Osam mjeseci nije se oglasio. Previše, definitivno, za kapetana hrvatske rukometne reprezentacije. Domagoj Duvnjak nije tip koji šuti. Istina, nije ni previše glasan, ali šutnja je ipak bila definitivan znak da nešto s njim ne štima. A njemu se tog “ne štima” skupilo, umorilo ga i sada se pokušava resetirati na drugom početku.
Skupilo se - od problema s očima, zbog kojih je prvo pauzirao, pa problema s koljenom, dugog odgađanja rješenja zbog određenih interesa, pa onda ipak operacija patele, dug oporavak, pa puknuti list u prvoj utakmici Europskog prvenstva u Splitu ovog siječnja, pa opet težak povratak, obnovljena ozljeda, pa prvi put nedolazak u dres reprezentacije...
Bol još uvijek traje
Čovjek koji je toliko toga vukao na svojim leđima, zbog čega se sve vjerojatno i dogodilo u konačnici, makar nije dokazivo, očito je došao do granice gdje je neke stvari morao početi gledati drukčije. Šutnja nije rješenje, makar je razumljiva, a kako se radi o njemu, važno je bilo preživjeti i dočekati da priča ide dalje. I čini se da sve kreće nabolje, možda ne u onom ritmu na koji smo navikli, ali sa 30 godina sasvim sigurno još ima prostora za nove vrhunske epizode.
Možda je ta Bundesliga doista postala prezahtjevna za njega nakon toliko godina raubanja, no, treba i to razumjeti. Kad jedan klinac sa 21 godinom odluči otići u Bundesligu, a svi misle da će ga tamo nalupati do bola, otići jer mu je to san, a onda kroz nju postane prvak Europe, prvak lige, osvajač kupa, najbolji igrač svijeta, treba razumjeti tu vezanost, jer mu je ona dala gotovo sve u životu. I samo je on taj koji će odlučiti što i kako. No, krenimo mi redom...
Prvo i najvažnije pitanje svakako je - stanje koljena?
- Još uvijek ima dosta problema, bol traje, javlja se kod povećanih napora. Nekad je to više, nekad manje, uglavnom, nema pravila. Jedan dan je bolje, drugi gore. Nekad boli i prije treninga čak... Po tome reguliram način treninga, s trenerom dogovaram kako će to na utakmicama moći izgledati. Doziram, reklo bi se, u pozitivnom kontekstu, naravno. Čovjek bi želio puno, ali definitivno 60 minuta u dva pravca više ne mogu izdržati.
Gledam pozitivno
U usporedbi s prije osam mjeseci kako “diše” koljeno?
- Bolje u svakom slučaju, ali to ne ide brzo, tako je rekao i liječnik. Recimo, prije neki dan sam u Norveškoj igrao 30 minuta u komadu i nije bilo nikakvih problema. I sam se iznenadio. Ide to, ali ne kako bih ja želio. To je tako. Radim po svom programu, tu sam, igram i gledam pozitivno na sve.
Ta patela je vražja stvar, očito. Jeste li morali operirati?
- Morao sam, zbog nekroze koljena, prisutnosti mrtvog tkiva, koje je sprečavalo prokrvljenost. Bilo je to loše i nije bilo drugog rješenja. Bolovi su bili preveliki, znao sam sjesti u auto i nisam mogao stisnuti papučicu a da ne osjetim bol. E, sad, možete zamisliti kako je to izgledalo nakon utakmica ili kada utakmice zaredaju.
Da će oporavak biti tako dug, niste očekivali...
- Kad pukne ligament oporavak je šest mjeseci, tako da to nije puno kako se nama ponekad čini, meni pogotovo. Problem je što su napori svakodnevni, a mirovanje je najbolji lijek. I zato moram polako, svjestan sam da nema drugog izbora. Imam svoj ritam, terapija - trening, držim ga se. Kada osjetim da ne mogu, ne idem glavom kroz zid, to je prošlost. Nakon Eura sam se vratio nakon dva mjeseca i onda opet u Hannoveru ozlijedio, pa opet pauzirao, pa se vratio u finišu sezone. Muka je to bila.
Ritam terapija - trening
Što kažu u Kielu, ipak ste im vi glavni igrač, kapetan, prva zvijezda?
- Imaju puno razumijevanja, daju mi punu podršku, ne požuruju me ni u čemu i zahvalan sam im na tome. Pokušavam vratiti koliko mogu, nadam se da će to uskoro biti i više.
Nije lako, u svakom slučaju?
- Nije, iskreno, sam sam sebi rekao puna puta proteklih mjeseci - glava je čudo. Najteže od svega bilo mi je te stvari složiti u glavi jer sam naviknuo drukčije, jer sam davao drukčije i na treningu i na utakmicama. Trebalo si je priznati da ne mogu trenirati na 100 posto, da ne mogu igrati cijele utakmice. To nekad izgleda jednostavno, a nije. Puno puta te želja povuče, ali tijelo kaže “ne” i ako to ne respektiraš, neće biti dobro. Osjetio sam. Profesionalni sport je takav, daješ sve od sebe, ali moraš respektirati situacije... Moram priznati nije to baš bilo neko lijepo razdoblje, ali takav je život, sve je to za ljude. Budimo realni, i meni je 30 godina, deseta godina u Bundesligi, a znate i sami što je to...
Na Euru je otišao list, kakvo je sad stanje s tim?
- To je OK, sanirano. Je li se dogodilo kao posljedica prethodnih problema s koljenom, ne znam. Sve sam učinio da se vratim, bio sam uvjeren da ću uspjeti za završnicu, ali je ozljeda bila takve prirode da jednostavno to nije bilo moguće. A silno sam želio igrati taj Euro u Hrvatskoj, imao motiv... No, to je sport, takve stvari se događaju.
