubanku Daniju Caballero (69,28), ali pokazala je veliku mentalnu snagu. Uoči svog posljednjeg hica, kada je znala da "sutra ne postoji" i više neće imati niti jednu priliku, bila je na petom mjestu. Bez odličja, daleko od rezultata kojeg je zacrtala, izvan kruga osvajačica medalja. Sandra Perković nije dopustila da u ključnom trenutku sezone zavlada panika. Čvrsto je zgrabila disk, zažmirila i desetljećima nakupljano znanje u tehnički zahtjevnoj disciplini sublimirala u hitac vrijedan srebrne medalje.
Sandra je ponovno superiorno osvojila Dijamantnu ligu. Jedino je u Lausanni, na petom po redu natjecanju bila druga. Ljeto 2015. ostat će upamćeno i po prvoj pobjedi na omiljenom mitingu, zagrebačkom “Hanžeku”. Ukupno 11 natjecanja u 2015. godini, devet pobjeda i dva druga mjesta.
Na all-athleticsovom renkingu već je 188 tjedana najbolja bacačica diska na svijetu, a trenutačno je peta najbolja atletičarka na planetu uzimajući u obzir sve discipline.
Najveći izazov u sljedećoj godini su Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Sandra Perković priprema se samo s jednom mišlju - obraniti olimpijsko zlato iz Londona. Vjerujmo joj na riječ...
MOMČAD GODINE - Valent i Martin Sinković (veslački dvojac na pariće)
Sedmi put u povijesti izbora Sportskih novosti neka je momčad "obranila" nagradu iz prethodne godine. A ako dodamo i slavlje četverca na pariće iz 2013., čiji su članovi bili, Valentu (27) i Martinu (26) Sinkoviću ovo je treća uzastopna godina da su se okitili priznanjem za najbolje u Hrvatskoj.
Razlika u glasovima jasno pokazuje da nikakve dvojbe o laureatima nije bilo. Dvostruki uzastopni svjetski prvaci u dvojcu na pariće, koji se već neko vrijeme poigravaju s konkurencijom, u svojoj klasi dominiraju otprilike kao Sandra Perković u disku. Statistički servis Infostrada već ih mjesecima proglašava glavnim favoritima za zlato u Rio de Janeiru. Ako se njihovo predviđanje ispuni, Sinkovići bi sljedeće godine u ovo vrijeme od Sportskih novosti mogli uzeti "hat-trick".
Do svjetskog vrha u 2015. doveslali su u Francuskoj, na jezeru Lac d'Aiguebelette, gdje su iza sebe ostavili Maščinkasa i Rittera iz Litve te Mansona i Harrisa iz Novog Zelanda. Osim toga su osvojili i Svjetski kup, uz pobjede u Vareseu i Luzernu, a Valent Sinković je u srpnju bio proglašen za veslača mjeseca u izboru Međunarodne veslačke federacije.
Ipak, još je veće priznanje dobio njihov trener Nikola Bralić, koji je izabran za najboljeg trenera godine. Još nakon povratka sa SP-a u rujnu, Bralić je obećao nastavak žetve u 2016. godini.
- Ako ne bude problema sa zdravljem, već vam mogu najaviti da ćemo u Riju osvojiti zlato - rekao je 63-godišnji stručnjak.
Kada su Sinkovići u pitanju, najave su uglavnom vrlo precizne. Hrvatska je u veslanju osvojila već tri olimpijske medalje, ali još nikada zlato. S jakim argumentima očekujemo da će se to promijeniti negdje između 10. i 13. kolovoza sljedeće godine.*
EKIPA GODINE - KARATE REPREZENTACIJA
Azra Saleš, Ivona Tubić, Ana-Marija Bujas-Čelan i Ana Lenard u Istanbulu su još jednom potvrdile da je Hrvatska jedna od karatističkih sila Europe. U najjačoj konkurenciji na Europskom prvenstvu osvojile su ekipno zlato, i to bez ijednog izgubljenog boda u ukupno devet borbi, što novija povijest karatea ne pamti.
Dominacija je počela protiv Engleske, nastavila se izbacivanjem Makedonije i Turske, a zaokružena je finalnom pobjedom protiv Rusije (2-0), u kojoj su glavne uloge podijelile Azra Saleš i Ivona Tubić. Hrvatice su uzele zlato drugi put u tri godine, budući da su na tronu stajale i 2013. u Budimpešti.
Uključujući i ostale medalje, naša je zemlja na ljestvici EP-a u Istanbulu završila na petom mjestu. Svi ti uspjesi u budućnosti bi mogli imati još veći značaj, budući da je karate jedan od pet sportova koji se nadaju uvrštenju u program Olimpijskih igara u Tokiju 2020. Međunarodni olimpijski odbor o tome će odlučivati sljedećeg ljeta, a s obzirom da karate potječe iz Japana, velike su šanse da će dobiti zeleno svjetlo.
Rakitić: Ova nagrada SN-a vrijedna mi je jednako kao i svi trofeji s Barcelonom
"Ova nagrada SN-a vrijedna mi je jednako kao i svi trofeji s Barcelonom, poručio je Ivan Rakitić, koji je zbog obaveza s Barçom bio spriječen doći na svečanost u Zagrebu.
Sandra Perković još je jednom potvrdila priču o tome da je ponosna zbog četvrtog uzastopnog trofeja SN:
"Zbog srebra godina možda nije bila najbolja kao one prije, no zadovoljna sam jer sam od 2009. u svjetskom vrhu. Mirna koračam prema Rio de Janeiru u kojem ponovno želim biti najbolja. Nije, naravno, nevažno niti Europsko prvenstvo koje je također u 2016., kao ni cijela sezona u globalu, no OI su kruna predstojeće sezone".
Drago Vuković je istog dana saznao da ga nema na skraćenom popisu za predstojeći EP u Poljskoj. Nije želio pokvariti trenutak:
"Na sportašu je da prihvati odluke onih koji odlučuju. Ja sam vrlo zadovoljan jer je moj potez na terenu prepoznat kao sportski, a to je u sportu najvažnije...".