Organizatori Tour de Francea svake godine za najveći francuski nacionalni praznik - Dan Bastille (14. srpnja) - planiraju posebnu etapu. Ove godine ne može biti posebnija jer ruta kojom će proći peloton u sebi ima i Mont Ventoux, najslavniji i najzloglasniji uspon u svijetu biciklizma.
“Ventoux je božanstvo zla kojem moraš podnijeti žrtvu”, jedan je od brojnih opisa koliko je ova planina zastrašujuća.
Ovo će biti 16. put da itinerar Toura ide preko Mont Ventouxa, a njegova je povijest jednako isprepletena i tragedijama i herojskim nastupima. Tu su pobjeđivali Eddy Merckx, Marco Pantani, Lance Armstrong, tu su se gradili mitovi o nepobjedivima i najboljima, ali Ventoux se ipak najviše pamti kao mjesto pogibije Toma Simpsona.
Strast i opsesija
Prva britanska biciklistička zvijezda i do danas najbolji britanski biciklist svih vremena, bez obzira na Froomea, Cavendisha, Wigginsa i društva, prolazio je kroz agoniju Ventouxa i doslovce se odvezao u smrt. Srušio se i umro uz cestu...
Godina je bila 1967, Simpson je bio velika zvijezda, osvojio je gotovo sve najveće utrke, bio svjetski prvak, ali ono što mu je nedostajalo bila je pobjeda na Touru. U prvih šest nastupa svaki puta bi izgorio putem jer njegov borbeni stil u kojem se nikada, ni jednog dana nije štedio, uvijek bi ga zapravo uništio. Nije želio i nije znao taktizirati, na svakoj etapi išao je do maksimuma, a s takvom vožnjom nemoguće je izdržati cijela tri tjedna.
Omogućavalo mu je to pobjede na velikim jednodnevnim utrkama, ali na Touru nije imao šanse. Poslije svog prvog Toura 1960. godine osam je dana proveo u bolnici jer se potpuno iscrpio.
Takav odnos, predanost sportu korijene vuče iz rodnog mu rudarskog grada Haswella. Klasični engleski radnički grad, gdje osim krvavih ruku i žuljeva nije bilo drugog načina za preživjeti. No, Simpson je kao klinac otkrio biciklizam koji je za njega bio izlaz, spas od radničke sudbine i siromaštva. Agresivan i tvrdoglav, na biciklu nikad nije uzmicao, ili će pobijediti ili neće završiti utrku. Nije bilo sredine, nije bilo tempiranja, uvijek je išao do krajnje granice izdržljivosti. Do granice slamanja.
Ta odlučnost da ide u ekstreme nešto je što su kolege biciklisti respektirali, a toj strasti i opsesiji biciklizmom divili su se i navijači.
No, ono što je on htio, a nikako nije mogao dobiti i to ga je užasno frustriralo, jest Tour de France. Zato je 1967, s navršenih 29 godina, odlučio osvojiti ga po svaku cijenu.
Nakon 12 etapa bio je šesti. Iako se dvije etape ranije razbolio i nije mogao jesti, u skladu sa svojim karakterom nije htio odustati.
- Molili smo ga da odustane, ali nije htio čuti za takvo što - ispričao je tadašnji mu šef Gaston Plaud.
U to vrijeme korištenje stimulansa bilo je sasvim rašireno u biciklizmu. Iako su svi negirali doping, bilo je opće poznato da su ga svi uzimali. Ni Simpson nije bio iznimka.
- Prije starta 13. etape, etape u kojoj su se penjali na Ventoux, isplazio je jezik prema meni da vidim kako je na njemu pet pilula. Znao sam što su - rekao je francuski novinar Jean Bobet.
Unatoč bolesti i dehidraciji, jer je konstanto povraćao, Simpson je sjeo na bicikl u 13. etapi i “ojačan” tabletama krenuo s ostalima na Mont Ventoux. Znao je da je to ključna etapa, da se tu može izgubiti ili osvojiti Tour. I nije htio odustati. Bez obzira i na pakleni Ventoux.
Ono što ovu planinu čini posebno drukčijom od svih ostalih je i - geografija. Izdiže se usred Provanse, pitome i tople ravnice, a ne u planinskom okruženju kao ostali famozni usponi, pa tamo ljeti zna biti i preko 40 Celzijevaca. Unatoč 1.911 metara visine.
Izgledao je kao zombi
Uspon počinje u šumi, ali odjednom se prelazi na ogoljeni dio koji podsjeća na pustinju jer nema hlada, nema zaštite od sunca. Samo ćelave, bijeli kamene stijene koje reflektiraju svjetlost i toplinu te stvaraju nepodnošljivu vrućinu.
- Tada ulazite u pakao, ili kao da ulazite u pećnicu. Pogodi vas sunčani val, a uz prorijeđeni zrak zbog visine, nemate zraka, jedva hvatate dah... To je prava fizička agonija na biciklu - opisao je Bobet.
Takvi uvjeti, uz bolest, iscrpljenost, amfetamine u kombinaciji s alkoholom (popio je tijekom etape malo konjaka, što je tada također bilo normalno!), doveli su Simpsona do kolapsa.
- Izgledao je kao zombi.
Krivudao je cestom prije nego se srušio malo prije vrha uspona, ali nagovorio je gledatelje da ga dignu i posjednu na bicikl. Ni tada nije želio odustati. Vozio je još 500 metara i opet pao. Ovaj se put nije dignuo.
Tom Simpson izgubio je bitku s okrutnim Mont Ventouxom. Nije uzmaknuo i doslovce se odvezao u smrt, a “božanstvo zla” uzelo je svoju žrtvu. Kasnije mu je na mjestu pogibije izgrađen spomenik kao sjećanje na velikog sportaša, ali i kao poruka upozorenja i za one koji će danas proći kraj njega u pelotonu Toura. Poruka da moraš poštovati planinu i vlastite granice.