Odlična Hrvatska
Kako ste preživjeli Euro?
- Teško, bio sam tužan nakon svega. Jesam li se povukao u sebe? Nisam, preko glasnogovornika sam govorio, mislio sam da ne trebam ponavljati... A ta tuga je jedini osjećaj koji je ostao od Eura. Jedino lijepo mi je bilo što sam bio uz suigrače cijelo vrijeme. Znam koliko su svi željeli osvojiti nešto kod kuće, ali jednostavno... Za neke stvari treba se nešto poklopiti, pa i sa srećom ako baš hoćete. Istina, protiv Švedske i Francuske smo odigrali loše, no, ostalo je bilo OK, ali nije nam se poklopilo ništa. Porazi u krivo vrijeme...
I tako ste vi koji nikad niste izostali s reprezentativne akcije, prisilno morali povući ručnu.
- Nije bilo smisla da dolazim ako ne mogu. Mi smo stalno u kontaktu, razgovaramo, imamo dobre odnose, ali kada ne mogu pomoći, ne mogu. Držim se onoga što moram što mi pomaže.
A sada?
- I sad imamo super relaciju, čujemo se redovno...
Jeste li zdravi ili...?
- Ako igram, znači, zdrav sam, a sad koliko je to “zdrav”, drugo je pitanje. Ali igram, to je važno...
Dakle, možemo vas ponovo očekivati u reprezentaciji?
- Ja želim, to nikad nije sporno, samo je bilo sporno zdravlje i nadam se da će biti dobro, da će s vremenom sve ići na bolje.
Kako vas se činila Hrvatska bez Duvnjaka nakon desetak godina?
- Dobro, odlično. Mislim da su mladi na Mediteranskim igrama napravili sjajan uspjeh što samo potvrđuje da je naš potencijal neupitan. Činjenica da su Crnu Goru u kvalifikacijama za SP riješili lako govori puno, jer Crna Gora nije nimalo bezazlena selekcija. Ono što često zanemarujemo i omalovažavamo je samo prisustvo na velikoj sceni, a naše je prisustvo kontinuirano i po meni je to najvažnija stvar. I drugo, važno, vidjeli ste u Osijeku koliko je ta reprezentacija omiljena, koliko se voli, koliko se za nju navija i u Splitu, i u Zagrebu, i bilo gdje drugdje. To je neprocjenjivo i nema toga koji ne želi biti dio te priče. Držimo se vrha, a za najviše se stvari trebaju i poklopiti u puno više stvari. Treba znati i čekati.
Prava rješenja uz Linu
Naglasio je još nekoliko stvari...
- Drago mi je što je Lino Červar ostao jer mislim da stalne promjene samo razvodnjuju stvari na lošije. Već turneja u Švedskoj je pokazala puno pozitivnog, a sve ostalo je nastavak priče, koja će ići i na SP u Dansku i Njemačku. Znam da su Igor Vori i Davor Dominiković uz Linu prava rješenja. Igrao sam s obojicom, s Davorom kada sam došao u Hamburg, s Igorom za naslov prvaka Europe u Hamburgu. Znam kakav je Igi autoritet, znam koliko Davor i kako Davor živi za rukomet 24 sata dnevno. Pratim sve, znam da je sada trener u Sesvetama i da se cijeli dao tome. Sve su osvojili i ostali su u rukometu, spremni se boriti i dalje i to je najveća stvar.
Vratiti se u Ligu prvaka
S Duvnjakom na terenu uz Cindrića, Karačića, Pavlovića... S Duvnjakom, čijih bi i 20 minuta bilo strašan plus...
- Znam, razgovaramo o tome, vidjet ćemo. Ja se nadam da će uspjeti, želim, ali zdravlje će odlučiti. A dok god sam zdrav, igrat ću za Hrvatsku.
A što se klupskog dijela tiče, imate ciljeve koji su postavljeni pred vas uoči sezone?
- Doći na Final Four Kupa Njemačke i EHF kupa, te u ligi naravno pokušati izboriti naslov, ali puno bitnije i važnije vratiti se u Ligu prvaka.
S Duvnjakom će biti lakše?
- E, to ćemo vidjeti - s osmijehom kaže Domagoj.
Slika s djevojkom Lucijom nedavno je “raspametila” hrvatsku javnost, a jedini odgovor je...
- Ha, ha, ha, ha...
Ruku na srce, dobro zvuči i čini se da ulazi u drugo poluvrijeme karijere čiste glave. A sama ta činjenica je golem plus... Što može značiti za Hrvatsku, ne treba ni reći. No, zdravlje je broj 1.
Modrić me oduševio, sve radi tako jednostavno
Posebno oduševljen Duvnjak je bio još za trajanja SP-a u nogometu Lukom Modrićem. A činjenica da je Luka proglašen najboljim nogometašem Europe, najboljeg svjetskog rukometaša prije nekoliko sezona ponukala je na komentar.
- Sve, apsolutno sve je zaslužio. Igrati na takvoj razini u tako velikom klubu kao Real i predvoditi na način na koji je predvodio reprezenzaciju, to mogu samo posebni. Drago mi je što živimo u istom vremenu, jer nakon ovoga što je napravio, priča o njemu će se prenositi generacija. Svi moramo biti ponosni na Luku.
I Modrićev nogomet je iz svoje perspektive opisao riječima.
- Kad gledaš kako igra, to je u stvari izgleda vrlo jednostavno, a zapravo iza svega stoje golem trud, rad, odricanje. Nositi s takvom lakoćom u svemu tome mogu samo posebni, a Luka je definitivno jedan od tih i zato mu iskreno čestitam - zaključio je Duvnjak.