Čelnici Međunarodnog olimpijskog odbora i lokalni organizatori uprli su posljednjih dana sve svoje snage da uvjere javnost da Olimpijske igre u Tokiju nisu u opasnosti zbog epidemije koronavirusa i da sigurno neće biti otkazane. Nikakav plan B ne postoji, Igre će biti održane kako je i planirano, tvrde u MOO-u, a šef inspekcije krovne svjetske sportske udruge John Coates ponavlja kako je “100 posto siguran” da ćemo 24. srpnja gledati svečano otvaranje na novom Olimpijskom stadionu u Tokiju.
Nikad u povijesti nijedne Olimpijske igre nisu otkazane zbog nekog drugog razloga osim rata. Znalo je biti širenja straha prijašnjih godina, uoči Atene 2004. je vladala drama oko toga hoće li Grci uspjeti dovršiti svu potrebnu infrastrukturu na vrijeme, a slično je bilo i prije Rio de Janeira 2016., s time da su te Igre imale i dodatak u obliku Zika virusa koji je mnogim sportašima stvarao nelagodu.
Zabrinuta javnost
No, nikakvih dramatičnih epiloga nije bilo, a u MOO-u su uvjereni da neće biti ni sada. Smatraju da ima još dovoljno vremena do Tokija da se koronavirus suzbije, premda iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) poručuju da nema jamstva da će se to dogoditi do početka Igara.
Naravno, iz WHO-a ne žele preuzimati nikakvu odgovornost kad su u pitanju Olimpijske igre, tvrde da oni daju samo tehničke savjete.
- Nismo davali nikakve preporuke MOO-u oko održavanja Igara, niti ćemo to napraviti. Nije u nadležnosti WHO-a da otkazuje ili ne otkazuje bilo koji događaj - jasan je dr. Mike Ryan, šef za hitne situacije u WHO-u.
Epidemija koronavirusa izbila je u prosincu u kineskom gradu Wuhanu. Do jučer je zabilježeno više od 2000 smrtnih slučajeva, a ukupan se broj zaraženih popeo na oko 75.000. Jasna je stoga zabrinutost sportske javnosti, bez obzira na umirujuće poruke iz MOO-a. Igre u Tokiju u konačnici će se možda i održati kako je planirano, ali nema sumnje da koronavirus značajno utječe na njihove pripreme, a posebno na kvalifikacijski proces u nekim sportovima. Dakako, najviše su na udaru kineski sportaši, a neke su situacije na rubu regularnosti.
Primjerice, kineski gimnastičari ne mogu nastupiti na prvom ovogodišnjem Svjetskom kupu u Melbourneu zbog ograničenja oko ulaska u zemlju koju su nametnule australske vlasti. S obzirom na to da je ovo jedan od turnira na kojem se dijele bodovi u kvalifikacijama za OI, jasno je da se dijelu sportaša radi izravna šteta. Doduše, naši Robert Seligman i Filip Ude se vjerojatno neće žaliti jer ovo znači da u Melbourneu neće biti ni Haoa Wenga koji je vodeći na konju s hvataljkama u poretku za OI.
Što je s regularnošću?
Kineske rukometašice morale su se povući s olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Crnoj Gori, a drugi su kineski sportaši također bili prisiljeni otkazati nastupe na azijskim prvenstvima i različitim natjecanjima koja su također filtar za OI. Isto tako, Kazahstan je odustao od organizacije Prvenstva Azije u vaterpolu s kojeg bi prvoplasirani išao na OI, a druge dvije reprezentacije u poretku na kvalifikacijski turnir u nizozemskom Rotterdamu na kojem će nastupati i Hrvatska. Kako će se sada raspodijeliti ta mjesta još uvijek nije poznato, a netko bi u cijeloj priči mogao profitirati i bez kvalifikacija, što opet nameće pitanje regularnosti.
Jedan od većih problema su upravo ograničenja oko ulaska u mnoge zemlje kineskim državljanima. Može li se dogoditi da im bude zabranjen i ulazak u Japan ako se do Igara ne suzbije smrtonosni virus?
