Curling je zanimljiva, nama možda pomalo egzotična igra na ledu, koju bismo možda mogli usporediti s boćanjem jer postoji određena sličnost. Kamen se, naime, treba smjestiti što je bliže centru, izbijajući pri tome suparnički s putanje. To je, onako, laičko objašnjenje zimskog sporta koji u Hrvatskoj nema dugu tradiciju, tek od 2005. godine kad se okupilo omanje društvo i reklo, “ajmo krenuti”. Prvi su osnovali klub, njih nekoliko, pa Savez, i sve dalje je povijest... Krenuli su iz Zagreba, no sada imamo i curling u Slavonskom Brodu i u Sisku.
I to nije sve, Hrvatska će uskoro, od 12. do 19. listopada u škotskom Aberdeenu nastupiti i na Svjetskom prvenstvu za mješovite parove. O svemu više Marija Šimunjak i Zrinka Muhek, bolja polovica reprezentacije.
Jedva čekamo Škotsku
- Mi smo inače iz CK Vis, jer je to bio prvi klub, a tada je još bila ideja da se svi klubovi zovu po otocima, no od toga se odustalo. Uglavnom, nas dvije smo se spojile kao mix-ekipa s dva dečka, Davorom Džepinom i Albertom Skendrovićem, pobijedili na domaćem prvenstvu i tako se kao reprezentacija plasirali na treći SP, jer ne trebaju posebne kvalifikacije u mixu. Postoje četiri skupine po sedam ekipa, svatko igra sa svakim, prve dvije ekipe idu dalje... U skupini smo s Italijom, Rusijom, Australijom, Danskom, Estonijom i Rumunjskom. S Rumunjima i eventualno Talijanima bismo se mogli potući, ostali su prejaki za nas. Ovo će definitivno biti najveća razina turnira na kojoj smo igrali dosad.
Kamen od granita
Vratimo se još malo na početak... Imali ste volju, bez toga ne ide, no što je s rekvizitima i logistikom, trenerima...?
- Međunarodna federacija ima politiku da novim savezima bude na pomoći posuđivanjem opreme, doniranjem i na ostale načine, samo da bi se curling proširio u svijetu. Jer samo kamen, i to rabljeni, granitni, koji dolazi s jednog otoka u Škotskoj, stoji oko 10.000 kuna, a za igru ih treba osam, jer svaki igrač ima po dva. Također, trener je vrlo važan, iako ga mi, nažalost, nemamo, pogotovo u taktičkom smislu na utakmici, a na treningu u tehničkom.
OK, za kamen je jasno, ali metle, zar to ne može svatko donijeti od doma?
- A ne, to su posebne metle, pogotovo posljednjih nekoliko godina, i cipele su posebne.
Doma igrate ligu ili turnire?
- Igramo prvenstvo Hrvatske, osam je muških i tri ženska kluba, i to traje nekoliko vikenda, najčešće tri, ali u - Bratislavi. E sada, zašto u Bratislavi?! Zato što kod nas nema tog posebnog leda. Mora biti pripremljen na poseban način, ne smije biti gladak kao za klizanje, mora biti hrapav, da kamen bolje klizi po njemu.
Nema dobnih granica
Pa gdje onda trenirate?
- U Zagrebu na Velesajmu, nedjeljom u 22 sata, to nam je jedini termin. Dakle, zadnji u danu, nakon klizača i hokejaša... S tim da su u istom terminu i studenti medicine kojima je to, nekima, zamjena za tjelesni odgoj, tako da nas na ledu bude i 50-ak, bude i gužva. To nam je dostatno tek za svladavanje tehnike, no za onaj pravi osjećaj moramo ići van, u Bratislavu ili Budimpeštu, gdje je led baš za curling. A to sve košta, naravno, plaćamo i članarine...
Kakva je zapravo perspektiva curlinga u Hrvatskoj?
- Ambicija je napraviti dvoranu za curling, barem s tri staze, jer tek tada sve možemo podići na viši nivo. Vani je to obiteljski sport, često je ekipa jedna obitelj, nema dobnih granica i može igrati svatko. Ljudi se znaju sprdati s tim sportom, ali odigrati dvije ili više utakmica, svaka od gotovo dva sata, nije baš tako jednostavno, rade i oni mišići koji inače nisu u funkciji pa često bude i ‘muskulfibera’.