Jednoga dana kada se sudionici cestovnog Svjetskog prvenstva budu mislima vraćali u engleski Yorkshire, svi će se sjetiti dana kada su gotovo sedam sati ostali “u sedlu”, ali samo oni koji su utrku završili, a njih je bilo 50-ak od 197 koji su krenuli na put dugačak 261 kilometar, sjetit će se “dana kada su padale sjekire”.
Opisati uvjete u kojima se vodila borba za cestovnog prvaka svijeta gotovo je nemoguće. Većina favorita nije izdržala do kraja, neki su pali u zamku taktike talijanskog trenera, a neki su boreći se za kolege iz reprezentacije oborili sebe.
Zaleđeni prsti
Primož Roglič, koji je na SP stigao kao pobjednik španjolske Vuelte, bio je u skupini koja je krenula u rani bijeg, njih 11, koji su najveću prednost imali od 4,5 minute, no glavnina pelotona im nije dopustila veći bijeg, a onda su se počeli osipati. Neki, jednostavno, više nisu izdržali, jer je od početka do kraja utrke padala kiša. Hladnoća je bila neopisiva, toliko velika da čuveni Belgijac Philipp Gilbert u trenutku kada je odustao nije bio u stanju samostalno staviti na leđa kišnu jaknu. Prsti su mu bili posve zaleđeni. No, tu cijenu nije platio samo on, već i neki njegovi sunarodnjaci, poput mladoga Remca Evenepoela koji ga je pokušao dovući do vodeće skupine.
"Be reyt"#Yorkshire2019 pic.twitter.com/ZmZ8Ef3D4M
— British Cycling (@BritishCycling) September 29, 2019
Topli tuš kao san
Upravo se tako nešto dogodilo i Primožu Rogliču koji je u jednom trenutku zaključio da nema smisla boriti se s vjetrenjačama, pa je navodno samo na jednoj okretnoj stanici sišao s bicikla i pitao.
- Recite mi koji je najkraći put do hotela?
Toliko su bili promrzli da je sve što su željeli bio topli tuš, na kraju jedne zahtjevne i naporne sezone. Neki su to izdržali, neki nisu. Jedan od onih koji je završio utrku, ali sa zaostatkom od 2,5 minute, bio je Francuz Julien Alaphilippe koji je figurirao kao vodeći kandidat za pobjedu na Tour de Franceu, ali nije mu se dogodilo ni onda, a ni u nedjelju na Otoku. Ono što je moglo fascinirati vozače, TV komentatore i TV gledatelje činjenica je da su gledatelji pohitali uz cestu.
Teško se sjetiti kada je u posljednje vrijeme i na kojem to SP-u bilo toliko gledatelja. Iako su znali da Britanac neće biti pobjednik, došli su pozdraviti peloton jer je biciklizam u posljednjih desetak godina jedan od najpopularnijih sportova na Otoku.
U međuvremenu čini se da je taktika Talijana uspjela. Nakon što su se oslobodili još nekih favorita, poput Nizozemca Van der Poela, njih petoricapobjegli su glavnini i iznenadila gotovo sve. I Francuze, ali i trostrukog prvaka svijeta Petera Sagana koji je na cilj stigao peti s 43 sekunde zaostatka i dok je prošao ciljem salutirao je gledateljima, ali se vjerojatno i oprostio od svjetskih prvenstava.
Kad je petorka krenula, u njoj su bila dva Talijana, Matteo Trentin i Giani Monton, koji mu je bio asistent, stvorili su gotovo dvije minute prednosti i u toj skupini je bio 23-godišnji Danac Mads Pedersen, Trentin, Švicarac Stefan Küng i Monton. Za mnoge završnica je trebala biti zicer, za prvaka Europe Trentina, ali u briljantnom završnom sprintu mladi Danac je sve iznenadio i proslavio najveći uspjeh karijere.
Netko uvijek čeka
- Kad mi se otvorila ciljna ravnina, samo sam spustio glavu i krenuo. Nisam mogao zamisliti bolji kraj i ljepši dan na biciklu u karijeri.
Staza je trebala biti dugačka 291 km, ali su je smanjili za 30 km zbog skandaloznih vremenskih uvjeta. Pobjednik je u “sedlu” proveo 6 sati, 27 minuta i 28 sekundi. Zanimljiv i zahtjevan sport. I dan koji nitko od njih neće zaboraviti. Ni pobjednik, ni svi ostali. No način kako je supruga ili djevojka Matea Trentina zagrlila čovjeka koji je osvojio samo srebro sugerirat će da je to njemu manje važno.
Jer na kraju dana netko te uvijek čeka.