Mokar kao miš. Izbornik Ivica Tucak. Uostalom, nakon utakmice, baš svi koji su gledali finale izgledali su kao da su i sami bili u bazenu, igrali.
- Najviše što me sada kopka je to što smo bili jako, jako blizu pobjede. Imali smo igru i rezultat, dok je bilo snage i koncentracije. Dotad je to izgledalo savršeno. Upali smo u neku "rupu" nakon našeg vodstva 4:1, i ona je uvjetovana umorom. Nije to sada neko "vađenje", ali ništa ne mogu zamjeriti mojim momcima. Ovo je bilo odlično odigrano. Sa srcem. Lomili, padali, vraćali se, poveli, primili onda ovakav zadnji gol, nesretan i nespretan kakav je...
Izbornik nam je potvrdio onu našu tezu kako lopta nije smjela doći na 2 metra. - Apsolutno, iako je on tamo s vanjske pozicije ušao unutra, to smo trebali spriječiti, međutim... Što se može. Imali smo u posljednjoj četvrtini 2-3 kontre na vodstvu od 1 razlike i da smo jednu, samo jednu završili golom, pobijedili bismo ih. To bi ih "razvalilo". Nažalost, nismo uspjeli. Što se može sad? Tužan sam, ali nemam zamjerke mojim momcima, mislim da smo junački pali. I svakako, čestitke pobjedniku - sportski će Tucak.
Općenito gledano, sad ovako još ne "vruć" već mokar, ocjena turnira s gledišta vašeg sastava. Zadovoljni?
- Ja sam uvijek zadovoljan. Imamo konstantu u igri. Postojani smo, i to je glavno.
Dejan Savić, izbornik srpske vaterpolske vrste očekivano, primao je čestitke domaćih novinara, ali i odmah čestitao Hrvatskoj.
- Za ovakvu utakmicu, za ovakvo finale, za ovakav spektakl, trebate imati dvije momčadi. Dvije jednake ili podjednake momčadi. Zato čestitam Hrvatskoj na odličnoj utakmici, čestitam svojim momcima što su mogli snage u ludom ritmu utakmica, pa onda i po ovakvom nevremenu, pobijediti sebe i suparnika. Ovo je utakmica o kojoj će još pričati.