U vrijeme kada deseci tisuća mladih napuštaju Hrvatsku u želji za boljim životom, poslom, perspektivom koju im naša domovina više ne pruža, dvoje mladih, vrhunskih sportaša Švedsku je odlučilo zamijeniti upravo Hrvatskom. Istina, roditelji su im Hrvati, svake godine su ljetovali u Dalmaciji, a na koncu se zaljubili u Split i preselili za stalno.
Riječ je o Nikiti i Leonu Glasnoviću koji su posljednje dvije godine članovi splitskog taekwondo kluba Marjan. Nikita je vlasnica dvije europske medalje, jedne svjetske te polufinalistica Olimpijskih igara iz Rio de Janeira 2016. godine. Sigurno nema bolje osobe za opisati razliku između europski uređene države poput Švedske i Lijepe naše.
Ništa bez roditelja
- Razlika između Hrvatske i Švedske je dan i noć. Nikad u životu u Švedskoj nisam doživjela ovako snažnu podršku od cijele ekipe, ovakvo zajedništvo koje imam u Hrvatskoj. Stalno smo zajedno i bez riječi sam kad vidim koliko je u našoj ekipi sve savršeno posloženo, koliko sustav funkcionira, od organizacije, trenera, fizioterapeuta. U Švedskoj ništa nije funkcioniralo, postajala je jedino svađa i neorganizacija. Bez roditelja ne bismo mogli ništa i oni su ti koji su financirali naš razvoj. Praktički od sustava nismo dobili ništa osim stipendije prije Olimpijskih igara u Riju koju sam dobila od olimpijskog odbora - rekla je Nikita.
Slična iskustva ima i mlađi brat Leon koji je nedavno u Manchesteru na Svjetskom prvenstvu nastupio za Hrvatsku u kategoriji do 58 kilograma.
- U Švedskoj je najveći problem bio izostanak podrške od sustava i saveza. Ja sam nastupajući za švedsku reprezentaciju trebao posuditi doktoricu iz Srbije da mi sjedne u borbi. U Hrvatskoj imamo sve što nam je potrebno, osjećam da je iza nas cijeli tim ljudi i da svi daju sve da bi mi sportaši imali ono što nam je potrebno.
Leon je još uvijek učenik srednje škole u Švedskoj gdje namjerava upisati i fakultet, ali sustav školovanja je dosta drugačiji nego kod nas tako da sportaši u tom segmentu imaju više slobode za uskladiti karijere.
- Obrazovni sustav u Švedskoj je besplatan i omogućuje mi da nakon završetka srednje škole upišem fakultet, a nastavim živjeti u Splitu i obrazovati se preko interneta na daljinu.
Švedska i Hrvatska različito doživljavaju sportske uspjehe, a po tome se ipak vidi da Nikita i Leon imaju hrvatske gene.
- Sviđa mi se što se u Hrvatskoj živi za uspjeh, i osjeća ponos kad nešto osvojiš. Guštam biti dio ove reprezentacije koja te bodri s tribina i navija za tebe dok si u borbi i uvijek me veseli kada i ja mogu navijati za svoje kolege.
Fizio, trener, sparing...
Prelazak u taekwondo klub Marjan bio je želja Glasnovića kojom smatraju da su stekli sve preduvjete za ostvarenje svojih sportskih ciljeva.
- Dolaskom u taekwondo klub Marjan dobili smo sve, od fizioterapeuta, nutricionista, doktora, trenera, ekipe, sparinga, apsolutno sve. Moja želja je osvojiti olimpijsku medalju koja mi još jedina nedostaje - rekla je Nikita, a nadovezao se Leon:
- Vjerujem da ću nastavim li ovako raditi i trenirati dostići razinu osvajanja odličja na svim velikim natjecanjima i to mi je primarni cilj u karijeri, biti u vrhu i penjati se na pobjednička postolja na svakoj većoj smotri.
Prelazak iz Švedske i odlazak od kuće im nije teško pao i Split je od prve sekunde postao njihov novi dom.
- Navikli smo se od prve sekunde i Split nam odgovara po svemu, načinu života, klimi, opuštenom životu. Ovdje je sve laganini i to nam se sviđa. Nedostaje mi samo obitelj, ali nadam se da će i mama doći uskoro i da ćemo biti na okupu. Nisam nikad niti sekunde zažalila što sam odlučila promijeniti državljanstvo - jasna je Nikita.
Gastronomija kao ljubav
Pored vrhunskog sporta ostaje malo vremena za druge stvari, ali za neke gušte se ipak nađe vrijeme.
- Ukrade se uvijek poneki vikend i slobodan trenutak za prijatelje i druženje ili neki izlet. Gastronomija mi je ljubav i volim se igrati u kuhinji eksperimentirajući s hranom pa vrijeme između treninga provedem u kuhinji - dodala je simpatična Niki.
Sama sam kriva što sam izgubila medalju
Nikita je na Svjetskom prvenstvu u Manchesteru branila brončano odličje iz Koreje. Forma posljednjih mjeseci bila je obećavajuća, dvije pobjede protiv dvostruke olimpijske pobjednice Jade Jones garancija visokog plasmana, međutim trenutak nepažnje odnio je san o novoj medalji za Nikitu.
- Nisam zadovoljna zbog osjećaja da sam mogla dati puno više. Bila sam jako mirna u borbi, dobila sam prvu i drugu rundu, ali mi je nedostajalo malo koncentracije da zadržim svoj tempo na kraju borbe. Izgubila sam medalju svojom krivnjom, ali do kraja godine je još puno, četiri Grand Prix turnira, i iako sam trenutno među šest na olimpijskim ljestvicama, ništa još nije gotovo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....