- Morat će se pridržavati pravila japanskih vlasti. Kineske reprezentacije su već uglavnom izvan Kine, sportaši, treneri i sportski dužnosnici. Ako planiraju doći iz neke druge zemlje, ne vidim problem u tome. Primjerice, kineski vaterpolisti su otišli u Crnu Goru, a vaterpolistice u Španjolsku. Oni će moći doći izravno u Japan, bez potrebe za karantenom - objašnjava John Coates.
Dijamantna liga upitna
Kina je tijekom 2002. i 2003. godine bila suočena s epidemijom SARS-a, ali u to doba nije ugošćivala ni približno toliko sportskih događaja kao danas. U međuvremenu je najmnogoljudnija zemlja svijeta napravila veliki proboj na sportsko tržište, dobila je domaćinstvo čitavog niza priredbi, a to se sada pretvorilo u ogroman problem. Otkazano je, primjerice, Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici koje se trebalo održati u Nanjingu. Točnije, službeno je odgođeno do sljedeće godine, ali kako je 2021. na programu i Europsko dvoransko prvenstvo, pitanje je kako će atletski šefovi posložiti kalendar. U problemima je i elitna Dijamantna liga jer bi se u svibnju u Kini trebala održati dva mitinga. Zasad nisu otkazani, ali vrijeme curi.
Ostvarivanje snova
Kapitulaciju je, teška srca, morala potpisati i Formula 1. Utrka u Šangaju je već otkazana, a ista sudbina prijeti i onoj u Vijetnamu. Najbolji alpski skijaši svijeta trebali su ove zime prvi put voziti utrke Svjetskog kupa u Kini, ali i to je propalo, na čekanju su utakmice Azijske Lige prvaka u nogometu i još puno, puno toga...
Jesu li u opasnosti i Olimpijske igre u Tokiju? Želimo vjerovati da nisu i da će čim prije ovaj virus koji sije smrt biti stavljen pod kontrolu. Vremena do Igara još ima, nadajmo se da za koji mjesec ova tema više neće biti aktualna i da će više od 10.000 sportaša u srpnju krenuti u ostvarivanje svojih snova.
Tokijski maraton spao s 38.000 na samo 200 trkača
I unutar samog Japana postoji sve veća nelagoda i oprez. U Japanu je prijavljen najveći broj slučajeva koronavirusa nakon Kine, a među posljednjim zaraženima ima i onih koji nisu imali nikakvih dodira s Kinom i Kinezima, pa su japanske vlasti u strahu da se virus proširio nezapaženo.
Zbog toga će na skorašnjem Tokijskom maratonu, jednom od najpoznatijih na svijetu, moći nastupiti samo elitni trkači, njih 176, te još 30 natjecatelja u invalidskim kolicima. U normalnim okolnostima, trčalo bi više od 38.000 ljudi. Vlasti su, također, pozvale građane da izbjegavaju okupljanja, tako da se ne očekuje previše navijača ni na maratonu u Tokiju, ni na predstojećim skijaškim utrkama u 200 kilometara udaljenoj Yuzawi.
Biatloncima zabranjen povratak kući
Kineskim sportašima otežan je ili onemogućen ulazak u mnoge zemlje, a biatloncima je zabranjen - povratak u Kinu.
- Moji sportaši su još od listopada u Europi i bojim se da se najmanje do svibnja ili lipnja neće smjeti vratiti kući - požalio se trener kineske muške reprezentacije, najveći biatlonac svih vremena Ole Einar Bjørndalen.
Kineski biatlonci, kao i njihove reprezentativne kolegice, koje trenira Bjørndalenova supruga Darja Domračeva, zapravo su imali i sreće. Za Svjetsko prvenstvo koje je upravo u tijeku trebali su se pripremati kod kuće.
- Da smo krenuli kući nekoliko dana ranije nego što je bilo planirano, ne bismo kasnije bili pušteni iz zemlje. Imali smo sreće - dodao je osmerostruki olimpijski pobjednik.