Osam sezona poslije, Osnovna škola “Fran Krsto Frankopan” iz Krka, novoj generaciji djece odlučila je Lino priredbu “pokloniti” jednoj od četiri područne škole (Vrh, Vrbnik, Punat i Baška). Punat je rekonstruirao školsku zgradu, nadogradio je blagovaonicom, u pogon pustio novu prekrasnu dvoranu i na ukupno 12.000 četvornih metara uredio okoliš s nekoliko sportskih terena pa je upravo njemu prepuštena organizacija 304. Lino višebojca.
Od ukupno 802 učenika u Puntu se, samo dvije minute hoda do mora, za život sprema njih 129.
Na sastanku s Linom bila su sva djeca iz Punta, iz Krka je autobus dovezao šestaše, niži razredi doputovali su iz PŠ Vrh, na vrijeme su stigli i natjecatelji iz Vrbnika i Baške, a na tribinu se popela i skupina vrtićanaca.
Prof. TZK-a Željko Žic osmašima je podijelio šalove i majice s porukom “Vjerna bodulija”, glumeći Armadu učenici su s uzbuđenjem čekali svoje goste, nogometaše Rijeke.
Dorijan Radolović se htio našaliti, ispod “fantomke” su mu se vidjele samo oči, ali kad ga je profesor prostrijelio pogledom, objasnio mu je:
- Učitelju, to je samo majica.
Na Lino višebojcu prije osam godina u kulturno-umjetničkom programu domaćina su predstavljale sve škole pa se uvod odužio. Stoga su ovaj put u ime svih učenika na scenu izašle samo Tara Volarić i Marta Šipuljak sa suvremenim plesom, a pet mažoretkinja čiju smo točku očekivali, bile su tek navijačice.
Nisu znali što ih čeka. Tri zgodna mladića, uredne frizure. I iznad svega pristojni. Mladi igrači Rijeke, osamnaestogodišnjaci Filip Zrilić (rođen 4. veljače 2001. u Senju), Marko Putnik (27. veljače 2001. u Puli) i Niko Galešić (26. ožujka 2001. u Berlinu), debitirali su na Lino višebojcu, sat i pol družili se i zabavljali s učenicima iz OŠ “Fran Krsto Frankopan”, u kratkim predasima hvatajući loptu i igrajući se s njom. Marko je asistirao djeci na nogometu, Filip je izigravao rukometaša, a Niko se smjestio pod koš.
Marko i Filip vodili su prema uspjehu učenike petih i osmih razreda, Niki su pripali šesti i sedmi. Najmlađi i najstariji natjecatelji bili su jači, pa je Niko spašavao čast svoje ekipe u povlačenju konopa. Istina, bodovi su otišli suparnicima, no s Nikom kao najjačom karikom, “njegovi” nisu morali odrađivati sklekove.
Dečki su, kao i svi gosti na Linu imali i pojedinačne dvoboje. Izazivači, šestašica Martina Lleshdedaj i osmaš Ian Rodman izabrali su nogomet, ali voditelj Roberto Anić po običaju je imao pakleni plan. Gosti su pucali s druge strane terena, i bez obzira na preciznost, oba puta propustili prigodu za trijumf. No, nitko se nije ljutio. Bilo je veselo i zabavno.
A što smo saznali o trojici mladih nogometaša Rijeke? O njihovim počecima i karijerama, o njihovim ambicijama? Poslušajte.
Sva trojica imaju svoju priču.
Filipu je bilo dosadno doma, igrice ga nisu zanimale pa je u četvrtom razredu OŠ otišao na nogomet.
Marko je počeo trenirati sa šest godina.
- Roditelji su htjeli da se bavim nekim sportom. Otišao sam na nogomet, tu sam se pronašao i ostao.
Niku je tata koji je sa 18 otišao u Berlin, još kao malog vodio na utakmice. Svidjelo mu se i...
- Odlučio sam da želim i ja igrati nogomet i postati profesionalac.
Trenirali su i učili. Kad je krenuo u Srednju građevinsku školu, završio je za geodeta, Filip je počeo igrati za NK Rijeka, Marko je u 7. razredu OŠ iz “malog gradića Tara u Istri”, putovao na treninge, a kad je upisao srednju školu preselio se u Rijeku.
- Išao sam u medicinsku školu. I završio je ovog ljeta.
Niko je iz rodnog Berlina u Rijeku stigao prije tri mjeseca.
- Bio sam na probi, s prvom ekipom sam igrao neke prijateljske utakmice i trenirao s njima. U klubu su odlučili da mogu ostati i igrati za juniore.
I Niko je, da ne bude zabune, završio srednju školu. Gimnaziju u Njemačkoj.
Filip čiji je jedini sport nogomet i Marko koji je plivao dva mjeseca, a dvije godine proveo u stolnom tenisu, iza sebe imaju i reprezentativne nastupe.
- Igrao sam za U-18 i U-19 reprezentaciju. Nekad smo izgubili, nekad pobijedili. Meni je najdraži uspjeh pobjeda nad Albanijom - kaže Filip.
Marko je reprezentativac već pet godina.
- Bio sam u selekcijama U-14 i U-15, igrao za reprezentacije od U-16 do U-19.
