CROPIX

OD SPORTSKOG ČUDA DO STEČAJA

KRAJ ZAGREBAČKOG HOKEJSKOG SNA? U najtežim trenucima u povijesti kluba, Gojanović se vratio na predsjedničko mjesto i pokušava spasiti klub od stečaja

AUTOR:
    • Mark Cigoj,
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 24.12.2018. u 09:53

  • Prije dva tjedna činilo se da nakon deset godina prestaje zagrebački hokejski san, po kuloarima i medijima proširila se priča kako je austrijski EBEL najavio izbacivanje Medveščaka iz lige zbog velikih financijskih problema, što bi dovelo do potpunog gašenja zagrebačke profesionalne ekipe. No, osnivač i predsjednik KHL Medveščak Zagreb Damir Gojanović (46) to nije želio dopustiti i sada u hodu pronalazi novu formulu za opstanak kluba.

    Gojanović se krajem prošle sezone umorio od intenzivnog vođenja Medveščaka punih deset godina, od konstantnog stresa osjećao je i zdravstvene tegobe, te je tijekom svibnja 2018. prestao svakodnevno dolaziti u klub i njegovo vođenje u tehničkom smislu prepustio je članu predsjedništva i direktoru hokejskih operacija Marku Antoniju Beliniću i sportskom direktoru i glavnom treneru Aaronu Foxu.

    Michael Markota, čija je tvrtka Alca Zagreb dugogodišnji sponzor Medveščaka i financijski je spasila klub prošle sezone, u ovu sezonu ušao je kao glavni sponzor uz najave još nekih sigurnih partnerskih sponzorstava.

    U svibnju su austrijski hokejski kuloari na internetu ponosno najavili kako je Markota aktivnije ušao u Medveščak uz Gojanovića. Austrijska javnost i mediji Markotu doživljavaju kao “svoga”, jer mu je otac iz Koruške, a majka Hrvatica. Doživljavaju ga kao zagrebačkog biznismena s austrijskom putovnicom koji vodi uspješnu logističku kompaniju s oko 2000 zaposlenih, te kao pokrovitelja sportskih i kulturnih događaja. Alca Zagreb bila je izložena prema Agrokoru prije državne intervencije, što je u posljednjih godinu i pol utjecalo na njihovo poslovanje.

    Uoči ove sezone Medveščak su napustili dugogodišnji značajni sponzori, INA i Citroën, te je ostala samo Markotina Alca Zagreb uz nekoliko već tradicionalnih sponzora Karlovačkog, Spara i Erstea. Situacija u klubu od početka sezone bila je alarmantna, jer su prihodi od sponzora u poslovnom planu činili 80 do 90 posto ukupnog budžeta. S druge strane Fox i Belinić u slaganju ovogodišnje momčadi nisu pogodili izbor igrača, zaredale su se ozljede, zbog preuređenja Ledene dvorane Medveščak prva dva mjeseca nije igrao u Zagrebu nego u Sisku, naredali su se porazi i sve to kasnije je rezultiralo slabom posjećenošću utakmica. Isto tako, do prije 15-ak dana Medveščak je imao tri strana trenera, kvantitativno kao da igraju u KHL-u.

    U austrijskom Kleine Zeitungu 7. prosinca objavljena je informacija kako je Medveščak u velikim financijskim problemima i da je upitno hoće li u EBEL-u izgurati sezonu do kraja.

    Zagreb, 040218.
Dom sportova, Ledena dvorana.
EBEL, hokej na ledu, utakmica KHL Medvescak Zagreb - EHC Liwest Black Wings Linz.
Na fotografiji: navijaci sektor B.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
    Damir Krajac / CROPIX
     

    Kada su 10. prosinca definitivno shvatili da uz Alcu Zagreb neće ući najavljeni sponzor ključan za nastavak sezone i da neka nova spasonosna financijska “injekcija” neće u zadnji čas doći kao prethodnih sezona, sa svojih dužnosti odstupili su sportski direktor i glavni trener Aaron Fox te njegovi pomoćnici Douglas Bradley i Carter Beston Will. Klub su napustili i gotovo svi inozemni igrači poput Yanna Sauvea, Sebastiena Sylvestrea, Mikea Aviania i Nikolaja Lemtjugova, a ostala su četvorica - Šveđanin Svensson i Slovenci Cepon, Simšić, Robar. Medveščak je u tom trenutku odigrao 23 kola i bio je na predzadnjem mjestu austrijske EBEL lige iz koje im je prijetilo ispadanje zbog financijskih problema.

