Bila je to uvjerljivo i daleko najljepša utakmica prva dva dana natjecanja u Beogradu, iako bi nam dojam ljepote bio kudikamo ljepši da je okončana pobjedom Barakuda.
Ovako su slavili domaćini, minimalno, golom Prlainovića 56 sekundi prije kraja, ali i opet... dojam vrlo dobre utakmice i dalje stoji. Da, baš kao i onaj o nevjerojatno velikom broju suđenih osobnih pogrešaka, čak 40! Užasavajuće puno. Uostalom, naš izbornik Ivica Tucak je ostao zadnje dvije minute bez ikakve mogućnosti izmjena igrača jer su nam čak petorica bila vani s tri faula, a da je bila baš tako gruba utakmica... nije.
Hrvatska je prvi dio utakmice nadzirala igru, rezultat, loptu. Gotovo pa je sve djelovalo kao “po špagici”, a ono što ostaje za žaliti sada, žalili smo već i tijekom susreta, što u prve dvije četvrtine Barakude nisu niti jednom otišle na barem dva, ako ne i tri pogotka razlike. Tada bi Srbija imala puno većih problema i nismo sigurni bi li se uspjeli vratiti.. Ovako je sve ostalo na našem minimalnom vodstvu, od 1:0, preko 2:1, 3:2, te sustizanju Srba. Obrana, posebno s igračem manje je bila vrlo dobra, nažalost ne i napad s igračem više. Podatak doduše s kojim se ne mogu ni Srbi podičiti. Izbornik Tucak je inače cijelu utakmicu odigrao s Marcelićem na vratima, koji je svoj posao odradio sjajno.
U drugom dijelu susreta, poglavito u trećoj četvrtini Srbija je prvi put povela (gol Stefana Mitrovića za 7:6 dvije minute prije kraja treće dionice), da bi se početkom četvrte činilo da je sve riješeno. Srbija je naime imala vodstvo od čak 9:6, a Hrvatska sve manje igrača u vodi. No, Barakude su odigrale sjajnu završnicu, uspjele s tri uzastopna gola Jokovića i Garcije s desne strane, te Jokovića iz peterca poravnati na 9;9. Štoviše, 1.14 minuta prije kraja Fatović je pogodio i za novo poravnanje (10:10), da bi u zadnjem napadu Srbije, njihov ponajbolji i jedan od najiskusnijih igrača pogodio za pobjedu domaćina.
No, do kraja tjedna se možda sretnemo i još koji puta...