Nives Crnogaća

PLANET HRVATSKA

JOŠ JEDNO ČUDO HRVATSKOG SPORTA U NEMOGUĆIM UVJETIMA Hrvatski blizanci osvojili svjetsku medalju, srušili svjetski rekord i zaslužili ispriku Saveza

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 13.08.2018. u 15:38

  • JOŠ JEDNA BRATSKA MEDALJA 18-godišnji Osječani osvojili svoju drugu svjetsku juniorsku medalju, a na SP-u su srušili i svjetski juniorski rekord u dvojcima ‘bez’

    Dovoljno je bilo vidjeti im lica na proglašenju najboljih svjetskih juniorskih dvojaca “bez” jučer u češkim Račicama i sve je bilo jasno. Ponovo su, drugi put u dvije godine, bili na postolju, ali nije bilo one potpune sreće.

    Patrik i Anton Lončarić, 18-godišnji osječki blizanci, osvojili su svjetsku broncu dan nakon što su u polufinalu SP-a ostvarili najbrže juniorsko vrijeme ikad u dvojcima “bez”. Seniorski rekord (6:08.50) drže nenadmašni Novozelanđani Bond i Murray, koji su ovom disciplinom bez ijednog poraza vladali punih osam godina, juniorski (6:27.91) u rukama je dva sjajna osječka klinca.

    Braća su u Račice došli kao aktualni svjetski prvaci iz Trakaia prije godinu dana, došli su po još jedno zlato za kraj juniorskog staža nakon što su nešto ranije ovog ljeta osvojili i europsko zlato.

    - Bila je to dobra utrka. Željeli smo biti zlatni kao prošle godine, ali sretni smo i s broncom. Veselimo se utrkama na SP-u U-23 iduće godine - rekao je Anton Lončarić neposredno nakon utrke.

     

    Dvije u 24 sata previše

    I trebaju biti sretni, napravili su veliku, veliku stvar. U dvije godine osvojili su tri medalje, ali nije teško razumjeti i da im u prvi trenutak nije do kraja “sjela” veličina bronce. Pogotovo nakon svjetskog rekorda dan ranije, pogotovo što su dali sve od sebe, za razliku od onih koji bi trebali voditi brigu da imaju osnovno što im treba kad već ne mogu imati sve što imaju suparnici iz jačih veslačkih zemalja.

    A nisu imali. I nisu prvi koji to moraju prolaziti u hrvatskom veslanju, ali je nevjerojatno da nakon svih uspjeha veslača i njihovih trenera, nakon svih olimpijskih i svjetskih medalja, Hrvatski veslački savez radi takve logističke propuste.

    Može se pogriješiti, može se imati peh, može se svašta, ali ne smije se dogoditi da pošalješ veslače na svjetsko prvenstvo bez fizioterapeuta. Naši klinci, a to nisu samo Lončarići, tu su bila još tri četverca, ženski dvojac i muški samac, u Račice su poslani bez nekoga tko bi im mogao pomoći da se brže oporave od utrke, da pripazi na ozljede, omogući im da u startu imaju podjednaku šansu kao suparnici, a ne da budu u minusu i prije nego ona krene.

    Kad u dva dana imaš dvije utrke “na nož”, utrke u kojima se izvlači maksimum i više od toga, kad u četiri dana SP-a veslaš četiri utrke, fizioterapeut nije dobrodošla pomoć, on je - nužnost.

    Zanimljivo je da su se tri posade koje su se popele na postolje dvojaca “bez” izravno na stazi nadmetale u čak tri utrke na ovom SP-u. Naime Rumunji, Nijemci i Lončarići bili su u istoj kvalifikacijskoj skupini, iz koje su Nijemci kao prvi otišli izravno u polufinale, potom su sve tri posade bile u istoj polufinalnoj skupini i tu bitku su dobili Lončarići, dok su u finalu najbrži bili Rumunji.

    - U kvalifikacijskoj utrci su Anton i Patrik malo lošije krenuli, bilo je malo nesporazuma kako veslati pa ih je to poljuljalo, ali u repasažu je već bilo odlično, a za treću utrku je dovoljno reći da su odveslali svjetski juniorski rekord. No, ta ih je utrka i koštala, teško je u 24 sata opraviti veslače od toga na imaginaciju, tuširanje hladnom vodom - kaže Krešimir Ižaković, iskusni veslački trener, bivši izbornik, koji trenira braću Lončarić.

     

    Nedopustiv gaf

    Fizioterapeut bi pomogao, i te kako, ali fizioterapeuta nije bilo.

    - Ne krivim ja nikoga, ali pokušavam stalno objašnjavati iste stvari. Da se razumijemo, njih dvojica su ostvarila veliki uspjeh, ja sam zadovoljan, ali me boli taj jedan dio koji se nije napravio. U posljednjih 500 metara je nedostajalo nešto, ta neka nadogradnja koja bi pomogla u smislu oporavka od jedne do druge utrke... Ma, mi još uvijek improviziramo, još smo u nekim stvarima u kamenom dobu i to se ponavlja iz godine u godinu.

    I trošimo tim pogreškama svoje veslače i veslačice kao da ih imamo na bacanje. Usput, Patrik je došao na SP ozlijeđen, ali nije se mogao pronaći fizioterapeut. Je, ljeto je, vrijeme godišnjih odmora, teško je pronaći nekoga adekvatnog 5 do 12, ali nastup na SP-u nije “iskrsnuo” 5 do 12.

    - Ma, 365 dana se ulaže u njih, a onda se u posljednjih pet napravi gaf, greška u koracima, sad s njima, drugi put s nekim drugim...

    Ako ništa drugo, Lončarići su zaslužili javnu ispriku svog matičnog saveza, ali i njima i svima ostalima bi puno bitnije bilo da se “praksa gafova” napokon prekine. Ako već imamo veslače koji su u stanju osvajati medalje, valjda se u Hrvatskoj mogu pronaći ljudi koji su im u stanju osigurati barem neophodno, a ne biti dodatni uteg koji vuku niz staze.

    Inače, jučer su u Račicama dobar posao odradili i četverci u B finalima. Karlo Borković, Nino Perišić, Luka Markulinčić i Mateo Stojšić u četvercu “bez” bili su prvi u B finalu, 7. na svijetu ukupno. Kristijan Papak, Matija Turčić, Mislav Domlija, Jerko Radovčić i kormilar Denis Capan bili su drugi u B finalu, odnosno 8. u svijetu, a Goran Mahmutović, Ivan Šarić, Jakov Bijelić i Fabio Ipša u četvercu na pariće 5. u B finalu ili 11. na svijetu.

    Tagovi
    Iz drugih medija