IVICA KOSTELIĆ SE VRATIO S JOŠ JEDNOG NEVJEROJATNOG POTHVATA 'Četiri sata penjanja po vjetru koji nosi za 10 minuta spusta - neprocjenjivo'

Skiing the Fire Ring, skijanje vatrenim prstenom, na dva islandska vulkana, Herdubreida i Askje, nova je avantura Ivice Kostelića, na koju može staviti kvačicu - riješeno! Doma je već, igra se s klincima, i vjerojatno smišlja nove dogodovštine.

- Sada se prebacujem na jedrenje, na regate - već vrti nešto u glavi Ivek.

Nego, je l’ ovo na Islandu bilo u sferi očekivanja?

- O da, bilo je. Sve je bilo OK, bez ikakvih nezgoda i problema, što je najvažnije. Napravili smo šest prvenstvenih spustova, dakle tamo gdje još nitko nije skijao, to su nam potvrdili i u njihovu planinarskom savezu, te još dva po ‘normalki’, tamo gdje se već skijalo. I vrijeme je bilo OK, očekivali smo čak i slabije. Temperatura u baznom taboru bila je oko -16°C - još ‘friški’ sipa Ivica podatke i nastavlja:

- Na Herdubreidu je bilo nešto lošije vrijeme, tu smo imali dosta jak vjetar, preko 60 km na sat, a kako smo nosili skije sa sobom, koje strše iznad ruksaka, tako nas je jako zanašalo pri penjanju na brdo, kao jedrilice.

Jan Podgornik

Njegova ekipa, Slovenci Bradaškja, Podgornik i Deisinger, dobro su se snašli.

- Super su, Matej Bradaškja Brdon je ispenjao i odskijao četiri spusta, prva, ja posljednja dva. Na sjevernoj padini vulkana Herdubreid, na gornjem dijelu spusta morao je svladati strminu nagiba od 60°, a vjetar je na kruni vulkana puhao oko 80 km/h. Tu prvu liniju koju je Matej odskijao nazvao je “Moment of silence for Artur”, u čast svojeg prijatelja koji je preminuo dva dana prije. Taj spust je definitivno najteži, morao je pred vrhom prokopati prolaz cepinom. I gore je strašno puhao vjetar. Kasnije je još ispenjao i odskijao još dva prvenstvena spusta, na sjevernoj padini liniju koju smo nazvali “Grand Couloir”, i na južnom dijelu smjer “Viribus Unitis”. Inače, s vrha “Kraljice Herdubreid”, koja apsolutno dominira okolinom, pogled puca preko 100-150 km u svim smjerovima.

Nakon 1600 metara visokog Herdubreida išli ste na nižu Askju.

- Poslije je išlo lakše, na Askji smo čak jedan dan imali vrijeme kao iz snova, sunce, bez vjetra, savršeno. Askja je bio pun pogodak! Nakon 40 km probijanja kroz lavina polja i uspona od 400 m s pulkama (sanjkama koje su sami vukli) iz magle je izronila impresivna arena, krater promjera 15-ak km obrubljen planinama u čijem se središtu nalazi veliko zaleđeno jezero Askja.

Jan Podgornik

Maštoviti su vam nazivi tih vaših linija...

- Najtežu liniju ispenjao je i odskijao ponovno Brdon, a dobila je zato i prigodno ime “Vježbaj, pi*da ti materina!”. Ja sam potegnuo dvije manje zahtjevne, ali podjednako spektakularne linije “No sikiriki” i “Shangri-la”. Za ovu prvu sam pomislio na vrhu, “hm, prilično je strmo, al - no sikiriki”. Poslije Askje vratili smo se do Herdubreida, iskoristili lijepo vrijeme za još jedan uspon i spust s te impresivne planine. I za kraj nas je naš domaćin Gudmundur poveo na odmrzavanje i pranje u prirodne termalne izvore Myvatn Nature Baths. Kakav užitak!

Jan Podgornik

Šest linija u dva tjedna, možda to nekome izgleda malo za dva tjedna...

- Ma mi bismo bili zadovoljni i s jednim, jer je Herdubreid strašno strm, zato se nitko i nije spustio s njega, osim po jednoj ‘normalki’, po kojoj se i dođe gore. Prvi put kad smo se uspinjali nisu uspjeli proći tu krunu vulkana, jer je strašno strma. Za treći spust, na južnoj padini, Viribus Unitis, kasnije smo čuli da su se neki već pokušali spustiti, ali navodno nisu bili dobri snježni uvjeti. Nego, moram spomenuti kamenčiće, koji stalno ‘paduckaju’ odozgo, što zna biti jako neugodno kad ti proleti kraj glave. To se kamenje stalno odlama s vrha vulkana.

Hoćemo li to moći i vidjeti?

- Imamo spektakularne snimke tih linija, ali i cijele ekspedicije, od kojih ćemo napraviti film koji kanimo promovirati krajem godine, u prosincu. Ekipi se avantura jako svidjela, bili su impresionirani okolišem Islanda, pogotovo Herdubreidom, jer djeluje tako moćno, dominira nad okolinom. Takvih vulkana nema puno u svijetu. Toga u Alpama nema, jer tamo planine jedna drugoj blokiraju pogled.