Obojica igraju za I. juniorsku HNL.
- Pri vrhu smo. Sad smo nešto pali, imali smo težak raspored, ali uvijek smo tu negdje i nadamo se da će tako i ostati - objašnjava Marko.
Niko ponekad voli zaigrati košarku i rukomet, a igrao je za Herthu Berlin.
- Također sam igrao za I. ligu, ali za kadete i jednu godinu za juniore.
Dobit će prigodu i za nastup u reprezentaciji.
- Imam samo njemačko državljanstvo, prijavio sam se i za hrvatsko.
Sva trojica žele i u profesionalce.
Filipu je želja zaigrati za prvu ekipu Rijeke, a onda i u jačim ligama. Marko kaže da su mu ambicije visoke. Da se mora nekako probiti u prvu ekipu i osigurati mjesto među seniorima. A onda raditi kako bi bio najbolji u sastavu.
- Kad dajemo sve od sebe, onda se to jednog dana mora vratiti. Želim igrati Ligu prvaka i naravno, biti dio reprezentacije. Živim po principu: Ciljajte visoko. Ako promašite mjesec, ostat ćete među zvijezdama.
Niko bi najradije jednog dana završio u Barceloni.
- Zato što mi je ona najdraži klub.
Filipu je uzor Cristiano Ronaldo, Marku se najviše sviđa španjolski branič Sergio Ramos, a Niku je “osvojio” Gerard Pique iz Barcelone.
Ako ne sve, sigurni smo da će veći dio snova i ostvariti.
A što se tiče “glume” u Lino višebojcu, poslušajmo Filipa Zrilića. Otprilike tako razmišljaju i njegovi klupski prijatelji.
- Bilo je stvarno lijepo. Sretan sam što sam sudjelovao na ovom događaju, kao mali nisam imao priliku biti na Lino višebojcu.
Čekao ih je trening. No, prije toga i podjela autograma. Selfie s onima koji nisu previše sramežljivi.
POBJEDNICA Leana Rušin 130 bodova
Kad odrastem, voljela bih programirati igrice
Kose stisnute u rep, lijepa osmijeha, pobjednica s Krka ima i posebno ime.
- Moja mama je imala prijateljicu koja se zvala Leana i već sa 16 godina znala je da će se i njena kći zvati tako.
Petašici Leani Rušin, Lino višebojac se jako svidio.
- Baš je fora i zabavan. Inače volim igrati igrice, a ovo je za malo protegnuti noge baš super. Nisam očekivala pobjedu, al’ sam jako sretna.
Nije ni u jednom sportu, no stalo joj je da bude dobra.
- Nije bilo teško jer sam vježbala. Otrčala sam 3-4 kruga oko sela, bez odmora - priznaje djevojčica iz PŠ Vrh.
“Trening” joj je dobro došao. U atletici, sprintu i dalju, osvojila je maksimalnih 40 bodova, dobru zalihu za konačni uspjeh. Bila je dobra i u pucanju jedanaesteraca (30), tek joj je nešto teže bilo bacati loptu u koš (10).
Najboljeg sportaša, kaže, nema.
- Ne gledam nikakve sportaše. Ponekad pogledam nogometnu utakmicu, ali ne znam ni jednog nogometaša.
A kakva je Leana učenica?
- Pa dobra sam. Nisam savršena, nisam preloša, al’ sam u redu. Tako, s četiri.
I već sada zna što će jednog dana raditi.
- Mislim biti učiteljica za engleski. A kad odrastem, voljela bih programirati igrice - otkrila je.
POBJEDNIK Dino Bajčić 120 bodova
Van Dijk mi je uzor, igra moju poziciju
Da je imao podršku ekipe šestih i sedmih razreda kakvu su imali peti i osmi (30:10), Dino Bajčić skupio bi više bodova. No, i 120 je bilo dovoljno. Plavokosi sedmaš na spomen svog imena, izbacio je stisnutu šaku...
- Sretan sam. Neke su discipline bile teške, al’ eto, može se pobijediti.
Što mu je bilo najteže?
- Teško je odlučiti, možda skakanje u vreći.
Najlakše?
- Mislim rukomet. Iako je i to bilo teško.
Na upit, trenira li rukomet, u kojem je ostvario i maksimalnih 40 bodova, odgovorio je:
- Ne, nogomet. Ali u nogometu sam imao teške protivnike, rukomet mi je bio malo lakši.
Nogomet u NK Krk igra tri godine. I s ekipom se natječe u III. ligi starijih pionira.
- Sad smo nažalost izgubili od Vinodola, trenutačno smo drugi, al’ borimo se za 1. mjesto - pohvalio se.
Sportske ambicije vezao je uz svoj klub i svoj grad.
- Volio bih jednog dana igrati i za prvu momčad.
Tko mu je najbolji igrač?
- Van Dijk, igra moju poziciju, on mi je uzor.
Dino Bajčić je odličan učenik, a nakon podužeg razmišljanja odlučio je da mu je tjelesni najdraži predmet.
Još godina i pol, i OŠ ostat će iza njega.
- Mislim da ću u Rijeku, u elektrotehničku školu - zaključio je.