    - Medveščak slobodno može otići. Zamoljeni su da odigraju još ovaj vikend. Međutim, stanje je katastrofalno još od početka sezone i Hrvati se više neće moći natjecati u EBEL-u - izjavio je 9. prosinca u prijenosu EBEL utakmica austrijski hokejski kolumnist Bernd Freimüller.

    Dugovi koji se vuku

    U tom trenutku, prije 15-ak dana, Damir Gojanović vratio se nakon što više od pola godine nije vodio ni bio prisutan u klubu. Prijateljima je govorio kako se umorio od deset godina hitnih rješavanja konstantnih, novih, iznenadnih problema, “teških” najčešće nekoliko desetaka ili stotina tisuća eura. Zapravo, od 2009., kada je Medveščak startao u austrijskoj EBEL ligi, vukli su se dugovi od kojih neki nisu ni do danas riješeni.

    Unatoč velikim ambicijama i uspjesima koje je hokejaški Zagreb proživljavao od 2009., Gojanović je kao predsjednik Medveščaka morao naučiti kako živjeti kada si uvijek dužan.

    To je za njega bila potpuno nova situacija jer je iz dobrostojeće zagrebačke građanske obitelji, poduzetničku karijeru uspješno je započeo 90-ih u Rusiji, a prilikom prodaje tvrtke City Express 2008. za svoj vlasnički udio dobio je dovoljno novca da on i njegova obitelj ne moraju brinuti o egzistenciji do kraja života. Međutim, te 2008. počeo je ostvarivati svoj životni san, jer su hokejaši bili i on i njegov otac. Negov životni san već godinu dana poslije pretvorio se u zagrebački hokejski san.

    Nakon jedne od prvih utakmica u EBEL-u 2009. Gojanoviću je otac rekao: “Vani ulaznica za utakmicu stoji 20 eura, a u Zagrebu 30 kuna. Tko će platiti tu razliku”. Damir Gojanović od početka je bio svjestan da će ta razlika, ako je ne sakupi od sponzora, ostati na njemu.

    Predsjednik Medveščaka ne voli govoriti o financijama, pogotovo ne o svojim privatnim, no njemu bliske osobe procjenjuju kako je na Medveščak potrošio veliki dio iznosa koji je dobio prodajom svoj vlasničkog udjela u City EX-u.

    Samo za primjer, jedno od posljednjih gostovanja u KHL-u, četiri utakmice na samom istoku Rusije, stajalo je 280 tisuća eura, a platio ga je predsjednik kluba. Ukupno je tijekom četiri godine, od 2013. do 2017., nastupanja u ruskoj KHL ligi Medveščak letio na čak 175 čarter letova. Čarter let od Zagreba do Moskve stoji oko 40 tisuća eura, a između ruskih gradova prosječno oko 20 tisuća eura. Tek posljednje sezone na nekoliko gostovanja putovali su komercijalnim letovima. A, kad više nije bilo novca, a to se često događalo, sa svojim privatnim novcem rupe je krpao predsjednik.

    Zagreb, 301217. Dom sportova, Ledena dvorana.
Prvenstveni susret EBEL lige izmedju KHL Medvescaka i EC-KAC-a.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
    Srdjan Vrancic / CROPIX
     

    U krugu svojih prijatelja Damir Gojanović priznaje kako je u nekim trenucima u proteklih desetak godina financijski ugrozio i neke od njih, jer su nesebično pomagali klubu i više od svojih mogućnosti. S druge strane, Medveščak je svojim poslovnim partnerima vrhunski odrađivao marketinške kampanje i otvarao vrata austrijskog i ruskog tržišta, među kojima je najpoznatiji ulazak Podravke u Rusiju.

