On je u Podgorici prvi od Hrvata primio pehar svjetskog prvaka. Jedna od povlastica prvih među jednakima, kapetana momčadi. No, kapetan Hrvatske do 18 godina Duje Pejković nema vremena ni za odmor, a kamoli slavlje. Odmah po povratku iz Crne Gore promijenio je reprezentaciju. Onoj do 19 godina u nedjelju starta EP u nizozemskom Alphenu.
No, o tome ćemo za desetak dana, sada bismo ipak o Podgorici.
- To je duga priča. Nije počela u Podgorici već na SP prije dvije godine kada smo zbog naših gluposti i nevjerojatnog spleta okolnosti ispali iz kruga za medalju. Od tada traje želja, silna motivacija za dokazivanjem. To nas je vuklo kroz skupinu, a kada smo došli do polufinala, vidjeli smo da smo momčad za medalju! Naplatili smo uloženi rad i trud - kaže kapetan Duje Pejković, jedan od tri Hrvata među 10 najboljih strijelaca na SP.
Svi smo ‘teškaši’
Duje je bio deveti sa 23 gola, Paparić je dao gol manje, a najbolji je bio Merčep na 4. mjestu sa 28.
- To su neke od stvari koje su nas krasile. Prvo, bili smo ekipa, u kojoj se nitko nije isticao, već smo svi bili jednako dobri i opasni. Ne igramo kao brojne reprezentacije, u kojima imate igrače koji uvijek daju 5-10 golova, ali nema drugih, što vas “pokopa”. Nismo gledali čije će ime pisati najčešće na semaforu već da na kraju piše - Hrvatska je prvak svijeta! Drugo, odnos s trenerom je bio sjajan.
Gledajući vaše utakmice na turniru, trenutke pozdrava sa suparnicima učinilo nam se da je naša momčad najviša i najjača. Konačno, kapetan Pejković to potvrđuje sa svojih 196 cm i 96 kg.
- Ne čini vam se, jest tako. Od 11 igrača svih 11 smo “teškaši”. Jedini na prvenstvu. Zato smo u obrani imali čvrstinu, dojam neprobojnosti. Obrana nas je krasila cijeli turnir.
Čak i u trenucima kada ste, a igrali ste u obrani vrlo agresivno, grubo, ostajali bez 2-3 igrača zbog treće osobne. Međutim, rezultat nije trpio.
Ovo je samo uspomena
- Isključenja su dolazila iz naše želje za višim, iz agresivnosti, ali rezultat nije patio zato što svih nas 11 igra, mi nemamo prvu postavu i “kufere”. Mi smo svi jednako opasni i jaki.
Sad slijedi teži zadatak. Ostati na okupu i u ovakvoj formi jer juniorske prvake svijeta imali smo već dvaput. Nakon Havane 1997. do seniorske vrste i velikog rezultata dospio samo Teo Đogaš, iz sastava sa SP 2009. u Šibeniku u A vrsti je samo Marko Macan.
- Jako dobro to znam. Dugačak je put do seniora. Zato je ovo jako lijepa uspomena, koju treba spremiti u neku ladicu, ne zaboraviti, ali ne živjeti od nje. Ovo je lijepo, ali nije toliko velik uspjeh koliko se čini. Puno ih je ovo osvojilo, a danas se više ne bave vaterpolom - vrlo zrelo razmišlja kapetan svjetskih prvaka.
Zaključno, vi ste ljetos promijenili klub. Iz Mornara BS prešli ste u Jadran. Matični klub ima sjajnu školu, čime vas je privukao novi?
- Trener je Mile Smodlaka, koji je sad bio pomoćni trener u reprezentaciji, a ima uspjeha od ranije s Jugom, s kojim je bio prvak Europe. Gledao sam ga dok je igrao i divio mu se. Mislim da će mi Jadran biti bolje mjesto za daljnji razvoj - zaključuje kapetan svjetskih prvaka Duje Pejković.