    Projekt suveniri

    Genijalan je bio i projekt suvenira Medveščaka. Prvi put u Hrvatskoj ijedan sportski klub napravio je paletu od 150 do 200 brendiranih artikala široke uporabe. Medveščak je zakupio i vrhunski poslovni prostor za prodaju suvenira, u Teslinoj ulici u najužem centru grada. Prve sezone projekt se održavao, no tržište očito nije prepoznalo sjajnu paletu proizvoda Medveščakovog fun shopa, a troškovi su ostali jednako visoki pa su na kraju suveniri ostvarili nekoliko stotina tisuća eura gubitka.

    Medveščak nije mogao zaraditi ni na pivama, kobasama i kokicama tijekom utakmica. U njihovoj domaćoj Ledenoj dvorani u Domu sportova od sedam šankova klub je imao samo jedan, Medo bar, jer ostale drže ugostitelji koji imaju direktne ugovore s dvoranom. Od tog jednog šanka Medveščak je obično zaradio dovoljno tek da podmire troškove zaštitarske službe tijekom utakmice.

    Možda bi projekt široke palete brendiranih suvenira uspio da je Medveščak stvarao vlastite igrače, jer bi navijači vjerojatno kupovali dresove naših zvijezda što bi “povuklo” prodaju i ostalih artikala. S druge strane, inozemni igrači iz sezone u sezonu sve su manje značili Zagrepčanima pa su zadnjih godina njihova imena znali samo najzagriženiji fanovi hokeja.

    Prvenstveni razlog zašto nisu stvarani igrači nedostatak je ledenih površina u Zagrebu, a još više u cijeloj Hrvatskoj, što nije krivnja na Medveščaku, već je to, zapravo, ključno za shvatiti zašto je Zagreb posljednjih deset godina živio umjetni hokejski san, san koji se nije temeljio na zdravim temeljima i realnim osnovama.

    Inozemni igrači dovođeni su po tržišnim cijenama od oko pet do osam tisuća eura mjesečno, a klub je za njih svih devet godina unajmljivao 20-ak stanova u Zagrebu. Samo taj trošak Medveščaka mjesečno je iznosio oko 20-ak tisuća eura.

    Novi temelji

    To su tek neki od brojnih dijelova slagalice u i oko Medveščaka kojih se Damir Gojanović, iako mu je to životna ljubav, zasitio nakon deset godina. Kako se prava ljubav ne napušta lako, kada su početkom prosinca Medveščak napustili većina igrača, svi treneri i gotovo svi sponzori, Gojanović nije mogao ostati po strani. Nije mogao gledati izglednu “smrt svog djeteta”, što Medveščak sigurno je.

    Proteklog tjedna njegova velika energija, te financijska “injekcija” njegovih prijatelja i njega osobno, osigurala je opstanak Medveščaka u austrijskoj EBEL ligi najmanje do kraja ove sezone. Ali, na nekim potpuno novim temeljima. Na zdravim osnovama i na domaćim snagama.

    Damir Gojanović proteklih dvadesetak dana rijetko je spavao, dnevno je obavljao po 150 telefonskih razgovora, molio je, nagovarao, garantirao, kombinirao... Nakon pola godine predaha, u najtežim trenucima u povijesti kluba, u potpunosti se vratio na predsjedničko mjesto.

    Za trenera je imenovan dosadašnji trener juniorske momčadi Daniel Kolombo, a pomoćnim trenerom Bruno Bregant. Sa zagrebačkim hokejskim klubovima Mladost i Zagreb, uz podršku nacionalnog saveza hokeja na ledu, predsjednik Medveščaka dogovorio je posudbu mladih igrača, domaćih!, do kraja sezone.

    Kada je Gojanović nazvao predsjednika ljubljanske Olimpije s molbom za pomoć oko igrača, objasnivši mu da Medveščaku prijeti ispadanje iz lige, Slovenac mu je kazao da će mu pomoći, ali za šest godina.

    - I nama su šest godina stalno prijetili izbacivanjem, a mi smo se održavali sve do 2017. kada smo sami odlučili otići iz austrijske lige - otprilike je pojasnio Gojanoviću koji je nakon tog razgovora s predstavnicima EBEL-a doista dogovorio ostanak u ligi, do kraja sezone.

    Za prvo gostovanje u novim okolnostima, bez stranaca i s mladim domaćim igračima, sam je platio autobus, oko pet tisuća kuna, a za svako daljnje gostovanje nagovorio je po jednog svog prijatelja da podmiri troškove autobusa. Znatno su se angažirali ljudi iz predsjedništva i oni koji su stvarali klub. Noćenja u hotelima više nema, već se odmah nakon svake utakmice ekipa vraća u Zagreb.

    Troškovi održavanja jedne zagrebačke utakmice iznose oko 50 tisuća kuna. Grad Zagreb Medveščaku ukupno daje oko 400 tisuća kuna godišnje za selekcije te za termine leda u Domu sportova i na Velesajmu, na čemu iz Medveščaka najiskrenije zahvaljuju gradonačelniku Bandiću bez čije podrške klub ne bi mogao funkcionirati.

    Uz 50 tisuća kuna po domaćoj utakmici, Gojanović sada još mora osigurati sokove i sendviče za gostujuća putovanja. Za zadnju gostujuću utakmicu u Innsbrucku lunch pakete napravili su prijatelji kluba iz sandwich bara Bonita.

    Dizanje iz pepela

    Takav novi, mladi, “hrvatski” Medveščak u prvoj domaćoj utakmici u Ledenoj dvorani Doma sportova 14. prosinca poražen je od češkog Znojma sa 1-7 uz glasnu podršku oko 2000 najvjernijih navijača. Zatim su 18. prosinca izgubili na gostovanju u Innsbrucku sa 2-3 i pokazali da se mladi Hrvati iz tri zagrebačka kluba okupljeni u Medveščakovim dresovima ipak mogu gotovo ravnopravno boriti s profesionalcima iz austrijske lige. Tako je stvorena sjajna atmosfera 21. prosinca u Domu sportova protiv Albe Volan kada ih je unatoč porazu od 0-5 oko dvije tisuće najvjernijih navijača zdušno bodrilo pokazujući da odobravaju i podržavaju “novo rođenje” njihova kluba, podizanje iz pepela na potpuno zdravim osnovima. Navijači su pokrenuli i crowdfunding kampanju za spas kluba, a preko društvenih mreža pozivaju ljude da ponovno napune Ledenu dvoranu.

    Nakon završetka ove sezone u veljači 2019. tri su mogućnosti za daljnji nastavak rada kluba. Uvijek optimistični predsjednik Medveščaka nada se najboljoj opciji - nastavku natjecanja u EBEL-u, za što po njegovim procjenama u novim okolnostima treba najviše do 500 tisuća eura godišnje. Do sada je Medveščak u EBEL ligi najmanje potrošio lani, oko milijun eura, a u KHL-u su posljednju sezonu uspjeli završiti za četiri milijuna eura, dok neki ruski klubovi imaju i tri puta veće budžete.

    Druga opcija je da se Medveščak natječe u Alpskoj hokejskoj ligi, kojeg nazivaju i EBEL 2, u kojoj su Jesenice i Olimpija, ali to nije toliko realno jer bi sezona stajala 30-ak posto manje od EBEL lige.

    Treća opcija je natjecanje u slovenskoj ligi, što bi stajalo oko 100 tisuća eura, i zapravo gašenje profesionalnog Medveščaka kakvoga ga sada poznajemo. Nešto slično u Zagrebu se već dogodilo kada je krajem 80-ih propao projekt Medveščak Gortana pod vodstvom predsjednika Zdenka Gradečkog.

    Medveščak će u svakom slučaju nastaviti s radom, u nižim uzrastima trenira dosta zagrebačke djece, a seniore će činiti većinom domaći igrači. Navijača će kao i do sada biti od sigurnih dvije do možda i šest tisuća na svakoj utakmici, što je više od svih zagrebačkih klubova. Navijači i pozitivna atmosfera oko mladih hrvatskih hokejaša novi su Medveščakov adut za sponzore, o čijem će interesu ovisiti na kojoj razini će se zagrebačka hokejska stvarnost nastaviti idućih godina.

    Iz drugih medija